Autor: Max Križanić

Danas je Pepelnica ili Čista srijeda, dan početka Korizme, 40-dnevnog razdoblja pripreme za Uskrs, najveći kršćanski blagdan. Ove su se godine datumi poklopili tako da uz Pepelnicu, koja predstavlja odricanje i poniznost danas obilježavamo blagdan svetog Valentina, Valentinovo ili dan zaljubljenih. Valentinovo se, kao slavlje ljubavi, povezuje uz radost, darove, svečane večere s partnerima ili nešto slično, no danas je situacija, s obzirom na Pepelnicu koja katolike obvezuje na post i nemrs, ponešto drugačija. Ova slučajnost koja se dogodila s poklapanjem datuma, u sebi nosi vrlo jaku simboličku poruku zbog koje bismo trebali barem nakratko zastati i zamisliti se.

Slobodno možemo reći kako je danas Valentinovo, poglavito među mladima, prisutnije nego ikad. Naravno, za svaku je pohvalu, da se barem na današnji dan mogu susresti mnogi mladići koji ponekom ružom, čokoladicom ili nekim drugim znakom pažnje žele razveseliti svoju djevojku, simpatiju, suprugu…No, ipak, ironično je kako se danas toliko drži do Valentinova (za što više možemo zahvaliti amerikanizaciji društva i konzumerizmu nego samom svetom Valentinu, nebeskom zaštitniku zaljubljenih) u vrijeme kada ljubav znači manje nego ikad.

Smisao ljubavi, prave ljubavi, kao da se izgubila među novim generacijama. Molim čitatelje da me ne shvate krivo u ovom dijelu, ja za sebe ne mislim da sam bolji od ostalih i namjera mi ni na koji način moralizirati i pametovati drugima, već samo želim iznijeti svoja zapažanja na tu temu.
Ljubav se danas gleda kao instant prozivod neke marketinške kompanije koja je tu samo da udovoljava našim željama i potrebama, a zauzvrat ne traži ništa. Danas je potpuno normalno imati razne afere za “jednu noć”, sam spolni odnos izgubio je svoju posebnost i udaljio se od osjećaja ljubavi i povjerenja. Danas je potpuno normalno da dečko curi kaže kako je lijepa, a ako ona njegovo “upucavanje” odbije, naziva je “kurvom” ili slično. Neobično je danas da mladić djevojci (ili obratno) da iskren kompliment, a da iza toga ne stoji namjera za “odvlačenje u krevet”. Čvrsta muško-ženska prijateljstva bez neke seksualne pozadine su danas strana pojava, a kavalira više gotovo da i nema.

No, ja sam iskreno uvjeren kako ljubav nije samo spolni odnos, a pogotovo ne onaj za jednu noć nekoliko sati nakon upoznavanja, često u alkoholiziranom stanju. Ljubav bi morala biti iskren odnos, temeljen na međusobnom povjerenju i uvažavanju. Ljubav je poklanjanje beskrajne pažnje onome koga voliš. Ljubav je najveći dar od Boga, onaj koji trebamo čuvati više od svega. Ljubav nas uči kako ne smijemo biti hedonisti, već se moramo potpuno predati ljubavi i davati što više možemo, jer samo tako možemo od ljubavi i više dobiti. Za riječima “volim te” danas posežemo češće nego ikada, a one danas znače manje nego ikada, a to bi se moralo promijeniti! Po mom mišljenju, prava je i iskrena ljubav samo jedna u životu i samo jednom može biti potpuno iskreno i čisto, a sve ostalo je samo traženje tog prvog osjećaja. Moramo živjeti u ljubavi, živjeti za ljubav i živjeti ljubav, a danas kao da smo to zaboravili!

Stoga je ovo simbolično poklapanje Pepelnice i Valentinova dobar podsjetnik na odricanje i žrtvu koju moramo podnijeti za ljubav. Možda napokon ponovno osvijestimo činjenicu koliko je život ljepši kada ga podredimo ljubavi, kada zatomimo hedonizam, utišamo svoj ego i slušamo glas ljubavi. Od ljubavi sve počinje. Kada čovjek voli i kada je iskreno voljen, tada je sretniji, bolji prema okolini, produktivniji, sposobniji, ispunjeniji, hrabriji i snažniji, a to je ono što našoj zemlji treba! Danas kada je moral na niskim granama, a percepija ljubavi iskrivljena, moramo se boriti za onu čistu i iskrenu ljubav kakva može biti samo ona jedna, ona prava. Kada promijenimo stav prema sebi i bližnjima, osvijestit ćemo svoju važnost i snagu i koliko naš doprinos znači za napredak cijeloga društva.

