Srijeda, 3 lipnja, 2020

SVETCI DANA SV.JOHN FISHER I THOMAS MORE I SV.PAULIN IZ NOLE

Sveti John Fisher i Thomas More

Današnji su sveti zaštitnici engleski mučenici John Fisher i Thomas More.
Sveti John Fisher, biskup i kardinal, rodio se 19. listopada 1469. u Beverleyju (Yorkshire), kraj Kingstone-upon Hulla. Studirao je i predavao teologiju u Cambridgeu, bio ispovjednik majke kralja Henrika VII, a od 1504. djelovao kao kancelar sveučilišta i biskup Rochestera. Uz Thomasa Morea bio je najveći humanist Engleske toga vremena, prijatelj Erazma Roterdamskog. Sjajan govornik i pisac, branio je kralja Henrika VIII. od Lutherovih napada, ali je pao u kraljevu nemilost 1529/30, jer se suprotstavio njegovoj rastavi od Katarine Aragonske i uspostavi Anglikanske crkve. Odbio je priznati kralja kao vrhovnoga crkvenoga poglavara, zbog čega je zajedno s Thomasom Moreom 1534. zatvoren, optužen za veleizdaju, osuđen na smrt i pogubljen na današnji dan, 22. lipnja 1535, na londonskom Tower Hillu. Za boravka u tamnici papa Pavao III. imenovao ga je kardinalom. Blaženim ga je 1886. proglasio papa Leon XIII, a svetim 1935. papa Pio XI. Zaštitnik je biskupije Rochester u New Yorku te brojnih naselja, crkava i župa diljem svijeta.
Sveti Thomas More (Morus), „čovjek za sva vremena“, pravnik i filozof, rodio se 7. veljače 1478. u Londonu. Studirao je na Oxfordu, docent prava od 1510, bio je zastupnik u Donjem domu, izaslanik na pregovorima s Nizozemskom i mirovnim pregovorima s Francuskom, kraljev savjetnik, potkancelar i kancelar Engleske za vladavine Henrika VIII. Pobožan čovjek i prijatelj siromaha, svaki dan je odlazio na svetu misu. Prijatelj znamenitih humanista, zaljubljenik u grčku kulturu, bio je duhovit govornik i glasovit pravnik. Jedan od najbriljantnijih umova svoga vremena, pisao je na engleskom i latinskom. Postao je slavan svojim političko-filozofskim djelom „O najboljem uređenju države i o novom otoku Utopiji“ (1516). Podnio je ostavku 1532, nakon razmimoilaženja s kraljem zbog njegove rastave od Katarine Aragonske. Protivio se 1534. osnivanju Anglikanske crkve i zagovarao jedinstvo katolika na čelu s papom. Osuđen je zbog izdaje na smrt i pogubljen 6. srpnja 1535. na londonskom Tower Hillu. Blaženim ga je 1886. proglasio papa Leon XIII, a svetim 1935. papa Pio XI. Papa Ivan Pavao II. proglasio ga je 2000. zaštitnikom političara i državnika. Zaštitnik je i usvojene djece, pravnika, državnih činovnika, sudskih službenika, brakova s teškoćama, mnogočlanih obitelji, maćeha i očuha, udovaca te brojnih naselja, biskupija, učilišta, župa i crkava širom svijeta.

Sveti Paulin iz Nole

Sveti Paulin iz Nole (latinski Paulinus Nolanus, talijanski Paolino di Nola), biskup i rimski pjesnik, rođen je oko 354. u Burdigali (danas francuski grad Bordeaux) kao Pontius Meropius Anicius Paulinus, potomak bogate i ugledne obitelji, s posjedima u Akvitaniji, sjevernoj Hispaniji i južnoj Italiji. Školovao se u rodnom gradu kod glasovitog pjesnika i retoričara Decima Magna Auzonija, koji je postao njegov bliski prijatelj. Ugledni pravnik, bio je rimski senator, a 381. postao je guvernerom rimske pokrajine Kampanije. Po povratku u Burdigalu oženio je Hispanku po imenu Terazija, s kojom se 389. preselio u današnju Barcelonu. Tamo im je 390. umro malodobni sin Celzo, zbog čega se Paulin sve više počeo okretati kršćanstvu i zanimati se za monaški život. Pokrstio se i razvio intenzivnu prepisku sa svetim Jeronimom, a 394. zaređen je u Barceloni za svećenika. Vratio se 395. sa suprugom u Kampaniju i vodio prepisku s mnogim uglednim ljudima, pored ostalog s pjesnikom Autonijem i povjesničarom Sulpicijem Severom, kao i sa svetim Martinom iz Toursa, svetim Ambrozijem, svetim Jeronimom i svetim Augustinom. Jedno od tih pisama potaklo je svetog Augustina da napiše svoje znamenite „Ispovijesti“.

Paulin je imenovan 409. biskupom u Noli kod Napulja (Kampanija). Njegova supruga Terazija umrla je između 409. i 414. Posvetio se izgradnji crkava i kapela, tješio bolesnike, pomagao siromahe, a i sam je živio u potpunom siromaštvu. Posebno je zaslužan za afirmaciju sveca i mučenika Feliksa iz Nole, kojem je u čast napisao i mnoge stihove. Bio je vrlo aktivan i na crkvenim skupovima, a naročito se zalagao u borbi protiv krivovjernog pelagijanstva. Pomogao je razriješiti spor oko izbora pape Bonifacija I. Smatraju ga zaslužnim za uvođenje zvona u crkveni ambijent. Ostavio je zbirku od 36 uglavnom religioznih pjesama, pisanih u epskom i lirskom metru. Odlikuje ih visoko retoričko umijeće i duboka osjećajnost. Preminuo je u Noli na današnji dan, 22. lipnja 431. Paulinove relikvije sklonio je lombardski princ Grimoald od Beneventa oko 800. u Rim, ali su 14. svibnja 1909. ponovno pohranjene u novoj katedrali u Noli. Zaštitnik je zvonara i vrtlara te mnogih naselja, župa, crkava i kapela diljem Italije i svijeta.

Komentari

Komentari