Foto: vjeraidjela.com

Mi volimo reći da je naš narod marijanski narod koji na poseban način časti i slavi Djevicu Mariju. Marija to i zaslužuje. Ona je uistinu naša majka, naša zaštitnica: naši su je preci prozvali „fidelissima advocata Croatiae“ – Najvjernija odvjetnica Hrvatske.

Marijina svetišta, kod nas i širom kršćanskoga svijeta, danas su prepuna vjernika koji časte i slave Mariju, njoj se utječu, njoj – koju Pismo nazivlje „neznatna službenica Božja.“ Bog je ovu malenu službenicu uzvisio i stavio pred oči svega svijeta, da bi je svi naraštaji zvali blaženom!

Današnja svetkovina zove se Uznesenja Blažene Djevice Marije – na kršćanskom Istoku ovaj blagdan se zove Usnuće BDM u smislu smrti kao rođendana za vječni život. Ova svetkovina uklapa se u otajstvo Gospodinova uskrsnuća. Gospodin je uskrsnuo: on je uzašao svojom snagom jer bijaše Bog, a Marija je uznesena snagom Sina Božjega jer je samo čovjek. No time što je ona kao čovjek uznesena na nebo, potvrđena je naša vjera i nada da ćemo, na isti način kao Marija, i mi biti uzneseni na nebo. Središnji je sadržaj svetkovine, da je Marija, kao prvi i jedini čovjek poslije Krista s njim u nebeskoj slavi „dušom i tijelom.“ To znači izraz „uznesena na nebo.“

Za svoju majku Isus je pripravio najljepše mjesto. Zato, kako kaže liturgijska molitva, nije mogao dopustiti da „njezino tijelo zahvati trulež groba.“ Isusova Majka završila je zemaljski život, ali smrt nad njom nema onakvu moć kakvu ima nad tijelom ostalih smrtnika. Za nju je završetak zemaljskog života istovremeno ulaz u vječni život, ulaz u nebo. Ona je dušom i tijelom proslavljena prije svih ostalih ljudi. S desne Očeve sjedi njezin Sin i ona s njim. Zato je kršćanski vjernici gledaju kao Kraljicu, kao najuzvišeniju od svih ljudi! Tako je i Elizabeta naziva: „Blagoslovljena ti iznad svih žena.“ Bog je pogledao na Marijinu poniznost!

Pročitali smo ulomak iz Ivanova Otkrivenja, i to dio poglavlja o „Ženi zaodjenutoj u sunce.“ Ta Žena označava u prvom redu Božji narod Staroga i Novoga saveza a onda i Mesijinu Majku Mariju. U prvom dijelu poglavlja vodi se rat na nebu između trudne Žene i Zmaja koji ima sedam glava i deset rogova. Taj „Zmaj velik“ vreba Ženina potomka, koji ima „vladati svim narodima“, a zatim progoni Ženu koju Bog sklanja u pustinju te je štiti. U drugom dijelu zbačeni Zmaj nastavlja progoniti na zemlji Ženu i „ostatak njezina potomstva koji čuva Božje zapovijedi i drži svjedočanstvo Isusovo.“ Taj Ostatak su svi novozavjetni vjernici u vremenu progona i kroz povijest Crkve.

Tko je taj Zmaj? Zmaj već od prve stranice Biblije (prisutnost zmije) označuje prijevaru i laž, zabludu i sveopće zlo koje želi zavladati čovjekom. Želi ga pod svaku cijenu udaljiti od Boga i od vršenja njegovih zapovijedi. Marija se nije dala prevariti! Ostala je vjerna Bogu i njegovoj volji. „Neka mi bude po riječi tvojoj!“

U tekstu iz knjige Otkrivenja Marija je i slika Crkve, koja je nakon Isusova uskrsnuća i uzašašća ostala u pustinji. U pustinji se mora boriti sa zmajem. Mi smo ta Crkva! Treba dobro otvoriti oči i prepoznati zablude i prijevare koje nam prijete u ovom našem vremenu, koje „Zmaj velik“ smišlja. Treba se oduprijeti zlu! Treba se suprotstaviti Marijinom vjerom!

