fbpx
Srijeda, listopad 23, 2019

Svetac dana (5.6.)

Sveti Bonifacije

Današnji je sveti zaštitnik Bonifacije (Bonifacius), anglosaski benediktinac, misionar, „apostol Njemačke“. Rodio se oko 672. kao Winfrid (Wynfrith, Wynfryth) u engleskom gradu Creditonu (Devon), kad je kršćanska kultura u Engleskoj bila u punom cvatu. Odgojen je u benediktinskim samostanima u Exeteru i Nurslingu, u kraljevini Wessex, te je i sam postao redovnik benediktinac. Već 716. pošao je kao misionar u Friziju, ali se ubrzo vratio u Englesku. Papa Grgur II. poslao ga je 719. kao vjerovjesnika germanskim plemenima. Tada je uzeo i redovničko ime Bonifacije. Nakon uspješnih misija u Tiringiji, Friziji i Hessenu papa ga je u Rimu 722. posvetio za biskupa. Osnivao je po Njemačkoj benediktinske opatije, muške i ženske samostane, utemeljio i organizirao biskupije (Freising, Regensburg, Salzburg, Würzburg, Erfurt). U njegovim nastojanjima mnogo mu je pomogao franački vladar Karlo Martel, djed Karla Velikog. Njemačko gospodarstvo, kultura i umjetnost u dobroj mjeri su zasnovani baš na temeljima koje je zasadio sveti Bonifacije. Njegova najdraža zadužbina bio je samostan u Fuldi (Hessen), polazna točka za mnoga misijska putovanja po germanskim zemljama. Kao prvi nadbiskup Mainza (od 745), reorganizirao je crkvu i kler u franačkoj državi, a 751. pomazao je Pipina za franačkog kralja.
U proljeće 754. ponovo je otišao na sjever, a pratili su ga mnogi redovnici. Njihova žetva bila je velika i bogata. On i njegova 53 pratitelja utaborili su se nedaleko morske obale i očekivali novokrštenike za sakrament potvrde. Umjesto njih u tabor je provalila četa razbojnika i sve poubijala. Tako je Bonifacije svoju ogromnu i svestranu djelatnost na posljednjem misionarskom pohodu zapečatio i vlastitom krvlju koja je postala sjeme kršćanskog procvata u germanskim zemljama. Ubijen je na današnji dan, 5. lipnja 754, u Dokkumu (Frizija, Nizozemska). Pokopan je u Fuldi, a njegovo posljednje počivalište posjećuju mnogi hodočasnici. Tamo se čuva i Sveto pismo, kojim je štitio glavu dok su ga ubijali. Zaštitnik je Njemačke, pivara, krojača te mnogih biskupija, naselja, župa i crkava diljem svijeta.

Blaženi Ferdinand Portugalski

Blaženi Ferdinand Portugalski, zvan i Ferdinand Sveti (Fernando o Infante Santo), portugalski kraljević, rođen je 29. rujna 1402. u Santarému (središnji Portugal), kao deseti sin kralja Ivana I. i njegove supruge Filipe od Lancastera. Odrastao je na kraljevskom dvoru, ali je od djetinjstva slobodno vrijeme provodio u molitvi i pomaganju siromaha, robova i moreplovaca. Papa Eugen IV. ponudio mu je kao laiku kardinalski naslov, ali je Fernando to odbio. Kao veliki meštar viteškoga reda Aviz prebacio se 1437. sa svojim bratom Henrikom Pomorcem u Afriku, kako bi se borio protiv Maura. Najprije se uputio u Ceutu, a 1438. stigao je u Fez (današnji Maroko).

Njegova ekspedicija nije uspjela, Portugalci su poraženi kod Tangera, a Ferdinand je u borbi dospio u zarobljeništvo. Tamo je pet godina proveo u okovima i bio izložen poniženju, mukama i prisilnom radu. Na današnji dan, 5. lipnja 1443, preminuo je kraj Feza. Pokopan je u kraljevskoj grobnici dominikanskog samostana u Batalhi (okrug Leiria, središnji Portugal). Blaženim ga je 1470. proglasio papa Pavao II. Zbog svojeg hrabrog držanja prozvan je „postojani princ“. Veliki španjolski dramatičar Pedro Calderón de la Barca posvetio mu je svoju dramu „Postojani princ“ („El principe constante“, 1629)

Komentari

Komentari