fbpx
Ponedjeljak, listopad 21, 2019

Svetac dana (7.6.)

Sveti Antonio Maria Gianelli

Današnji je sveti zaštitnik Antonio Maria Gianelli, talijanski biskup i osnivač redovničkih družbi. Rodio se 12. travnja 1789. u Cerreti, naselju općine Carro (provincija La Spezia, Ligurija). Seljački, napoličarski sin, odličan učenik, od malena je pokazivao želju za duhovnim zvanjem pa ga je zaštitnica njegove obitelji, imućna i pobožna udovica odvela u Genovu i upisala u sjemenište. Ona ga je i dalje pomagala na njegovu putu do oltara. Pokazivao je naročiti smisao i izvanrednu sposobnost kao propovjednik pa je propovijedao već kao đakon. Zaređen je za svećenika 1812. i s velikom revnošću obavljao je raličite svećeničke službe. Bio je vrsni vjeroučitelj, djelovao kao profesor govorništva u kolegiju pijarista (od 1815) i profesor govorništva i književnosti u nadbiskupskom sjemeništu (od 1816), a bavio se i dobrotvornim radom. Grad Genova pamti ga kao glasovitog propovjednika i ispovjednika u svim važnim prigodama i na velikim svetkovinama, a plodnu pastoralnu službu obavljao je od 1826. kao nadžupnik u Chiavariju (Ligurija). Služio se modernim metodama i sastavio bogatu župnu kartoteku. Osnovao je različite ustanove i udruge, među njima družbe misionara i oblata svetog Alfonsa Liguorija.

Posebno je značajan kao utemeljitelj redovničke družbe Marijinih kćeri od voćnjaka (Figlie di Maria Santissima dell’Orto), osnovane 1829, posvećene odgoju i naobrazbi siromašne ženske mladeži i dobrotvornom radu po bolnicama i gostinjcima. Njegove redovnice (“gianelline”) proslavile su se junačkom hrabrošću i ustrajnošću za vrijeme pošasti kolere, kada su dvorile bolesnike uz opasnost za vlastiti život. Imenovan je 1838. biskupom u Bobbiju (provincija Piacenza, Emilia-Romagna). Kao biskup posebno se posvetio pučkim misijama, duhovnim vježbama i obnovi sjemeništa. Neumorno je posjećivao župe u svojoj biskupiji. Na glasu čudotvorac, preminuo je na današnji dan, 7. lipnja 1846, u Piacenzi. Blaženim ga je proglasio 1925. papa Pio XI, a svetim 1951. papa Pio XII. Zaštitnik je Bobbija te mnogih naselja, župa i crkava. Njegove Marijine kćeri djeluju i danas uspješno u Europi, Latinskoj i Sjevernoj Americi, Aziji i Africi, s više od 780 redovnica u 125 samostana.

Blažena Marija Tereza de Soubiran

Blažena Marija Tereza de Soubiran (Marie-Thérèse de Soubiran), francuska redovnica, utemeljiteljica Družbe Marije pomoćnice, rođena je 16. svibnja 1834. kao Sophie-Thérèse de Soubiran La Louvière u Castelnaudaryju (departman Aude, Languedoc-Roussillon, južna Francuska), kći grofa Josepha-Paula de Soubirana i Noemi de Gélis. Odgojio ju je, zajedno s njezinom mlađom sestrom, stric, kanonik Louis de Soubiran. Pobožna djevojčica, primila je prvu pričest u jedanaestoj godini. Zbog izrazite sklonosti prema kontemplativnom životu željela je stupiti u Karmel, ali joj je stric predložio da se posveti radu u Marijinoj kongregaciji. Ona je prihvatila ponudu i prionula poslu, a njezin duhovni život sve je više tonuo u mistične sfere. Boravila je u kolovozu i rujnu 1854. u belgijskom gradu Gentu i tamo proučavala način života i običaje beginki (les béguines), mističnih sljedbenica nauka svetog Franje Asiškoga. Kad se vratila kući, osnovala je na posjedu Bon-Secours sličnu ustanovu. Obukla je 14. studenoga 1855. odjeću beginki i postala njihovom poglavaricom. Svoju zajednicu usmjerila je prema dobrotvornom i apostolskom radu te je okupljala i odgajala siromašnu i zapuštenu djecu. Osobitu pomoć u njezinom duhovnom rastu i apostolatu pružio joj je isusovac, otac Paul Ginhac, njezin duhovni vođa. U lipnju 1864. Sophie-Thérèse je u Castelnaudaryju svoju zajednicu stavila pod zaštitu Marije pomoćnice i njoj povjerila brigu za siromašne djevojke. Sestre Družbe Marije pomoćnice (Congrégation des Sœurs de Marie Auxiliatrice) uz apostolat su obavljale vječno klanjanje pred Presvetim sakramentom, u duhu naknade za ljudske grijehe. Sve je to pogodovalo brzom širenju njezine družbe pa su uskoro otvorene nove kuće u Toulouseu, Amiensu i Lyonu. Rat Prusije i Francuske, 1870, donio je Družbi Marije pomoćnice mnoge nevolje. Većina kuća je zatvorena, a mnoge sestre, među njima i majka Marija Tereza, morale su pobjeći u London. Po završetku rata, 1871, Marija Tereza vratila se u Francusku i obnovila svoju družbu. Većina njezinih samostana ponovno je otvorena, a otvoreni su i novi, u Bourgesu, Parizu i Angersu. Majka Marija Tereza, utemeljiteljica družbe, doživjela je u svojem redu mnoge nevolje pa je 1874. bila prisiljena napustiti upravu družbe te je na kraju morala iz nje i istupiti.

Primile su je redovnice Naše Gospe od milosrđa te je 1877. kod njih položila zavjete. Tada je uzela redovničko ime Marija od Presvetog Srca Isusovog. Morala je izdaleka promatrati kako se njezino djelo pomalo rastače i propada. Gospodin ju nije napustio pa joj je poklonio razne mistične darove. Napuštena i ostavljena, majka de Soubiran preminula je na današnji dan, 7. lipnja 1889. u Parizu. Njezine posljednje riječi bile su: „Dođi, Gospodin Isuse, dođi!“ Ubrzo se otkrilo da je njezina nasljednica na čelu Družbe Marije pomoćnice, koja ju je udaljila iz reda i družbu dovela na rub propasti, bila nedostojna i nesposobna osoba. Sestre koje su ostale u Družbi Marije pomoćnice, pod upravom nove poglavarice, Elisabeth de Luppé, posmrtno su vratile čast i ugled svojoj utemljiteljici, kojoj su za života učinile veliku nepravdu. Pokrenule su postupak za njezino proglašenje blaženom. Papa Pio XII. proglasio je 20. listopada 1946. majku de Soubiran blaženom. Njezine relikvije štuju se u samostanu njezinog reda u Villepinteu, na periferiji Pariza. Sestre Družbe Marije pomoćnice i danas uspješno djeluju u Europi (Francuska, Engleska, Irska, Italija), Aziji (Filipini, Japan, Koreja), Africi (Kamerun) i Mikroneziji.

Komentari

Komentari