Kao što je ona povjerovala i posve se predala Bogu, tako i mi moramo vjerovati u Sina Božjega Isusa Krista i zalagati se za vrednote njegova Kraljevstva.

Na Mariji najbolje vidimo da Bog gleda na siromašne, na malene, na neznatne: njima je blizak! Marija u pjesmi „Veliča“ sve pripisuje Bogu. On je u njoj izveo „velike stvari“. Ona ostaje malena, neznatna; ona ostaje onaj biblijski siromah u duhu. Takvi siromasi nisu samo oni koji nemaju dovoljno materijalnih dobara za doličan ljudski život na zemlji, nego su to svi oni koji uviđaju i prihvaćaju svoju krhkost. Ne uzdaju se u sebe, ne oslanjaju se na svoje snage i svoje zasluge,nego sve svoje pouzdanje stavljaju u Boga. Marija je među takvima! Ona sebe svrstava u Jahvine siromahe, i zbog toga ona hvali i veliča Boga. On je za nju jedina i najveća sigurnost! Svaka druga sigurnost je nestalna i na klimavim nogama.

Suprotni takvim siromasima nisu tek društveno bogati nego oholi koji misle da im Bog nije potreban. Oni su dostatni sami sebi. Oni su pod utjecajem Zmaja koji prede uvijek istu staru priču da je veličina čovjeka u vlasti, u slavi, u bogatstvu: vladati nad drugim, iskorištavati drugoga za svoju korist. Međutim, to je najveća zabluda u kojoj Zmaj često uspijeva prevariti sinove ljudske. U ime te zablude, u ime želje za vlašću, za dominacijom, toliko je ratova, toliko zlodjela, toliko zločina počinjeno u povijesti da je sva ljudska povijest prepuna krvi. I tako „Zmaj velik“ nastavlja proždirati djecu!

Danas je pred nama Marija, „Žena obučena u sunce“, žena na nebo uzdignuta i kod Boga proslavljena! Govori nam: Ljudi, ne gledajte samo zemlju! Pogledajte se unutra! U srce! U dušu! Stvoreni ste na sliku Božju, pozvani ste da budete dionici nebeskog života! I zato se treba uzdići iznad zemlje.

Marija je to shvatila, ona je u tome velika! Marija je velika u vjeri, velika u pouzdanju u Boga! Spremno se stavila Bogu na raspolaganje i kazala: „Evo službenice tvoje!“ Neka bude sa mnom ono što ti hoćeš, a ne što ja hoću! Ja malo znam, još manje mogu: ja sam ograničeno biće, i mogu loše izabrati za sebe, mogu pogriješiti u izboru. A ti, Gospodine, ne možeš pogriješiti! Stoga je rekla Bogu: Ti me vodi! Neka mi bude po tvojoj riječi!

Svetkovina Marijina Uznesenja na nebo poruka je nade za sve nas! Bog zna što nam treba: on nas ljubi, ljubi nas neizmjerno! Istina, ne ispunjava Bog svaku našu želju i željicu, kako piše jedan duhovni pisac, ali Bog ispunja svako svoje obećanje! Treba priznati: tako je i bolje! Jer mi bismo mogli poželjeti i ono što je za nas loše i pogibeljno. A Bog uvijek ima u vidu svoje glavno obećanje, a to je: na koncu našega zemaljskoga života želi nas proslaviti kod sebe onako kako je proslavio svog Sina Isusa i Djevicu Mariju. Proslava će se odnositi i na dušu i na proslavljeno tijelo. Kakva će to proslava biti, Pismo je samo natuknulo, jer nema riječi da se to opiše: „Što oko nije vidjelo, što uho ljudsko nije čulo i što srce nije poželjelo, to je Bog pripravio onima koji ga ljube“ (1 Kor 2,9).

Dao Bog da prispijemo u taj život! Amen!

Ne propustite

Prati nas i ne propusti ekskluzive!