Srijeda, 19 veljače, 2020

SVETCI DANA

Blaženi Toma Kempenac

Blaženi Toma Kempenac (latinski Thomas à Kempis, njemački Thomas von Kempen), augustinac, njemački duhovni pisac i mistik, rodio se 1380. u Kempenu kraj Kölna (okrug Viersen, Nordrhein-Westfalen), kao Thomas Hemerken, sin kovača Johanna i učiteljice Gertrud Kuyt. U rodnom Kempenu polazio je latinsku školu, a 1392. slijedio starijeg brata Johannesa u nizozemski grad Deventer (provinicija Overijssel, biskupija Utrecht), gdje je pohađao gradsku školu. Bio je član zajednice Braće zajedničkoga života, a 1399. stupio je u augustinski samostan svete Agneze u Sint Agnietenbergu kraj Zwollea (provincija Overijssel, Nizozemska), u kojem je njegov brat izabran za priora. U augustinski red stupio je tek 1406, a za svećenika je zaređen 1413. U tom samostanu Thomas je boravio 72 godine, sve do svoje smrti. Bio je pored ostalog učitelj novaka, prior i zamjenik priora. Učenik Gerarda Grootea (1340-1384), bio je jedan od najutjecajnijih zagovaratelja pokreta devotio moderna, crkvenog duhovnog pokreta u XIV. i XV. stoljeću. Taj je pokret nastao u Nizozemskoj i proširio se po Belgiji i sjevernoj Njemačkoj. Naglašava »unutarnju pobožnost«, preziranje svijeta i nasljedovanje Krista u muci i poniznosti.

Među mnogobrojnim spisima toga pokreta ističe se djelo Nasljeduj Krista (De imitatione Christi) Tome Kempenskog, objavljeno 1472, od XV. stoljeća najčitanije i najutjecajnije duhovno štivo u Europi. To je djelo objavljeno u više od 4000 izdanja i prijevoda. Prvi ga je na hrvatski 1500. preveo Marko Marulić, a nakon njega isusovci Antanazije Jurjević (1629) i Bartol Kašić (oko 1641), pavlin Ivan Krištolovec (1719) te mnogi drugi. Tomi Kempencu pripisuje se uzrečica „U svemu sam tražio mir, ali ga ne nađoh nigdje osim u kutu uz knjigu“, što je citirao talijanski romanopisac Umberto Eco na prvim stranicama svojeg romana „Ime ruže“. Toma je bio veliki zagovornik duhovnih vježbi, a bavio se pisanjem teoloških djela i prepisivanjem svetih knjiga. Ostavio je za sobom mnoge životopise, kronike, propovijedi i molitve. Smatra se da je „Bibliju“ prepisao barem četiri puta. Preminuo je na današnji dan, 25. srpnja 1471, u Sint Agnietenbergu. Njegove relikvije čuvaju se u bazilici Naše drage Gospe u središtu nizozemskog grada Zwollea. U Crkvi je više puta pokrenut postupak njegove beatifikacije, ali nije završen. Ime Tome Kempenca nalazi se ipak otisnuto u mnogim katoličkim kalendarima, a vjernici diljem svijeta štuju ga kao blaženika. Tomin spomendan naročito se slavi u njegovom rodnom Kempenu, čiji je zaštitnik.

Sveti Jakov stariji

Sveti Jakov stariji, ribar, apostol, sin Zebedejev i Salomin, brat Ivana evanđelista, rodio se u Betsaidi na Genezaretskom jezeru. Zajedno s bratom Ivanom na apostolsko djelovanje pozvao ga je godine 28. sam Krist Gospodin. Sveti Matej u svom evanđelju piše: “Idući odatle dalje, Isus opazi drugu dvojicu braće, Jakova Zebedejeva i brata mu Ivana, u lađici, s ocem, gdje krpe mreže. Pozva ih. Oni odmah ostave lađicu i svog oca te pođu za njim” (Mt 4,21-22). Zajedno s Petrom i Ivanom pripadao je najužem krugu Isusovih sljedbenika. Bio je s njima nazočan uskrsnuću Jairove kćerke, Isusovu preobraženju na Taboru i njegovoj smrtnoj borbi u Getsemaniju. Iz evanđelja znamo da je bio vatrene, nagle naravi. Kad Samarijanci nisu htjeli primiti Isusa, Jakov i Ivan su mu rekli: “Hoćeš li da zapovjedimo ognju da siđe s neba i da ih uništi? Isus se okrenu pa ih ukori. I odu u drugo selo” (Lk 9,54-56). Iz Djela apostolskih saznajemo da ga je 44. u Judeji mačem pogubio kralj Herod Agripa. Kad je vojnik koji je uhitio Jakova vidio kako hrabro prima smrtnu osudu, zamolio ga je za oproštenje i postao kršćaninom. Apostol ga je poljubio i rekao: “Mir s tobom!” Obojici je odrubljena glava. Slikari ga obično prikazuju kao putnika sa štapom u ruci, koji put i s mačem, što podsjeća na njegovu smrt, jer je od kralja Heroda Agripe bio pogubljen mačem i prvi od apostola pošao u mučeničku smrt. Sveti Ivan Zlatousti kaže o njemu: “Od početka ga je prožimao veliki žar: zapustio je sve ljudsko, te se popeo do neizrecivog vrhunca i ubrzo bio pogubljen.”
Njegovo tijelo kasnije je preneseno u Compostelu (Galicija, Španjolska), a grob mu je u srednjem vijeku postao uz Rim i Jeruzalem najsvetije hodočasničko mjesto (Santiago de Compostela). Zazivaju ga kod artritisa, reumatskih bolesti, a zaštitnik je Španjolske, Čilea, Gvatemale, Nikaragve, hodočasnika, putnika, vitezova, vojnika, ljekarnika, kovača, kožara, krznara, ratara, voćara, težaka, konjanika, jahača, veterinara i reumatičara te mnogih krajeva, gradova, naselja, župa, crkava i kapela diljem svijeta i hrvatskih krajeva.

Komentari

Komentari