fbpx
Utorak, studeni 12, 2019

SVETCI DANA

Sveti Ivan Gualberto

Današnji sveti zaštitnik Ivan (Giovanni) Gualberto rođen je oko 985. u Firenci kao sin plemićke obitelji Visdomini. Odgojen je kao ratnik. Tragao je za ubojicom svoga brata i pronašao ga na Veliki petak. Ubojica je pao pred njim na koljena, raširio ruke u obliku križa i zamolio za oproštenje. Zamolio je milost u ime onoga koji je za sve nas na Veliki petak nedužan poginuo na križu. Tog trenutka Giovanniju se ukazao Krist na križu, on je oprostio ubojici i krenuo putem vjere. Oprostivši ubojici, otišao je u obližnju crkvu, kleknuo pred veliko raspelo te vidio kako Isus sagiba glavu prema njemu u znak odobravanja. U taj se čas u Giovannijevoj duši zbila se velika promjena i on je odlučio služiti jedino Raspetome. Protiv volje svoje obitelji postao je redovnikom benediktincem u firentinskom samostanu San Miniato del Monte. Bilo je to vrijeme simonije, kupovanja i prodavanja crkvenih časti, tako da su mnogi nevrijedni ljudi dolazili na odgovorne položaje bez potrebnih sposobnosti i vrlina. To se dogodilo i u San Miniatu, opatom je postao čovjek koji je taj položaj kupio od firentinskog nadbiskupa. Giovanni Gualberto napustio je samostan i uputio se u samostan Camaldoli kod Arezza (Toscana). Nadao se da je tamo bolje stanje, ali se prevario. Pod utjecajem Duha Svetoga osnovao je potom novu redovničku zajednicu, na šumskom zemljištu koje mu je 1038. darovala opatica Itta.

Sagradio je samostan Vallombrosa (nedaleko Reggella u Toscani), osnovao novu granu benediktinskog reda i postao opatom. Nova grana dobila je ime po tom prvom samostanu. Život u Vallombrosi bio je strog, a redovnici su se držali kućne stege, šutnje te siromaštva u hrani i odjeći. Obnovitelj redovničkoga života, Giovanni Gualberto pokrenuo je izgradnju mnogih samostana i opatija, a mnoge je reformirao. Bio je nadaleko glasovit po svojem milosrđu, proročanstvima i čudima. Naročitu brigu posvećivao je siromasima i bolesnicima, osnivao svratišta, ubožnice i bolnice. Borio se protiv simonije, a biskupijskim svećenicima preporučivao da žive u malim zajednicama. Preminuo je na današnji dan, 12. srpnja 1073, u samostanu svetog Mihaela arkanđela u Passignanu kod Firence. Svetim ga je 1193. proglasio papa Celestin III. Zaštitnik je perivoja, šumara i čuvara parkova. Njegovi redovnici, benediktinci valomobrozi (Congregazione Vallombrosana), djeluju i danas u Italiji.

Sveti Louis i Zélie Martin

Sveti Louis i Zélie Martin roditelji su „Malog cvijeta“, svete Terezije od Djeteta Isusa, o kojoj pišemo u prilogu od 1. listopada. Louis Martin, urar i draguljar, sin satnika Napoleonove vojske, rođen je 22. kolovoza 1823. u Bordeauxu (Gironde, jugozapadna Francuska) kao Louis-Joseph-Aloys-Stanislas Martin. Njegova supruga Zélie Martin, čipkarica, rođena je 23. prosinca 1831. u Gandelainu (departman Orne, Normandija) kao Azélie-Marie Guérin. U mladosti su oboje željeli ostvariti redovnički poziv (Louis je htio postati augustinac), ali ih je u tome spriječila bolest. Upoznali su se 1858, a vjenčali su se nakon tri mjeseca, 12. srpnja 1858, u Alençonu, u kojem su osnovali i dom. Zélie je bila nježna, ali snažna i dominantna žena, a Louis pasionirani putnik i hodočasnik, romantični sanjar, zaljubljen u umjetnost, poeziju, cvijeće i prirodu. U braku su imali devetero djece, a svih pet kćeri, koje su doživjele zrelu dob, postale su redovnice: Marie-Louise (1860-1940), koja je postala sestra Marija od Presvetog Srca (Marie du Sacré-Cœur) u samostanu karmelićanki u Lisieuxu, Marie-Pauline (1861-1951), koja je postala majka Agneza od Isusa (Agnès de Jésus), u istom samostanu, Marie-Léonie (1863-1941), koja je postala sestra Franciska-Terezija (Françoise-Thérèse) u samostanu sestara Marijina pohođenja u Caenu (za nju je pokrenut postupak beatifikacije), Marie-Céline (1869-1859), koja je postala sestra Genoveva od Svetog lica (Geneviève de la Sainte-Face) u samostanu karmelićanki u Lisieuxu te najmlađa od njih, Marie-Françoise Thérèse (1873-1897), kasnije sveta Terezija od Djeteta Isusa.

Obitelj Martin živjela je skladno i pobožno. Radni dan započinjali su svetom misom u pola šest. Kad su susjedi čuli Martinove da zaključavaju vrata i odlaze u crkvu, znali su reći: „Oh, to je samo sveti bračni par Martin koji kreće u crkvu. Možemo se okrenuti i još malo spavati.“ Nedjeljom je cijela obitelj išla na glavnu misu, a svako jutro i svaku večer molili su obiteljsku molitvu. Martinovi su privukli i cijeli krug svojih prijatelja na službu „vječnog klanjanja“, obavljanje župnih blagdanskih običaja i posjećivanje bolesnika. Nakon smrti voljene supruge Louis je s djecom živio u Lisieuxu (departman Calvados, Normandija). Zélie Martin preminula je 28. kolovoza 1877. u Alençonu (departman Orne, Normandija), a Louis Martin 29. srpnja 1894. u dvorcu La Musse kod Évreuxa (departman Eure, Normandija). Njihovi posmrtni ostaci počivaju danas u kripti bazilike u Lisieuxu. Blaženima ih je proglasio 19. listopada 2008. u katedrali u Lisieuxu legat pape Benedikta XVI, portugalski kardinal José Saraiva Martins. Papa Franjo potpisao je 18. ožujka 2015. ukaz o njihovom proglašenju svetima. Louis i Zélie Martin su prvi bračni par u povijesti Crkve i prvi roditelji jedne svetice koji su proglašeni svetima.

Komentari

Komentari