Tema jučerašnje emisije Peti dan bila je Lijevo-desno, odnosno dvije političke opcije s različitim vrijednostima i poimanjem države. Gosti emisije bili su Marija Selak, Aleksandar Musić, Nino Raspudić, Lana Bobić.

“Lijevo i desno kod nas nije baš jasno”, smatra Nino Raspudić. Predstavio je istraživanje koje je pokazalo da su politički stavovi mladih određeni povijesti – na kojim su se stranama našli njihovi djedovi i pradjedovi u Drugom svjetskom ratu te prema tome određuju svoje političko stajalište.

“Odnos prema jugoslavenskom nasljeđu određuje strane u hrvatskoj politici”, smatra Raspudić. Shodno tome, “desničarima se smatraju hrvatski nacionalisti, suverenisti, dok bi lijevi bili oni koji s više nostalgije gledaju na vladavinu Jugoslavije. To je proizvod privatnih interesa.”, izjavio je Raspudić.

“Istra se tako smatra lijevo liberalnom”, iz nekoliko razloga navodi Raspudić: “U Istri smo imali urbano talijansko stanovništvo, ruralno hrvatsko i u dijelovima slovensko stanovništvo. Kada to talijansko stanovništvo tlači generacijama, nakon stoljeća nepravde, dolaze Tito i Staljin koji omogućavaju promjenu situacije. Onda se događa da se građani emotivno vežu uz tu opciju. Desni, zadrti, nacionalistički krajevi su oni koji su bili na turskoj granici ili na liniji konflikta.”

“Premala smo politička zajednica za artikuliranje klasičnih pozicija kao u drugim demokracijama, već je to posljedica zemljopisno-povijesne slučajnosti u odnosu na nacionalno pitanje. Unutar te situacije nalazi se i socio-ekonomsko pitanje, odnos prema radu i kapitalu, koliko se država treba miješati. Hrvatska ni sada nije tržišno gospodarstvo, jer su i dalje potrebne političke veze za poslovanje.”, izjavio je politički analitičar Raspudić.

Tako su i životne vrijednosti, odnosno konzervativno-liberalno, posljedica su globalnog trenda.

“Nova vrsta antropološko-eksperimentalnog pristupa relativizira tradicionalne društvene institucije i vrijednosti, bez racionalnog utemeljenja pa se dovode u pitanja čak i pojmovi kao što je spol. Po pitanju referenduma o ustavnoj definiciji braka mogla se vidjeti podjela pa su ruralne sredine koje su u pravilu konzervativnije bile za promjenu. No, dogodila se tragikomična situacija, jer su u srpskim selima u Istočnoj Slavoniji glasali većinom protiv inicijative, ne zato što su liberalniji, već zato što je inicijativa pokrenuta od strane ljudi za koju percipiraju da su čvrsto hrvatski, katolički pa će biti protiv toga, to je apsurd kad pokušamo odrediti lijevo desne koordinate”, izjavio je Raspudić.

Drugo razlikovanje između lijevog i desnog je nacionalna država.

“Pitanje suverenista koji smatraju da je nacionalna država najbolji okvir za materijalno blagostanje i ljudska prava i oni koji smatraju da to treba dići nad nadnacionalnu razinu. Podjela na suvereniste i globaliste će biti izraženija. No i tu ima prelijevanja pa će oni koji nisu s radošću primili stvaranje hrvatske države, prije prihvatiti EU,UN i dr.”, navodi Raspudić.

Selak: Samoodređenje, bez da nam netko drugi lijepi etikete je važno

Na njega se nadovezala filozofkinja Marija Selak koja smatra da su dobrodošle treće opcije izvan tradicionalnih podjela te ističe “Most idejom promjene uspio se nametnuti kao treća stranka, kao i Živi zid. Ljudi zbog nepovjerenja u tradicionalno poimanje lijevo-desno, skloniji su izabirati stranu koja ideologizira promjenu nego tradicionalne liberale-konzervativce.”

“Prozvana sam desničarkom, što je u različitim situacijama, služilo za eliminaciju neistomišljenika. Nije moguć dijalog, ako osoba nije sklona raspravi i dijalogu.”

Zašto je važna dihotomija u društvu? Selak smatra da je “čovjek je biće zajednice, i sam Aristotel je rekao “onaj koji je izvan zajednice je ili zvijer ili Bog”. Zato i ljudi traže zajednicu koja omogućava jedinstvo. Negativno je što kad odabere opciju, slijedi autocenzura. No, ono što je važno u promjeni paradigme u okviru jačanja liberalizma Postoje li u prihvaćanju liberalizma i vrijednosti koje je nužno očuvati?”

“Samoodređenje, bez da nam netko drugi lijepi etikete je važno, jer se te stvari miješaju.”, ističe Marija Selak.

Brojni se kvalificiraju kao ljevičari, no rijetko se tko želi nazvati desničarem.

Raspudić je replicirao da neistomišljenike možemo okarakterizirati na dva načina. “Prvi smatraju da je tuđe razumijevanje svijeta nedovoljno informirano, nema dovoljno široku sliku ili nedostatak iskustva. Druga stvar je kad smatramo da netko ima određena stajalište, jer je zao. Time onemogućavamo drugima da imaju svoje političko mišljenje i izraze svoje opredijeljenje te uvažiti tuđe mišljenje.”

Posljedica umrežavanja istomišljenika na jednoj strani je i klijentelizam, navodi filozofkinja Selak.

Lana Bobić: Na hrvatskoj političkoj sceni gledaju svoj položaj moći i osobne interese

Lana Bobić, priznaje da objektivnost ne postoji. “Kao teologinja sam kršćanka”, ali razmatra ideju koja stoji iza lijevoga ili desnoga. “Ako desno smatra da je hijerarhija neizbježna, a ako ljevica zagovara egalitarizam, socijalne pravdu i ravnopravnost, onda sam bliža lijevoj ideji.”

“Važna je suradnja, jer i desni i lijevi su članovi istog društva.”, smatra Bobić.

“Na hrvatskoj političkoj sceni nema lijevih desni, to su oportunisti koji gledaju svoj položaj moći i osobne interese.”, smatra Bobić.

“Je li bolje da se država što manje upliće ili više, ovisi o kontekstu. Tamo gdje je država pravedna, bolje da ju je više, gdje je korumpirana i neučinkovita kao kod nas, bolje da je što manje.”, zaključio je Raspudić.

KOmentari
Prati nas i ne propusti ekskluzive!