Sveti Barnaba

Današnji je sveti zaštitnik Barnaba, apostol i mučenik iz I. stoljeća. Pravim imenom Josip, levit, učeni helenist s Cipra, prihvatio je kršćanstvo nakon Kristove smrti i pripadao sedamdesetorici prvih Kristovih učenika. O njemu sveti Luka u Djelima apostolskim piše: „Bijaše on dobar čovjek, pun Duha Svetoga i vjere“ (Dj 11,24). Prodao je svoju zemlju i taj novac donio Petru za potrebe prve kršćanske zajednice. Apostoli su ga nazvali Barnabom. Dok su drugi bili puni straha, on je Pavlu prvi povjerovao da je obraćen i da nije više progonitelj kršćana te ga je doveo apostolima. Osnivač kršćanske općine u Antiohiji, prema Djelima apostolskim bio je suradnik svetog Pavla i pratilac na njegovu prvom putovanju do Cipra i Male Azije. Jedan je od glavnih promicatelja univerzalizma kršćanstva i s Pavlom je prvi počeo probijati granice judaizma. Poslije se razišao s Pavlom zbog Pavlovog neslaganja s njegovim nećakom, evanđelistom Ivanom Markom. S Markom je uspješno djelovao na Cipru i samostalno propovijedao evanđelje u helenističkim krugovima.

Prema kasnijim legendama djelovao je u Rimu, gdje je krstio Klementa, kasnijeg papu, te u Milanu i Bergamu. Bio je visok i lijep čovjek, pa su ga, nakon čudesa koja je učinio u Listri, proglasili bogom Jupiterom i htjeli mu prinositi žrtve. Kamenovan je i spaljen oko godine 61. u Salamini, na istočnoj obali Cipra. Tamo mu je 478. pronađeno tijelo, s rukopisom Matejeva evanđelja na prsima. S tim evanđeljem on je propovijedao i liječio bolesne. Zazivaju ga kod oluja s tučom, a zaštitnik je Cipra, Antiohije, mirotvoraca te mnogih naselja, župa, crkava i kapela diljem svijeta i hrvatskih krajeva (Vižinada u Istri, Čelikovići kod Sibinja, Vrhovina kod Garčina).

Sveta Maria Rosa Molas i Vallvé

Sveta Maria Rosa Molas i Vallvé, katalonska i španjolska redovnica, utemeljiteljica kongregacije Sestara Naše Gospe od utjehe, rođena je 24. ožujka 1815. u Reusu (provincija Tarragona, Katalonija), kao Rosa Francesca Maria dels Dolors Molas i Vallvé, kći pobožnih roditelja, obrtnika Josepa Molasa i Marije Vallvé. Ostala je rano bez majke, vodila brigu o obiteljskom domaćinstvu i već je djetinjstvo provela u djelima pobožnosti i milosrdne ljubavi. Tu svoju misiju provodila je cijeli svoj život. Zaposlila se 1841. u bolnici i pridružila se sestrinskoj zajednici Kćeri milosrđa, posvećenoj njezi bolesnika, ali je zbog političkih prilika i unutarnjih nesuglasica morala napustiti zajednicu i rodni Reus te se 1849. uputila u Tortosu. Gradska uprava u Tortosi (provincija Tarragona) povjerila joj je upravu Kuće milosrđa, a zatim i gradske bolnice. U Tortosi je Maria Rosa 1851. osnovala školu i sklonište za siromašnu djecu.

Svoju kongregaciju Sestara Naše Gospe od Utjehe (Germanes de Nostra Senyora de la Consolació ili Hermanas de Nuestra Señora de la Consolación) utemeljila je 14. ožujka 1857. Osnovala je tu družbu za pomoć ranjenoj braći i namijenila joj djelo milosrdnog Samaritanca. Njezina družba vodila je iznad svega brigu o bolesnicima i nevoljnicima, a svetu Mariju Rosu možemo nazvati istinskom nositeljicom i širiteljicom utjehe. Ona i njezine sestre donosile su utjehu žalosnima, bolesnima, progonjenima i napuštenima. Osnovala je nekoliko novih kuća i centara za socijalnu pomoć. Preminula je u Tortosi na današnji dan, 11. lipnja 1876. Papa Pavao VI. proglasio ju je blaženom 8. svibnja 1977, a papa Ivan Pavao II. svetom 11. prosinca 1988. Njezine Sestre od utjehe djeluju uspješno i danas, u 17 zemalja na 4 kontinenta (Europa, Azija, Afrika, Amerika).

KOmentari
Prati nas i ne propusti ekskluzive!