S obzirom kako sam ja pripadnik muškog roda, želio bih podijeliti jednu prigodnu priču nepoznatog autora, koja me se izuzetno dojmila i koja bi barem nama muškarcima trebala otvoriti oči:

Bog je načinio ženu šestog dana, radeći prekovremeno. Došao je anđeo i upitao ga:
“Zašto toliko vremena trošiš na nju?”
Bog odgovori: “Jesi li vidio što sam joj sve dao, specifikaciju prema kojoj je oblikujem? Ona mora znati prati, ali ne smije biti od plastike, treba imati više od 200 pokretnih zglobova, svi moraju imati mogućnost promjene, i još da ima krilo za najmanje četvero djece. Mora imati poljubac koji liječi sve, od ozlijeđenog koljena do slomljenog srca, i da sve ovo radi sa samo dvije ruke.”

Anđeo se začudi tolikim vještinama: “Sa samo dvije ruke? Nemoguće! I to je standardni model? Puno posla za samo jedan dan. Odmori se i sutra je dovrši.”
“Ne želim odgađati, reče Stvoritelj. Tako sam blizu da dovršim ovo biće koje mi je jako priraslo srcu. Kad se razboli, sama se izbori za ozdravljenje, i može raditi 18 sati dnevno.”

Anđeo se približi i dotakne ženu: “Bože, zašto si je napravio tako mekanu?”
“Jest, mekana je”, odgovori Bog, ali napravio sam je da ima i snagu. Nećeš vjerovati što sve može izdržati.”
“Može li misliti?” upita Anđeo.
“Ne samo da može misliti, već može i surađivati i dogovarati se”, odgovori Bog.

Anđelu nešto privuče pažnju i dotakne ženino lice: “Bože, izgleda da ovaj model ima jedan propust. Nisam li ti rekao da previše toga stavljaš na nju…”
“Nije to nikakav propust… To je suza”, ispravi Bog Anđela.

“Čemu to?” upita Anđeo.
Bog mu odgovori: “Suza je njezin način da se izrazi, njezina tuga, njezina ljubav, njezina samoća, njezina bol i njezin ponos.”

Ovo je ostavilo jak utisak na Anđela: “Ti si genijalac, Bože… Na sve si mislio. Žena je sjajno biće!”
“To je istina! Žena ima zadivljujuću snagu. Žene podnose teškoće, nose tugu, ali znaju za sreću, ljubav i imaju svoje mišljenje. One se smiju kad žele vrištati. Žene pjevaju kad žele plakati. Plaču kad su sretne i smješkaju se kad su nervozne. Bore se za ono u što vjeruju. One su protiv nepravde. Ne priznaju “ne” kao odgovor, ako postoji drugi i bolji način za rješenje. Daju sve od sebe za svoju obitelj. One prate prijateljicu k liječniku, zato što se boji. Žena voli bez granice…
One plaču kad im djeca dožive nešto novo u životu, i raduju se dobroti svojih prijatelja. One se raduju kad čuju za neko rođenje i vjenčanje. Srce se njihovo slomi kad čuju za smrt neke drage osobe. One tuguju za izgubljenim voljenim osobama, ali su jake i kada više nema ničega za što bi se borile. Žene znaju da jedan poljubac i zagrljaj može izliječiti slomljeno srce.

Ipak, žena ima jednu grešku: Ona zaboravi koliko vrijedi!

Dragi muškarci, volite i cijenite svoje žene! Drage žene, volite i cijenite svoje muškarce i sve će biti ljepše, lakše i bolje!

PRATITE NAS PUTEM APLIKACIJE ZA ANDROID!

Stavovi iznešeni u komentarima ne odražavaju stavove redakcije Portala, već su to osobni stavovi autora pojedinog komentara.

Prati nas i ne propusti ekskluzive!