Danas je godišnjica pokolja na Markalama, kojeg je UNPROFOR pokušao pripisati Armiji BIH

Podijeli

Veliki četnički masakr dogodio se na sarajevskoj tržnici na današnji dan 5. veljače 1994. kada je ubijeno 68 ljudi, a masakrirano i ranjeno s vrlo teškim posljedicama amputacija dijelova tijela 144 osobe. Među ubijenim i ranjenima bilo je i djece.

Srpska vojska je usred bijela dana ispalila teške minobacačke projektile 120 mm na tržnicu što je uzrokovalo masakr čije su slike šokantno djelovale na cijeli svijet. Broj mrtvih bio je 68, dok su desetinama ljudi amputirani dijelovi tijela. Središtem Sarajeva krv je tekla u potocima.

Tijekom srpske opsade Sarajeva ubijeno je 14,011 ljudi, od čega 1,601 dijete. Svako deseto dijete, a to znači više od 150 djece, srpska vojska ubila je namjerno iz snajpera, što svjedoče rane od metka u glavi i predjelu srca.

Srpska vojska u Sarajevu, nije imala ni milosti, ni vojničke časti, ni ljudskosti. Kao niti u Vukovaru, Srebrenici, Škabrnji, Kosovo…gomilanje najgorih zločina na zločin. No, Sarajevo muči sličan problem kao i Vukovar: gotovo nitko nije procesuiran za te zločine osim zapovjednika Romanijskog korpusa u Haagu Stanislava Galića. A na sudovima u Bosni i Hercegovini – nitko. Zločinci i dalje žive među i sa svojim žrtvama.

Pokolji u Sarajevu bili su dio velikosrpske opsade i pokušaja da se od BiH i Sarajeva napravi Velika Srbija. Nastala je Republika Srpska.

Brojne zločine u Sarajevu počinile su srpske snage koje su činile: JNA,  Vojska Republike Srpske, četnici, raznih dragovoljaca i drugih paravojnih informacija. Svi oni su Sarajevo držali u okruženju 1425 dana, što je najduže u povijesti suvremenog ratovanja. Tijekom opsade ubijeno je 14,011 ljudi, od čega preko 1,601 dijete.

Kontroverza o događaju je počela nakon što je prvobitni izvještaj UNPROFORA došao do zaključka da je granata ispaljena sa položaja Armije RBiH. General Michael Rose, britanski čelnik UNPROFOR-a, je otkrio u svojim memoarima da je tri dana nakon masakra rekao generalu Divjaku, zamjeniku zapovjednika snaga Armije RBiH, da je granata bila ispaljena sa bosanskih položaja. Međutim, kasniji i opširniji izvještaj UNPROFOR-a je primjetio računsku pogrešku u originalnom izvještaju. Kad su ispravili grešku, Ujedinjeni Narodi su došli do zaključka da nije moguće utvrditi koja je strana ispalila granatu.

U siječnju 2004. godine, tužioci u slučaju protiv Stanislava Galića, srpskog generala koji je zapovijedao opsadom Sarajeva, pred Međunarodnim krivičnim sudom za ratne zločine počinjene na tlu bivše Jugoslavije, predstavili su kao dokaz stručni izvještaj balističkog eksperta Berke Zečevića.

Zajedno sa dvoje kolega, Zečevićeva istraga je otkrila šest mogućih mjesta sa kojih je dotična granata mogla biti ispaljena, od kojih su pet bili položaji VRS-a, a jedno pod kontrolom Armije RBiH.

Mjesto pod kontrolom Armije RBiH je bilo vidljivo promatračima UNPROFOR-a, koji su potvrdili da tog dana ni jedna granata nije bila ispaljena sa tog položaja. Zečević je dalje objasnio da su se neki dijelovi projektila mogli proizvoditi samo u dva mjesta, a oba su bili pod kontrolom Vojske Republike Srpske. Sud je na kraju odlučio da je Galić kriv bez osnovane sumnje za svih pet granatiranja za kojeg su ga tužioci optužili, uključujuči i Markale, te je osuđen na doživotnu robiju. Iako se o presudi opširno izvještavalo preko međunarodnih medija, prema tvrdnjama Helsinškom odboru za ljudska prava u Srbiji, odluka suda je ignorirana u Srbiji.

Komentari

Najnovije