Ponedjeljak, 30 studenoga, 2020

ZORAN METER: POBJEDA BIDENOVIH FANTAZISTA IZ “DUBOKE DRŽAVE” PRIJETI SVIJETU RATOVIMA I DRŽAVNIM UDARIMA

Geopolitički analitičar Zoran Meter objavio je na portalu Geopolitika news analizu američkih izbora iz koje izdvajamo najzanimljivije dijelove:

Pred Amerikom (i svima nama) je bitka između ambicioznih realista – Trumpista, i histeričnih revanšista – moćne ekipe iz kruga demokratske stranke i tzv. duboke države unutar washingtonskih think-tankova, State Departmenta i pojedinih dijelova sigurnosnog sustava, koji, osim svojih fantazija i uhu ugodnih slogana i parola nemaju jasan recept za hvatanje u koštac s gore navedenim nagomilanim problemima koji su isplivali na površinu SAD-a i čitavoga svijeta. Jer njihova se receptura, temeljena na američkoj isključivosti, a zapravo na osobnoj koristi društvene elite ili establišmenta, toliko ofucala i istrošila, da više ne može konkretno utjecati na bilo što.

Zato vjerujem kako u slučaju Bidenove pobjede ta elita neće dirati ni u kakve Trumpove poteze koje je on vukao do korona-krize u veljači ove godine i koji su SAD-u donijele veliki gospodarski  uspjeh i porast broja novih radnih mjesta, jer u zamjenu za to oni i nemaju ništa bolje. Teško je da će ukidati i po SAD sada povoljnije trgovinske sporazume s primjerice Meksikom i Kanadom (bivši sporazum NAFTA), ili prvu fazu trgovinskog sporazuma s Kinom, da će odustati od unosnih ugovora koje je Trump sklopio s brojnim zemljama vezano za izvoz američkog oružja. Neće odustati niti od ekspanzije američkog energetskog sektora, prije svega jačanja izvoza američkog ukapljenog plina (LNG) diljem svijeta i EU, što je Trumpova zasluga. On je taj koji je snažno poticao taj – jedan od ključnih segmenata američkog gospodarstva i širenja utjecaja SAD-a u svijetu i u vrijeme najveće korona-krize. On je sukreirao, skupa s Putinom i Muhammedom bin Salmanom spasonosni sporazum OPEC+ o naftnoj proizvodnji čime je spasio američki energetski sektor i td. i td. Ono gdje bi demokrati mogli skrenuti s Trumpovoga puta je iranski nuklearni sporazum, kroz postupno omekšavanje politike prema Teheranu, ali i odnosu prema Izraelu, poglavito ako na njegovom čelu i dalje ostane Benjamin Netanjahu – nedvojbeno Trumov najveći saveznik u svijetu. Također će, to je posve sigurno, Ameriku vratiti i u Pariški klimatski sporazum i u WHO.

Međutim, pobjeda Bidenovih fantazista po svijet je puno opasnija s obzirom na njihovu ljubav prema pokretanju ratova, smjenama vlada i sl. Oni sada pogrešno misle, što je vrlo opasno, kako ispravljanjem Obamine „mekoće“ i uklanjanja odsustva Trumpovog „stvarnog liderstva“ , svojim ranije prokušanim metodama opet mogu dosegnuti po SAD onu ulogu u svijetu koju je ta zemlja imala  od kraja hladnog rata do 2012. ili 2013. godine, kada je „vedrila i oblačila“ svijetom kao jedina supersila, kojoj se nitko nije usudio suprotstaviti. Washington je do tada diljem svijeta mahnito tražio „nepokorene“ države, koje je onda, kao „djeve u nevolji“ odlučno spašavao od zlih diktatora, a ako se „djeve ne bi pokorile princu-spasitelju“ odlučno bi ih uništavao.

S druge strane Trumpov realizam, za razliku od fantazista u demokratskoj stranci, neovisno o njegovim pojedinim egzotičnim idejama tipa kupovine Grenlanda i sl., sastoji se u spoznaji da je „zlatno doba“ američke globalne  hegemonije jednostavno završilo i da se SAD, umjesto globalizma, moraju okrenuti spašavanju onih elemenata Pax Americana koji se još možda mogu spasiti, a odnose se na Europu, dio Bliskog i Dalekog istoka. To nedvojbeno znači i nastavak konfrontacije s Kinom, možda i Rusijom, ali ne na način da se kreće u vojne pohode i razračunavanja s Moskvom i Pekingom, već korištenjem američke političko-diplomatske, gospodarske i financijske snage. To sasvim sigurno neće dovesti do sloma Kine, ali će usporiti njene ambicije za globalno liderstvo do kojega će prije ili kasnije doći barem čistom igrom brojki. Međutim SAD-u bi to trebalo omogućiti nužni predah i razdoblje za prilagodbu neminovnom novom ustroju svijeta koji je već započeo i kojeg više nitko ne može zaustaviti, pa ni Biden i nova ekipa u Bijeloj kući ako u nju zasjednu.

Ali sve to skupa najviše će ovisiti o tome, hoće li Amerika uopće uspjeti pronaći izlaz iz vlastitih dubioza i opasnih podjela koje prijete njenoj stabilnosti, piše Meter za geopolitika.news.

Komentari

Komentari