fbpx
Ponedjeljak, listopad 21, 2019

Svetac dana (1.6.)

Sveti Justin

Danas slavimo svetoga Justina, starokršćanskog filozofa, crkvenog oca, apologeta i mučenika. Rodio se godine 103. u rimskom naselju Flavia Neapolis (danas Nablus u Palestini). Učeni filozof platonskog smjera, postao je kršćanin oko 130. Neumorni tražitelj potpune istine, povukao se na samotno mjesto kraj mora u nadi da će u tišini i razmišljanju pronaći pravu sreću i mudrost. Tada se za vrijeme šetnje susreo s tajanstvenim starcem koji mu je otkrio da se prava istina ne nalazi u Platonovoj mudrosti, već u knjigama proroka i u novozavjetnim spisima. Isus Krist je onaj koji donosi spasenje i sreću. Justin se tada svim žarom dao na čitanje i proučavanje knjiga Svetog Pisma, koje su ga tako osvojile i uvjerile u istinitost kršćanstva da je zatražio krštenje. Kristova mudrost nije bila jedini motiv zbog kojega je prihvatio kršćanstvo. Na njega su utjecali i kršćani, s kojima je dolazio u dodir, posebno junaštvo i vjera mučenika. Djelovao je u Efezu i Rimu, gdje je osnovao filozofsku školu.
U sačuvanim djelima dao je važna svjedočanstva o prvoj Crkvi i uveo grčku filozofsku terminologiju. Sačuvane su dvije „Apologije“ upravljene rimskim carevima i vlastima te „Dijalog s Trifonom“ (židovskim rabinom). Vješt pisac i govornik, raspravljao je s poganima i pisao braneći kršćansku nauku kao „jedinu istinitu filozofiju“. Čitav Justinov život poslije obraćenja na kršćanstvo, još više njegova smrt, predstavlja svjedočenje za istinu Isusa Krista Raspetoga. Povod njegovoj smrti vjerojatno je bio ideološki sukob s ciničkim filozofom Krescentom koji je Justina optužio da želi srušiti rimsku vlast. Justin je bačen u tamnicu sa šestoricom svojih učenika, a mučeničku smrt podnijeli su 165, za vrijeme vladavine cara Marka Aurelija. Bičevani su, a potom im je odrubljena glava. Zaštitnik je apologeta, predavača, govornika, filozofa te brojnih naselja, župa i crkava.

Sveti Gaudencije Osorski

Sveti Gaudencije (latinski Gaudentius Auxerensis), osorski biskup, redovnik benediktinac, rodio se krajem X. stoljeća u Tržiću, naselju na otoku Lošinju, nasuprot Osoru, naselju na otoku Cresu, na prevlaci Cresa i Lošinja. Postao je osorskim biskupom oko 1018. Važan je za razvoj Crkve i društva na kvarnerskom području početkom XI. stoljeća. Kulturni i narodni preporoditelj, dao je sagraditi samostan svetog Petra za muškarce i samostan svete Marije od milosti za žene. Osor je postao jaki glagoljaški centar. Biskupovao je do 1042, a tada se morao odreći biskupske službe. Zbog svojeg svetog i revnog života bio je prognan od strane oholih osorskih plemića pa se morao skloniti u jednu špilju na vrhu Osorščice, na sjevernom dijelu Lošinja. Ta špilja postoji i danas te nosi Gaudencijevo ime. Tamo je Gaudencije boravio godinu dana i činio pokoru. Isprosio je od dragog Boga milost da na otocima Cresu i Lošinju nema više zmija otrovnica. Povukao se potom u tišinu samostana Santa Maria di Portonovo, kod Ancone (Marche), gdje je neko vrijeme boravio zajedno sa svetim Petrom Damianijem. Spominje se kao benediktinski redovnik, sljedbenik svetog Romualda i utemeljitelj samostana po uzoru na zapadno monaštvo.

Podatke o svetom Gaudenciju nalazimo i u epistolariju svetog Petra Damianija. Tamo doznajemo da je osorski bisup Gaudencije bio prisiljen odstupiti jer je odbio vjenčati plemićki par koji je bio u krvnom srodstvu. Sveti Petar Damiani piše i ovo: „Časni Gaudencije, osorski biskup, čijeg sam slatkoću prijateljstva i ja uživao, po kojem je Bog učinio veliko čudo, napustio je biskupsku službu, te otploviviši iz slavenskog kraljevstva, pristao uz obalu Ancone. Ondje je nedaleko od grada živio dvije godine i sretno preminuo.“ Prema drugim izvorima Gaudencije je već 1032. putovao u Rim kako bi skinuo ljagu sa svojega imena, a na povratku u Osor razbolio se i zaustavio se zbog oporavka u Anconi. Sveti Gaudencije umro je 31. svibnja 1044. u Anconi. Prema legendi, njegovi posmrtni ostaci vratili su se u Osor na čudesan način, nakon gotovo stotinu godina. Sva zvona u gradu zazvonila su sama od sebe rano prije zore. Ispod gradskih zidina u moru je plutala drvena škrinja, u kojoj se nalazio željezni kovčeg s tijelom svetog Gaudencija. Crkva svetog Gaudencija u Osoru sagrađana je u XIV. stoljeću, nakon pustošenja Genovežana. Pročelje crkvice okrenuto je prema zapadnim vratima. Sveti Gaudencije je zaštitnik grada Osora i otoka Cresa.

Komentari

Komentari