Sveti Kvirin Sisački

Danas s radošću slavimo još jednog domaćeg sveca zaštitnika, Kvirina (Quirinusa), sisačkog biskupa i mučenika, koji je u hrvatskom narodu i hrvatskoj Crkvi ostavio dubok trag. Najstariji podatak o njegovom mučeništvu imamo od svetog Jeronima, koji se poziva na djelo Euzebija Cezarejskoga iz 309. Biskup u Sisciji, današnjem Sisku, za Dioklecijanova i Galerijeva progonstva bio je uhvaćen po nalogu namjesnika Maksima. Pokušao je pobjeći, sklonio se iz Siscije, ali je uskoro uhvaćen i odveden u Sabariju (Savariju), danas mađarski grad Szombathely. Znao je da ga čeka mučeništvo, ali je odlučno odbio prinijeti žrtvu poganskim bogovima. Izbatinali su ga i bacili u zatvor. Tamo je na kršćanstvo obratio tamničara Marcela. Nakon tri dana doveli su ga pred namjesnika Prve Panonije Amancija, koji ga je pokušao nagovoriti da se odrekne kršćanske vjere. Kad je Kvirin to odbio, osudio ga je na smrt. Vezali su mu mlinski kamen o vrat i s mosta ga bacili u rijeku Sibaris (mađarski Gyöngyös). Ostao je još neko vrijeme na površini vode, ohrabrio svoje vjernike, pomolio se i potom potonuo. Dogodilo se to na današnji dan, 4. lipnja 309. Kršćani su uspjeli pronaći njegovo tijelo i pokopali su ga s počastima.

Početkom V. stoljeća tijelo svetog Kvirina preneseno je u Rim i pokopano u mauzoleju Platonia, uz crkvu svetog Sebastijana na Apijevoj cesti. Tamo su ga častili rimski hodočasnici u VII. stoljeću, o čemu svjedoče razni zapisi. Do provale Turaka na području negdašnje sisačke biskupije bile su mu posvećene četiri župe. Građani Siska pripisali su pobjedu hrvatske vojske nad Turcima, 1593, zagovoru svetog Kvirina. Zagrebački biskup Petar nazvao je 1627. svetog Kvirina “prvim zagrebačkim biskupom” jer se zagrebačka biskupija smatrala nasljednicom nekadašnje sisačke biskupije. Godine 1993. u Sisku je osnovana nova župa svetog Kvirina i podignuta nova župna crkva sa zvonikom i župnim dvorom. Zazivaju ga protiv zlih duhova i kod opsjednutosti,

Sveti Optat

Sveti Optat (Optatus), teolog i biskup Mileve (latinski Milevum) u rimskoj provinciji Numidiji, djelovao je u IV. stoljeću. Rodio se oko 320, vjerojatno u Milevi (danas grad Mila na sjeveroistoku Alžira). Obraćenik na kršćanstvo, proslavio se u borbi protiv donatizma, krivovjerja koje je nastalo i razvilo se u sjevernoj Africi. Napisao je šest rasprava protiv donatista, u vrijeme rimskih careva Valentinijana i Valensa. Donatisti su za valjano dijeljenje sakramenta tražili pravovjerje i stanje milosti kod djelitelja sakramenta, a prema njima Kristova Crkva ne smije među svojim članovima trpjeti grešnike. Protiv tih zabluda Optat se više borio dokumentiranim povijesnim činjenicama nego suptilnim teološkim raspravama. Istaknuti crkveni oci izuzetno su cijenili Optatova djela pa se on ubraja među svijetle likove kršćanske starine. Optat je u Milevi proveo cijeli svoj život. U mladosti je bio poganin i pohađao klasične škole za govorništvo i filozofiju. Proučavao je djela velikih grčkih i rimskih govornika i filozofa.

Postao je kršćanin i biskup svoga rodnoga grada. Sveti Augustin nazvao ga je „biskupom katoličke zajednice, časne uspomene“. Optat je bio biskup u drugoj polovini IV. stoljeća, a umro je u Milevi oko 387. Njegove relikvije počivaju na rimskom groblju svetog Kalista. Sveti Jeronim piše godine 392. o njemu kao pokojniku, a sveti Augustin godine 400. Njegovo ime uvršteno je u „Rimski martirologij“. Iz Optatovih djela možemo zaključiti da je bio pošten i iskren čovjek, prožet jednostavnom vjerom i praktičnim smislom, točan i savjestan u opisivanju svoga vremena, živahan u pripovijedanju, a umjeren u vođenju rasprava. Kršćanska starina štovala je Optata kao uglednog branitelja Crkve, a njegovo djelo znatno je utjecalo na mnoge uglednike, među njima na svetog Augustina i svetog Fulgencija. Bio je istinski branitelj crkvenog jedinstva i zagovornik nauka da sakramenti djeluju neovisno o svetosti onoga tko ih dijeli. Koliko je sveti Optat bio čovjek Crkve, svjedoči i njegova izjava: „Kršćanin mi je ime, katolik prezime.“

KOmentari
Prati nas i ne propusti ekskluzive!