fbpx
Srijeda, studeni 20, 2019

Matija Korvin i Dubrovnik

Toni Šušnjar

Matija Korvin je tijekom svog vladanja održavao diplomatske odnose sa Dubrovačkom Republikom. Gradu Dubrovniku je pisao iz Beograda 20. listopada 1458. prilikom priprema za rat protiv Turaka. Dubrvčani su odgovorili da će što prije poslati tri vlastelina, te su kralju također javili što su čuli od svojih trgovaca u Turskoj. Unatoč izvještaju o slabom stanju u Osmanskom Carstvu koje je tada vladalo – sultanu je vojska stradavala od groznice, a u Grčkoj se rasplamsala pobuna – kralj Matijaš se nije htio udaljiti iz države zbog prijetnje pobune vlastitih velikaša. Dubrovčani već u ranim godinama Matijaševog vladanja surađuju sa kraljem, koji je uostalom i njihov (nominalni) poglavar, te te u travnju 1459. javljaju Korvinu o napadu bosanskog kralja Stjepana Tomaša na mjesto Hodidjed, koje je zauzeo. No Korvin nije mogao bosanskom kralju priteći u pomoć, jer se u to vrijeme morao boriti za prijestolje, koje mu je nastojao oteti Fridrik III Habsburški. U to vrijeme su u Budim stigli dubrovački poslanici da se poklone kralju i zatraže potvrdu starih povlastica. Kralj Korvin je uistinu Dubrovniku 12. ožujka podijelio željenu povelju, te Republiku pohvalio zbog njene vjernosti i odanosti.

Kada je Matijaš Korvin utanačio privremeni mir sa svojim takmacem za prijestolje, Fridrikom III., potonjem se obvezao isplatiti 80 000 dukata u ime štete nanesene ratom. Na molbu Matijaševu, Dubrovačka Republika mu je 1. lipnja 1462. doznačila svotu od 1 000 dukata, koje je poslala po Nikoli Pribisaliću. Jednako je 1463. godine pomogla bosanskog kralja Stjepana Tomaševića, vazala Korvinovog, koji je na naredbu kralja uskratio Turcima danak te se na njega oborila turska sila. Kralj Matijaš nije bosanskom kralju pomogao, no Dubrovačka Republika je Stjepanu Tomaševiću obećala (i dostavila) pomoć u topovskom prahu i oružju, te prihvatu bjegunaca. Među ostalim, Republika je poslala u Kreševo topovskog praha Radivoju Krstiću, kraljevu stricu. No Turci su Tomaševiću obećali primirje na petnaest godina koje je tražio, da bi odmah za njegovim poslanicima poslali vojsku koja je Bosnu na prijevaru zauzela. Kada je turska vojska prodrla u Hercegovinu, os Dubrovnika je herceg Stjepan Vukčić tražio vojnika. Hercegova kći Katarina se sklonila u Dubrovnik, odakle je tišla u Rim. Istovremeno se Matijaš Korvin spremao obraniti Bosnu. Do tada je osim plemićke vojske Matijaš formirao i stajaću vojsku.

Tijekom pohoda u Bosni 1463. kralj je u više navrata od Dubrovnika tražio novca i opskrbe. Dubrovnik mu je u više navrata slao novca i praha za bombarde. Matijaš je pozvan da gradu dođe u pohode. Za krunjenje krunom Bosne, održano 29. ožujka 1464., Dubrovačka Republika je Matijašu namijenila dar vrijedan 400 dukata. No kada je turska vojska provalila u Bosnu u lipnju 1464., pod vodstvom Mahomet paše, Dubrovnik je od straha pred turskom silom odbio sklonište supruzi sina kneza Stjepana II Frankapana. U srpnju 1464. sam sultan je sa vojskom došao u Hercegovinu, te se Stjepan Vukčić sklonio u Dubrovnik sa obitelji. Papa Pio II, koji je sa mornaricom netom bio stigao u Jakin, je gradu ponudio 400 strijelaca, vlastitu tjelesnu stražu i žito; no prije nego je flota stigla isploviti, Turci su napustili okolicu Dubrovnika. Ubrzo je i papa umro, te se vojna raspala.

Tijekom 1465., Matijaš se sprema za rat s Turcima. Tu Republika djeluje kao posrednik, te krajem svibnja ili početkom srpnja u Mletke dolazi Dubrovčanin Jakov Bunić kako bi utanačio mir s Turcima. No istovremeno Dubrovnik poslaniku kralja Korvina, franjevcu Aleksandru Dubrovčaninu, osigurava brodom prijevoz u Albaniku kako bi dogovorio savez sa Skender-begom protiv Turaka. Dubrovčani su se kralju također požalili što je Mletačka Republika zauzela Krajinu i Neretvu, koje su trebale biti posjed kralja Matijaša, no sada su Mlečane dovele u neposredno susjedstvo Republike. Dubrovačka Republika je kralju poslala dar od 550 dukata, te još 950 dukata za križarsku vojnu. No zbog nedostatka potpore od ostatka Europe, kralj Matijaš je bio prisiljen odustati od pohoda. Ipak je u bosnu poslao 5 000 vojnika kako bi zaštitili Hercegovinu te sami Dubrovnik od Mletaka i Turaka, iako Dubrovčanima zbog straha od Turaka to nije odgovaralo. Dubrovčani su kraljev pohod pomagali kako su mogli, te su 28. prosinca zaključili podići o svom trošku most na Neretvi za prijelaz kraljevih četa. Kasnije su Dubrovčani posredovali između hercega Stjepana i kralja Matijaša, te u svibnju hercegovi poslanici borave u Budimu. Kralj je u odgovor poslao dubrovačkog poslanika i svoga da o kraljevu trošku kupe plaćenike te po potrebi pomažu hercega. No herceg Stjepan je po povratku iz Dubrovnika umro od bolesti, a svoje dragocjenosti je poslao da budu sahranjene u Dubrovniku.

