Utorak, 31 ožujka, 2020

ČITANJE 05.06.17

Prvo čitanje:

Tob 1, 1a.2; 2, 1-9

 

Tobija se više bojao Boga nego kralja.

 

Početak Knjige o Tobiji

Tobija, iz plemena i grada Naftalijeva, bî odveden u prognanstvo u vrijeme Šalmanasara, kralja asirskoga. Ali ni u prognanstvu ne napusti puta istine.

Jednom, o blagdanu Gospodnjem, u kući Tobijinoj bijaše priređen lijep objed, pa Tobija reče svome sinu: »Idi, dovedi kojega bogobojaznoga od našega plemena, da objeduje s nama.« On ode i kad se vrati donese vijest da jedan od sinova Izraelovih zaklan leži na trgu. Tobija umah skoči s ležaljke, ostavi objed i ne okusivši ništa pohiti k mrtvacu; uzme ga i potajice odnese kući da bi ga, kad sunce zađe, oprezno pokopao. Kada sakri mrtvaca, objedova u tuzi i trepetu. Sjetio se besjede što je reče Gospodin po proroku Amosu: »Okrenut će se svetkovine vaše u kuknjavu i tužaljku.«

Kad je sunce zašlo, ode i pokopa mrtvaca. A znanci ga prekoravahu: »Već si zbog toga imao biti pogubljen i jedva si smrti izmakao, pa opet pokapaš mrtve!« Ali se Tobija većina bojao Boga nego kralja, pa bi kradomice uzimao tijela ubijenih, krio ih u kući i pokapao o ponoći.

Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 112, 1-6

Pripjev:

Blago čovjeku koji se boji Gospodina!

 

Blago čovjeku koji se boji Gospodina
i koji uživa u naredbama njegovim:
moćno će mu biti na zemlji potomstvo,
na pravednu će pokoljenju počivati blagoslov.

Blagostanje i bogatstvo bit će u domu njegovu,
njegova pravednost ostaje dovijeka.
Čestitima sviće ko svjetlost u tami:
milostiv, milosrdan i pravedan Gospodin.

Dobro je čovjeku koji je milostiv i daje u zajam,
koji poslove svoje obavlja pravedno.
Do vijeka neće on posrnuti:
u vječnome će spomenu biti pravednik.

Evanđelje:

Mk 12, 1-12

 

Pograbe sina njegova ljubljenoga, ubiju ga i izbace iz vinograda.

 

Čitanje svetog Evanđelja po Marku

U ono vrijeme: Uze Isus svećenicima, pismoznancima i starješinama zboriti u prispodobama:

»Čovjek vinograd posadi, ogradom ogradi, iskopa tijesak i kulu podiže pa ga iznajmi vinogradarima i otputova. I u svoje vrijeme posla vinogradarima slugu da od njih uzme dio uroda vinogradskoga. A oni ga pograbiše, istukoše i otposlaše praznih ruku. I opet posla k njima drugoga slugu: i njemu razbiše glavu i izružiše ga. Trećega također posla: njega ubiše. Tako i mnoge druge: jedne istukoše, druge pobiše.«

»Još jednoga imaše, sina ljubljenoga. Njega naposljetku posla k njima misleći: ‘Poštovat će sina moga.’ Ali ti vinogradari među sobom rekoše: ‘Ovo je baštinik! Hajde da ga ubijemo i baština će biti naša.’ I pograbe ga, ubiju i izbace iz vinograda.

Što li će učiniti gospodar vinograda? Doći će i pobiti te vinogradare i dati vinograd drugima.

Niste li čitali ovo Pismo:

Kamen što ga odbaciše graditelji,

postade kamen zaglavni.

Gospodnje je to djelo,

kakvo čudo u očima našim!«

I tražili su da ga uhvate, ali se pobojaše mnoštva. Razumješe da je protiv njih izrekao prispodobu pa ga ostave i odu.

Riječ Gospodnja.

Komentari

Komentari