Četvrtak, 26 studenoga, 2020

Zatvorenik se u svojoj ćeliji slomio kada je čuo refren kršćanske himne

Vidio sam velika i slavna obraćenja, ali nikada nisam vidio obraćenja slavnijeg od Tomova. Tijelo mu se treslo od jecaja zahvalnosti i radosti!

Prvi put kad sam sreo brata Toma bilo je to, mogao bih reći, pod čudnim okolnostima. Kad se sjetim svih jadnih i slomljenih primjeraka čovječanstva s kojima sam imao posla, Tom je pao niže od svih ostalih. Jednom je bio radost majčina srca, ali to je bilo kad je bio dječak, prije nego je otišao na brod i podlegao iskušenjima koja su ga čekala u stranim lukama. Počinio je gotovo svaki grijeh na popisu grijeha, sve dok ga narušena zdravlja, bez sredstava za život i prezrena, policija nije onakva prljava i puna parazita bacila u zatvorsku ćeliju.

Upravo sam ga tamo prvi put sreo. Govorio sam mu gotovo jedan sat, ali moje riječi kao da nisu imale veći učinak nego da čekićem od papira pokušavam razbiti armirani beton. Konačno sam shvatio da sam završio. Tu je bio čovjek na kojega, barem tako se činilo, evanđeoska priča nije imala apsolutno nikakav učinak. A onda sam iznenada promijenio svoju metodu pristupa. Pogledao sam mu u oči i rekao:

“Tome, Isus te ljubi!”

Polagano je odmahnuo glavom te sam začuo tako tihi šapat da sam ga jedva razabrao: “Mene nitko ne voli.”

Ali vrata su se otvorila te sam u njegove uši počeo ulijevati priču o divnom Isusu koji ga ljubi.

Prije toga govorio sam mu o Kristu koji ljubi svijet. A sad sam mu počeo govoriti o Kristu koji ljubi jadnoga, prljavog bijednika koji sijedi na rubu zatvorskog ležaja i gleda me krvavim očima. Deset ili petnaest minuta ljubav je Kristova ispunjavala moje srce za tog grešnika. Zatim sam mu rekao:

“Tome, zapjevat ću pjesmu o tebi. Napisana je za tebe, Tome, i želim da vjeruješ da je to tvoja pjesma. Ona pripada tebi.”

I tako sam u onoj zatvorskoj ćeliji tiho zapjevao:

Devedeset i devet leži u zaklonu tora,
dok jedno daleko od vrata planinom tumara.
“Gospodine, kakve su to kapi krvi
duž čitavoga planinskog puta?”
“Za zalutaloga to su kapi krvi
da ga dobri pastir u stado vrati.”

I dok sam pjevao ovaj slavni refren, brat Tom se slomio. Bio je uvjeren da ga Isus ljubi iako je bio grešnik te je pao na koljena uz svoj zatvorski ležaj, zatvorivši oči u molitvi. One večeri Tom je našao Isusa jer je Isus našao njega.

Vidio sam neka velika i slavna obraćenja, ali nikada nisam vidio obraćenja slavnijeg od Tomova. Tijelo mu se treslo od jecaja zahvalnosti i radosti dok je iznova i iznova ponavljao: “Isus me ljubi, Isus me ljubi!” Bilo je to ono dobro u mračnom, mračnom oblaku koji je poput sjene visio nad životom ovog grešnika.

Moj kršćanski prijatelju, ne dopusti da ikada prođe jedan dan tvoga života a da ne zahvališ Gospodinu Isusu za njegovu spasonosnu milost. Možda si izgubio svoja zemaljska dobra, ali ako se držiš Isusa, daleko si bogatiji od čovjeka koji je stekao veliki zemaljski imetak. Ponekad kad razmišljam kako je divno biti spašen, osjećam da bih trebao potrčati livadom i vikati od radosti jer posjedujem takvo slavno i divno iskustvo. O, jedinstvena ljubav koja nas je našla kako lutamo u dolinama grijeha! O, milost koja nas je vratila u stado sigurnosti, mira i radosti!

Autor: Charles S. Price; Izvor: Put života


>>> MOŽDA ĆE VAS ZANIMATI <<<
>>> Istarski stožer: Više ne možemo čekati Nacionalni stožer, donijeli smo odluku…
>>> HSP Švicarska: “Uhitite policajce koji su u Vukovaru zajedno sa Srbima napali hrvatsku djecu!”
>>> Fra Mario Knezović: Zgrožen sam! Ovo je sablazan!
>>> (VIDEO) STARA PARTIZANČINA, BRAT NARODNOG HEROJA: “USTAŠE SMO POBILI A ČETNIKE POŠTEDJELI”
Komentari

Komentari