Foto: Pixabay

Sada novi istraživački poduhvat otkriva da je vjera u vječni život odvojeno od naših tijela ugrađena u svakog od nas, čime nenamjerno potvrđuje biblijsku poruku.

Većina studija koja istražuje ovo pitanje ispituje odrasle sudionike o životu poslije smrti, ali ovo novo istraživanje ispituje djecu o životu nerođenih duša.

Natalie Emmons i Deborah Kelemen sa Sveučilišta Boston provele su dvije studije na 283 djece iz Ekvadora.[1] Smatrale su da ispitanici iz džungle imaju bliži kontakt s događajima koji su vezani za nastanak života i smrti, te imaju biološki utemeljene ideje o životu prije začeća, dok su katolički učenici kao sudionici iz grada bili više izloženi vjerskom učenju da život započinje pri začeću i stoga bi „odbacili ideju o životu prije rođenja“.[2] Neočekivano, obje skupine učenika su tvrdile da centralna bit svake osobe živi čak i bez tijela.

Djeca iz različitih sredina vjeruju da svatko prije rođenja ima emocije i želje. U osnovi, tada naša sklonost da vjerujemo u besmrtnu dušu ne proizlazi izričito iz vjere – jednostavno je dio nas. No, što „religija“ znači istraživačima koji su vjerojatno pristalice nekog oblika vjerskog sekularizma?

Budizam i hinduizam ne uče da osoba postoji nakon smrti, već umjesto toga smatra da duša osobe gubi osobni identitet kada se na kraju spaja s univerzalnim „svim“, koje neki zovu bog. Iako je sekularizam popularna religija među znanstvenicima, ona je materijalistička, stoga njezine pristalice vjeruju da kada materijalno tijelo prestane s radom, tada staju i svi nematerijalni aspekti poput volje, intelekta, emocija i želja.

Jedna od vodećih autorica Natalie Emmons na Sveučilištu Boston izvještava: „Profesionalno se bavim proučavanjem ovih stvari, ali bez obzira na to uvijek se podsvjesno vraćam na ovo gledište. Znam da je moj um produkt mog mozga, ali i dalje volim misliti o sebi kao nečem neovisnom od mog tijela.“[2] Ona jasno osjeća ovaj sukob: Njezine svjetovne nauke potvrđuju da su njezini nematerijalni aspekti samo produkt kemije mozga i stoga neće preživjeti nakon tjelesne smrti, ali izgleda da se njezina urođena svijest o njezinoj vlastitoj vječnoj duši i dalje manifestira.

Budući da hindusi, budisti i sekularisti ovo ne uče, koje nam velike religije koje se drže vjere u vječnu dušu ili duh preostaju? Jasno je da su to teističke opcije, uključujući kršćanstvo. A prema Salomonovoj drevnoj knjizi Propovjednika, kada je Bog stvorio ljude: „stavio je i vječnost u srca njihova“.[3] Jedan drugi prijevod Biblije kaže: „u njihovo srce on dade čak smisao trajanju“.[4]

Ako Bog jasno kaže da je stavio vječnost u naša srca, nije čudo da ju sociolozi tamo nalaze.

Blizu tog istog stiha, Salomon je upitao: „Tko poznaje duh ljudski koji odlazi gore, i duh životinjski koji odlazi dolje k zemlji?“[5] Čini se da znanstvenici tek sada potvrđuju ono što je Pismo već sve reklo o našem znanju o vječnosti.

Autor: Brian Thomas; Izvor: Biblija i znanost/icr.org

[1] Emmons, N. A. and D. Kelemen. The Development of Children’s Prelife Reasoning: Evidence From Two Cultures. Child Development. Objavljeno prije ispisa 16. siječnja, 2014.

[2] Moran, B. Boston University Study Examines the Development of Children’s Prelife Reasoning. Boston University news release. Objavljeno na bu.edu 27. siječnja 2014., preuzeto 28. siječnja 2014.

[3] Propovjednik 3,11 VB

[4] Prijevod Tomislav Dretar

[5] Propovjednik 3,21 I. Vrtarić

Izvor: Novizivot.net

KOmentari
Prati nas i ne propusti ekskluzive!