Petak, 3 travnja, 2020

SVETCI DANA SV.ALBERT CHMIELOWSKI I SV. GRGUR BARBARIGO

Sveti Albert Chmielowski

Sveti Albert Chmielowski, poznat i kao Brat Albert, poljski slikar, redovnik laik, franjevac trećoredac, utemeljitelj albertinaca i albertinki, rođen je 20. kolovoza 1845. u selu Igołomiji (krakowski okrug, malopoljsko vojvodstvo), u uglednoj aristokratskoj obitelji, kao Adam Hilary Bernard Chmielowski, najstarije od četvero djece carinskog dužnosnika Wojciecha Chmielowskog i Józefe Borzysławske. Od roditelja je naslijedio duboku vjeru, domoljublje i ljubav prema siromasima. Sa 14 godina ostao je siroče pa se o odgoju njega i njegove braće brinula rodbina. Započeo je studirati agronomiju u Puławama (lubelsko vojvodstvo), a 1863. sudjelovao je u pobuni protiv ruskih okupatora. Ranjen je i zarobljen, a tada mu je bez anestezije amputirana noga. Uputio se u belgijski grad Gent na studij građevine, a zatim je prešao u Pariz pa u München, gdje je studirao slikarstvo. Vratio se 1874. u domovinu sa željom da svoj život i svoju umjetnost posveti slavi Božjoj. Živio je i djelovao u Krakowu. Glasoviti umjetnik, bio je najprije pod utjecajem njemačkih slikara nazarenaca. Preteča simbolista, slikao je u ulju i akvarelu poetizirane krajolike prigušenog kolorita („Vrt ljubavi“, 1876) i mistične vjerske teme („Ecce homo“, 1879). U Krakowu je otkrio duhovnu i materijalnu bijedu mnogih ljudi pa je odlučio pomagati siromasima i nevoljnicima. Obukao je 25. kolovoza 1887. sivi franjevački habit i uzeo redovničko ime Albert, a 1888. položio je zavjete kao franjevac trećoredac. Tada je utemeljio kongregaciju Braće Trećeg reda svetog Franje, poznatih i kao Sluge siromaha ili Siva braća (po boji svoje odjeće) ili albertinci (Zgromadzenie Braci Albertynów Trzeciego Zakonu Regularnego Świętego Franciszka Serafickiego Posługujących Ubogim). Tri godine nakon toga, 1891, osnovao je s blaženom Marijom Jabłońskom, sestrom Bernardynom, i ženski ogranak te družbe, Sive sestre ili albertinke, koje su se posvetile brizi za napuštene žene i djecu. Organizirao je skloništa za siromahe, kuće za invalide i neizlječive bolesnike, a sestre je slao na rad u vojne bolnice.

Osnivao je pučke kuhinje za siromahe te vrtiće i sirotišta za nezbrinutu djecu i mladež. Dijelio je kruh i odjeću siromasima, a beskućnicima pružao krov nad glavom. Zdravim siromasima i beskućnicima nalazio je posao i pomagao im da se vrate u društveni život. Nije vodio brigu samo za tjelesne potrebe nevoljnika nego i za njihove duše. Do kraja života otvorio je 21 samostan. Iscrpljen i istrošen mnogim naporima, brat Albert je preminuo na sam Božić, 25. prosinca 1916, u Krakowu. Na vječni počinak ispratilo ga je mnoštvo vjernika te najugledniji predstavnici građanskih i crkvenih vlasti. Papa Ivan Pavao II. proglasio ga je blaženim 22. lipnja 1983. u Krakowu, a svetim 12. listopada 1989. u Rimu. Veliki Karol Wojtyła napisao je izvrsnu dramu „Brat našega Boga“ („Brat naszego Boga“, 1944-1950), posvećenu životu i djelu Alberta Chmielowskog. Ta drama je 1990. s uspjehom izvedena i u Hrvatskoj (redatelj i producent Jakov Sedlar), a 1997. je ekranizirana u režiji Krzysztofa Zanussija. Sveti Albert Chmielowski zaštitnik je biskupije Sosnowiec te mnogih škola, društava, župa, crkava i kapela diljem Poljske i svijeta. Njegovi albertinci i albertinke i danas uspješno djeluju u Poljskoj, Ukrajini, Rusiji, Italiji, Vatikanu, SAD-u, Boliviji i Argentini.

Sveti Grgur Barbarigo

Današnji je slavljenik sveti Grgur (Gregorio) Barbarigo, talijanski biskup i kardinal. Rodio se 16. rujna 1625. u Veneciji kao Gregorio Giovanni Gaspare Barbarigo, potomak slavne i utjecajne mletačke obitelji. Rano je ostao bez majke, ali imao je čestitog i pobožnog oca. Vrsni student sveučilišta u Padovi, stručnjak za građansko i crkveno pravo, kao tajnik mletačkoga poslanika Alvisea Contarinija putovao je na kongres u Münsteru, gdje je 1648. nakon Tridesetgodišnjeg rata sklopljen westphalski mir. Nastavio je studirati u Padovi, a kao Contarinijev tajnik putovao je u mnoge zemlje i gradove. Mogao je postići blistavu diplomatsku karijeru, ali je osjetio da ga u svoju službu zove dragi Bog. Završio je teologiju, a 1655. zaređen je za svećenika. Najprije je radio u papinskim uredima u Rimu i nastavio studirati pravo, crkvenu povijest i matematiku. Kad je 1656. u Rimu buknula pošast kuge, brinuo se za javno zdravstvo i uložio ogromne napore u spašavanju bolesnika i nevoljnika. Papa Aleksandar VII, kojeg je upoznao u Njemačkoj, imenovao ga je 1657. za prvog biskupa Bergama.


Sljedbenik svetog Franje Saleškog i Karla Boromejskog, nastojao je obnoviti Crkvu prema odredbama Tridentskog sabora. Obnovu klera započeo je duhovnim vježbama i proširenjem sjemeništa, a obnovu vjernog naroda pučkim misijama. Promicao je dobrotvorni i socijalni rad i u dvije godine uspio obići svih 279 župa bergamske biskupije. To ga je stajalo mnogo napora jer su putovi bili teški i neprohodni. Papa ga je 1660. imenovao kardinalom, a 1664. i biskupom Padove. Tu je dužnost obavljao na najbolji mogući način 33 godine, neumorno obilazio sve župe, poboljšao i unaprijedio kvalitetu studija na padovskom sveučilištu, osnivao tiskare i održao dvije biskupske sinode. Zalagao se za jedinstvo zapadne i istočne Crkve. Iscrpljen od napora preminuo je 18. lipnja 1697. u Padovi. Blaženim ga je proglasio 1761. papa Klement XIII, a svetim 1960. papa Ivan XXIII. Zaštitnik je mnogih naselja, učilišta, župa i crkava diljem svijeta.

Komentari

Komentari