Srijeda, 1 travnja, 2020

SVETCI DANA SV.JULIJANA FALCONIERI I BL.MARGARETA EBNER

Sveta Julijana Falconieri

Sveta Julijana (Giuliana) Falconieri, talijanska redovnica, utemeljiteljica Trećeg reda službenica Marijinih (Monache serve di Maria), rođena je oko 1270. u Firenci, u jednoj od najuglednijih firentinskih obitelji, kao kći Chiarissima i Riguardate Falconieri. Prve riječi koje je djevojčica naučila govoriti bila su imena Isusa i Marije. Bila je vrlo pobožna, a iznad svega je voljela klečati pred oltarićem Majke Božje koji je sama izradila. Giulianin stric Alessio Falconieri bio je jedan od utemeljitelja Reda slugu Marijinih (servita). Giuliana je odbila ponude svojih roditelja za udaju jer se htjela posvetiti Kristu Gospodinu. Kad je čula propovijed Alessija Falconierija o sudnjem danu, to je temeljito potreslo čitavo njezino biće. Stupila je 1285. u „mantellate“, ženski ogranak servita, Službenice Marijine, ali je do majčine smrti, 1304, živjela u roditeljskom domu. Servitski habit predao joj je njezin duhovni vođa, sveti Filippo Benizi, generalni poglavar servita. Sudjelovala je 1305. u osnivanju prvog samostana Trećeg reda službenica Marijinih.

Kad je došla u samostan, ostale redovnice su ubrzo upoznale njezinu iskrenu pobožnost pa su je izabrale za svoju poglavaricu. Giuliana je od svojih sestara uz molitvenu kontemplaciju tražila i djela ljubavi prema siromasima i bolesnicima. Svaki ponedjeljak posvetila je dušama u čistilištu, a uz molitvu za pokojnike znala se i bičevati za njihovo izbavljenje. U srijedu i petak nije uzimala nikakve hrane osim svete pričesti. U čast Majci Božjoj svake subote je postila o kruhu i vodi i razmišljala o Marijinih sedam žalosti. Svaki dio časoslova završavala je sa „Zdravo kraljice“. Preminula je 19. lipnja 1341. u Firenci. Tada se dogodilo i euharistijsko čudo. Zbog želučane bolesti nije mogla primiti svetu pričest pa je zamolila da može barem izbliza promatrati svetu hostiju. Kad je svećenik približio Kristovo tijelo Giulianinom tijelu, ona je blago izdahnula, nestalo je svete hostije, a na Giulianinim grudima, iznad srca, pojavio se znak križa. Njezine relikvije nalaze se u firentinskoj crkvi L’Annunziata. Blaženom ju je 26. srpnja 1678. proglasio papa Inocent XI, a svetom 16. lipnja 1737. papa Klement XII. Zaštitnica je bolesnika.

Blažena Margareta Ebner

Današnja je zaštitnica blažena Margareta Ebner, njemačka dominikanka, mističarka i vizionarka. Plemićka kći, rodila se 1291. u Donauwörthu (Bavarska, Švapska), u augsburškoj biskupiji. Temeljitu klasičnu naobrazbu stekla je u svom domu, ali je već 1306. ostavila svoju bogatu i uglednu obitelj i stupila među dominikanke u nedalekom Mödingenu (kotar Dillingen). U samostanu svete Marije preboljela je od 1312. do 1322. razne bolesti i gotovo umrla. Morala je prekinuti samostanski život i vratila se na oporavak u rodnu kuću. Kod kuće je proživjela dvije godine u molitvi, povučenosti i sabranosti. Tada je počela doživljavati ukazanja i ekstaze. Kad se vratila u samostan, susrela se 1332. s glasovitim svećenikom Heinrichom iz Nördlingena. Duhovnik pun iskrene pobožnosti i dobrohotnosti, potaknuo ju je da vodi svoj dnevnik i redovito se s njom dopisivao. Ostao je njenim duhovnim vođom do kraja života. Napisao joj je 56 pisama, a 8 puta ju je i pohodio u Mödingenu. Iz Margaretinog dnevnika i tih pisama, prve zbirke takve vrste u povijesti njemačkog jezika, mnogo doznajemo ne samo o njezinoj duši i mističnim doživljajima, već i o tadašnjim prilikama i redovničkom životu. Bila je iskušana mnogim bolestima i patnjama, ali je uvijek ostala pobožna, puna ljubavi prema dragom Bogu i bližnjemu, puna neograničenog pouzdanja u Svevišnjeg i njegovu providnost.

Svojim primjerom i molitvenim vezama bila je poznata daleko izvan svoga samostana. Živjela je u teškom razdoblju crkvene povijesti, za vrijeme boravka papa u Avignonu. U Njemačkoj se tada stvorio krug „Božjih prijatelja“ („Gottesfreunde“), laička mistična skupina, u kojoj su se nalazili najistaknutiji svećenici, redovnici i svjetovnjaci onoga vremena. Iskreno su težili dobru svoga naroda i cijele Crkve. Svi su oni cijenili Margaretu Ebner i preporučivali se u njezine molitve. Duhovno joj je naročito bio blizak dominikanac Johannes Tauler, s kojim se također dopisivala. Naročito pobožna bila je prema Srcu Isusovu i činila je oštru pokoru, iako je zbog bolesti bila izuzetno krhka. Preminula je u Mödingenu na današnji dan, 20. lipnja 1351. Blaženom ju je proglasio 1979. papa Ivan Pavao II.

Komentari

Komentari