Kada je 1466. sultan udario na Mlečane, kralj Matijaš im je odbio priteći u pomoć zato što je od Dubrovčana i od svojih kapetana saznao za mletačke spletke u južnoj Dalmaciji te Hercegovini. Dok je uživao gledajući muke Mlečana, kralj Matijaš je 2. srpnja 1466. poveljom podijelio vojničku ovlast dubrovačkom knezu te mu dopustio da se smije pasati mačem. Povelju je dubrovački poslanik Ivan Palmotić donio u grad 6. rujna 1466. Ranije iste godine došlo je do pregovora Ugra s Turcima i pokreta ugarskih četa koje su Dubrovčani shvatili kao pokušaj zauzimanja Stona. Kralju su poslali poklisare Stjepanova Bonu i Ivana Palmotića, koje je kralj Matijaš primio, te poslao vlastitog izaslanika u Dubrovnik da Republiku uvjeri u svoje dobre namjere. Dubrovčani su zatim ugarskoj vojsci poslali tri bombarde, puščani prah i različito oružje. Tijekom 1467., herceg Vlatko Vukčić kroz Dubrovnik šalje svoje poslanike. No tijekom rata između kralja Matijaša i knezova Frankapana, knez Ivan Brinjski traži u Dubrovniku baruta za topove.

Kada je zaprijetila opasnost gradu Počitelju na Neretvi godine 1471., Dubrovčani branitelje pomažu novcem, hranom i oružjem. Unatoč tome grad pada. Godine 1473. poslanik bana Damjana Horvata traži pomoć u Dubrovniku, gdje prima darove. U siječnju 1474., Dubrovčani javljaju kralju Matijašu novosti koje su im donijeli njihovi poslanici iz Carigrada, da je sultan Muhamed II ugovorio mir s Perzijom i odlučio udariti na Europu. To se i obistinilo, te su Turci Slavoniju temeljito poharali, “da se često po deset milja daleko nije vidjelo ni kuće ni čovjeka”.

Tijekom vojne Matije Korvina 1480. – 1481., Dubrovčani napuljskom kralju Ferdinandu, tastu kralja Matijaša, javljaju o teškim turskim porazima u Bosni i Srbiji. Istovremeno uz te sretne novosti javljaju i o okupljanju snažne turske sile kod Apolonije, južno od Drača, koja smjera navaliti na Italiju. To se i ostvarilo 1480., te su Turci osvojili Otranto i tamo iskrcali 20 000 ljudi. Kralj Matijaš šalje pomoć papi i kralju Ferdinandu pod vodstvom Blaža Madžara. Turci su nakon toga u kolovozu 1480. prisiljeni napustiti tlo Italije. Tijekom građanskog rata u Osmanskom Carstvu 1481., Dubrovčani napuljskom kralju pišu o građanskom ratu u Turskoj i provali hercega Vlatka u Bosnu. Herceg Vlatko je bio suzbijen, no kralj Matijaš mu obeća pomoć.

Zabrinuti zbog stanja u Hercegovini i opasnosti po Republiku, Dubrovčani nastoje pomoći obranu Hercegovine. Na početku studenog 1481. u Dubrovniku boravi poslanik kralja Matijaša, kninski biskup Nikola. Dubrovnik osigurava opskrbu i prijevoz kraljevskim četama koje u siječnju 1482. idu prema Herceg Novome, no grad pada u turske ruke nakon dvadeset dana opsade. Turski vojvoda Perhat dolazi u Dubrovnik 26. siječnja, donoseći pismo od Ajasbega u kojemu moli Dubrovnik za brodove kojima bi se kraljevske čete vratile u Dubrovnik.

Kralj Matija Korvin je 1462. dubrovačkom knezu potvrdio naslov viteza zlatne ostruge, koji je dodijeljen dubrovačkom knezu i njegovim nasljednicima godine 1396., te naslov architectora. Godine 1466. je knezu dao ili potvrdio povlasticu da smije pred sobom nositi goli mač. Tada je knezu darovao i sami mač.

 

Izvori:

Vjekoslav Klaić, Povijest Hrvata

Ivan Bach – Mač dubrovačkog kneza, dar Matije Korvina

Komentari

Komentari