fbpx
Utorak, listopad 15, 2019

Eduard Petranović: Imamo novog Sanadera!

Došao je iz Bruxellesa, preuzeo kormilo stranke koju su politički “analitičari” prozivali galopirajućom desnicom pa joj ulaskom u koaliciju s HNS-om obukao fini lažnoliberalni šmek, državi je ponudio “političku stabilnost”, izbacio kamenčić iz Vladine cipele zvan Most, a svojim gardom učinio da vođa oporbe pokraj njega izgleda kao desetogodišnjak te u prvi plan iz opozicije gurnuo žute Jehovine svjedoke.

U jednom zagrebačkom kafiću, tik prije sklapanja trgovačke K + koalicije, slučajno sam se našao na mjestu “tajnog” sastanka tadašnje ujedinjene oporbe gdje su Bernardić, Vrdoljak i Miletić ispijali pelinkovac i čekali rasplet krize vlasti. Pitao sam tadašnjeg predsjednika HNS-a Ivana Vrdoljaka što kaže na medijske napise kako je Plenković novi Sanader.
– Plenković će postati novi Sanader, kad ja budem Mike Tyson – rekao mi je Vrdoljak i dodao da “po 1001. put izjavljuje da nema koalicije s HDZ-om”.
Znamo što se poslije dogodilo s tim njegovim famoznim negiranjem koalicije 1001. put, pa mislim da Vrdoljak sad negdje u tajnosti ima ekstremne pripreme za ulazak u boksački ring.
Da, Andrej Plenković zaista je postao poput Ive Sanadera.
Do nedavno je u javnosti bio percipiran kao fini diplomat iz Bruxellesa koji će u politički prostor donijeti dijalog i konstruktivnost, no ubrzo su mu vlast, moć i savjetnici promijenili politički performans i okrenuli ga u tough guya, bahatog vođu koji smjenjuje ministre, ne razgovara s novinarima, zanemaruje ključne probleme i ne snosi odgovornost za postupke ljudi koje je postavio na pozicije.
Bruxelleskog Sanadera stvorila je raspadnuta hrvatska ljevica uz pomoć određenih medija koji su se brže-bolje pozicionirali uz velikog vođu koji im je ponudio “političku stabilnost” uz koju barem sljedeće četiri godine u simbiozi mogu ugodno živjeti, uglavnom na teret poreznih obveznika.
Osluhuje bilo javnosti i štiti “strateške” državne interese

A što se skriva iza stabilnosti primamljive umornim biračima, iza kulture dijaloga ili pak snažnih odluka poput smjenjivanja ministara i spašavanja “strateških” i “sistemskih” tvrtki? Skrivaju se partikularni interesi elita i interesi svih onih uhljeba koji ne rade u ljetnim mjesecima jer im ne rade klima-uređaji. Skriva se sve ono što u medijima viđamo na kapaljku, što po portalima kruži samo nekoliko sati i odlazi u bespuća zaborava. Pod mantrom stabilnosti imamo državni intervencion.izam u privatne tvrtke i privatno vlasništvo.

Pod kulturom dijaloga imamo Vladu sklopljenu s HNS-om – najvećim klijentelistima na političkoj hrvatskoj sceni, a iza bahatosti koju mašinerija shvaća kao nadmoć nad ljevičarima prikriveno je odgađanje rješavanja svih državnih problema piše Eduard Petranović, za vecernji.hr

Realno, Plenković izbjegava suočavanje sa svim gorućim problemima, pa i doslovno gorućim – požarima. Najteže požare smo ugasili, ali zašto Plenković ne preuzme odgovornost za katastrofalnu reakciju i koordinaciju između službi i županijskih službenika?

I zašto se javnost ne upozna sa svim odgovornim ljudima umjesto da se pojedince nakon dva dana prozove “psihički nestabilnima” i piromanima iako za takvu medicinsku analizu trebaju mjeseci.

Premijer sigurno za to neće odgovarati jer može što god hoće i jer HDZ-ova podrška svaki mjesec raste ili barem ostaje na istoj razini. HDZ raste jer HDZ zapošljava. Odnosno, državna uprava zapošljava – traži se 195 djelatnika tijekom ljeta jer su u posljednjih nešto više od mjesec dana u šest ministarstava raspisani javni natječaji za prijam u državnu službu. Također, one “strateške” državne tvrtke također zapošljavaju.
Tako su za mjesto predsjednika uprave i pet članova uprave Hrvatske elektroprivrede stigle čak 73 prijave. Za predsjednika i dva člana uprave Hrvatskih cesta stiglo je 38 prijava, za tri člana uprave Hrvatskih autocesta 35 prijava, dok su za predsjednika i dva člana uprave Hrvatskih šuma ukupno stigle 22 prijave.

Za menadžere Hrvatske lutrije pristiglo je 30 prijava, za direktore Hrvatske banke za obnovu i razvitak 28 je kandidata, za APIS IT 23 kandidata, a za Jadroliniju pristigla je 21 prijava.

I naš novi Sanader svega toga je svjestan. Ignorirati stvarne probleme, puniti državne tvrtke i javnu upravu, “osluhnuti bilo javnosti”, pod kontrolom držati Pupovca i hraniti njegov etnobiznis iz državnog proračuna – Plenkovićev je recept za dugu i mirnu vladavinu.

I zato Andrej Plenković već sutra može reći “idemo na izbore” i ponovno okupiti većinu. A šuška se da bi se to moglo dogoditi u listopadu.

Možda ćemo za nekoliko godina imati priliku čitati nastavak Sanaderove knjige “Doba politike – detuđmanizacija”, koju će napisati Andrej Plenković. Predlažem naslov “Doba političke stabilnosti – plenkovićevizacija”.

Foto:Fah

Komentari

Komentari