Utorak, 31 ožujka, 2020

SVETCI DANA SV. MARKO I MARCELIJAN I SV. ELIZABETA IZ SCHONAUA

Sveti Marko i Marcelijan

Današnji sveti zaštitnici su Marko (Marcus) i Marcelijan (Marcellianus), rimski mučenici iz III. stoljeća. Spominje ih Jeronimov martirologij, Gelazijev sakramentar iz VIII. stoljeća, a naročito Rimski martirologij. Stradali su u vrijeme progonstva cara Dioklecijana. Prema predaji bili su braća blizanci, rođeni Rimljani, sinovi poganskih roditelja, Trankvilina i Marcije. Živjeli su u Rimu sa svojim ženama i djecom. Zbog kršćanske vjere uhvatio ih je i zatvorio prefekt Kromacije i predao ih sucu Nikostratu. Držali su ih u pritvoru mjesec dana i dali im priliku da se predomisle i odreknu se kršćanstva. Jednom su čak uspjeli pobjeći, ali su uhvaćeni i ponovo vraćeni u zatvor.
Na otpad od vjere nagovarali su ih čak i njihovi roditelji i prijatelji, ali oni se nisu dali nagovoriti. U vjeri ih je hrabrio sveti Sebastijan, koji ih je posjećivao u zatvoru i obratio na kršćanstvo njihove roditelje i prijatelje. Papa Gajo zaredio ih je za đakone. Predstojnik Fabijan stavio ih je na okrutne muke, prikovani su za stupove, a zatim probodeni kopljima, oko godine 286. u Rimu. Pokopani su na Ardeatinskoj cesti, u blizini Domicilinog groblja, u katakombama koje nose njihovo ime.

Sveta Elizabeta iz Schönaua

Sveta Elizabeta (Elisabeth) iz Schönaua, njemačka redovnica benediktinka, mističarka, rođena je 1129. u Bonnu (Nordrhein-Westfalen), u plemićkoj obitelji, kao kći Hartwiga. Roditelji su je 1141. dali na odgoj redovnicama benediktinkama u samostan Schönau, u gorju Taunus (Strüth, okrug Rhein-Lahn, Rheinland-Pfalz, biskupija Limburg). Samostanski način života svidio se Elizabeti i ona je 1147. položila redovničke zavjete. Zbog strogog pokorničkog života stalno je pobolijevala. Izabrana je 1157. za poglavaricu samostana i na tom položaju ostala do smrti. Zajedno sa ženskim samostanom djelovao je i muški samostan u Schönauu, čiji je opat bio Elizabetin brat Egbert, njezin duhovni savjetnik i prvi životopisac. Mističarka, vizionarka i proročica, Elizabeta je od 1152. često doživljavala ekstaze. U svojim mističnim zanosima razgovarala je s Isusom, Marijom, anđelima i svecima, a često su je napadale demonske sile. Njezini zanosi i viđenja neki put su trajali i po nekoliko tjedana.

Na nagovor svoga brata Egberta opisala je postupno sva svoja viđenja i tako su od 1156. do 1159. nastale tri knjige njezinih vizija. Posebno su zanimljiva viđenja o uznesenju Blažene Djevice Marije na nebo. „Knjiga Božjih putova“ („Liber viarum Dei“), koju je stvarala po uzoru na svoju prijateljicu, svetu Hildegardu iz Bingena, poznatu njemačku vidjelicu, govori o potrebi pokore i ćudoredne obnove u Crkvi. Elizabetina viđenja potaknula su nastanak mnoštva rasprava i rukopisa. Sačuvana su i Elizabetina pisma biskupima, opatima i redovnicama, u kojima udara na grijehe i poroke svoga vremena. Česte ekstaze oslabjele su Elizabetino tijelo, oboljela je i preminula na današnji dan, 18. lipnja 1164, u Schönauu. Papa Grgur XIII. proglasio ju je svetom 1584. Za vrijeme Tridesetogodišnjeg rata (1618-1648) švedski vojnici oskvrnuli su Elizabetin grob i razbacali njezine kosti. Elizabetine relikvije čuvaju se i danas u župnoj crkvi svetog Florina u Schönauu. Naročito je štuju u Njemačkoj, a vjernici je zazivaju kod raznoraznih napasti.

 

Komentari

Komentari