Plenković je prije no što je postao premijer bio predsjednik odbora Europskog parlamenta za pridruživanje Ukrajine i Europske unije. Na samom početku svoga mandata, otputovao je u Ukrajinu.

Tada je započeo diplomatski rat između Hrvatske i Rusije. A bilo kakav rat između Hrvatske i Rusije može završiti samo našim porazom.

Tako se i dogodilo.

Ruski veleposlanik u Zagrebu, Anvar Azimov ubrzo je u ruskoj vojnoj odori ukrašenoj brojnim odličjima, zatražio da Agrokor podmiri dug spram dvije ruske banke, Sberbank i VTB, koje su sa 10 milijardi kuna potraživanja, najveći pojedinačni vjerovnici Agrokora, a riječ je o bankama koje su u vlasništvu ruske države.

Uskoro je izbila afera Agrokor, najveće hrvatsko poduzeće bačeno je na koljena, a Rusija je u tome imala ulogu onoga tko je nadzirao tu krizu. Jer, tada je, javnost prvi put doznala da s likvidnošću Agrokora nešto nije u redu.

No, Plenković je nastavio sa svojom politikom prema Ukrajini, tvrdeći kako to zagovaraju sve članice EU. A da tome nije tako vidjelo se već 2016.g. kada su na referendumu, Nizozemci, odbacili sporazum o pridruživanju Ukrajine EU.

Nedavno, 13.lipnja 2017. Andrej Plenković, u Zagrebu na tiskovnoj konferenciji s Volodimirom Grojsmanom kazao je da; “u ovoj aktualnoj situaciji u kojoj se Ukrajina nalazi, s privremeno okupiranim područjim Donecka i Luhanska i ilegalnom aneksijom Krima, želi  pomoći Ukrajini da mirno integrira svoj teritorij u ustavnopravni poredak”.

Stoga je Zagrebu osnovana radna skupina, koju s hrvatske strane vodi državna tajnica Zdravka Bušić, a s ukrajinske strane pomoćnica ministar vanjskih poslova Olena Zerkal, kojoj je cilj Ukrajini ponuditi katalog mjera koje je Hrvatska provela pri svojoj mirnoj reintegraciji, kazao je Plenković.

Nejasno mi je kako Andrej Plenković ne razumije da se nikakav model mirne reintegracije u Ukrajini nikada neće moći provesti iz nekoliko jednostavnih razloga.

Poglavito, Hrvatska je dobila rat protiv Srbije, i pobunjenih velikosrba u Hrvatskoj, a dobrim dijelom i na području BiH. Ukrajina je rat za Krim izgubila, a pobjednik toga sukoba, Rusija, nikada neće mirno reintegrirati ono što je osvojila u ratu. Nadalje, međunarodno pravo, na koje se poziva Plenković nikada se ne tiče velikih i moćnih država, kao što su  SAD, Rusija, ili Izrael, nego samo, vidjeli smo na primjeru Haaškog sudišta, država poput, Ruande i onih ex Jugoslavije.

Savudrijska vala, tako su Plenkoviću „zahvalili“ iz EU

Povlačenjem iz arbitraže Zoran Milanović je napravio veliku pogrešku. Kada su SAD-e dostavile informacije o nezakonitim djelatnostima slovenske strane, trebalo je povući drugačije poteze. Primjerice, moglo se naš tim pojačati s dr. Mirjanom Damaškom, inače rođenim u  Sloveniji, američkim i hrvatskim akademikom i pravnikom, stručnjakom za komparativno, međunarodno kazneno pravo. Kao član međunarodne Akademije za komparativno pravo i američke Akademije znanosti i umjetnosti, bio bi veliki adut u spomenutoj arbitraži.

Godinama, Hrvatska nije činila ništa, čime bi ipak posredno mogla utjecati na odluku arbitraže, dok Slovenija nije birala sredstva, niti načine da dođe do cilja.

Da je bilo drugačije, vjerojatno, veleposlanstvo SAD-a, u Zagrebu ne bi ostalo samo na izjavi kako se radi o bilateralnom pitanju, što je pogrešno shvaćati kao potporu Hrvatskoj. Tom se izjavom SAD-e, samo drže po strani od spomenutog problema, ne dajući potporu nikome.

Osobito, to nije potpora kakvu je Slovenija otvoreno dobila.

I prije no što je odluka javno priopćena, a bila je poznata službenoj Ljubljani i Zagrebu sedam dana ranije, oglasilo se nimalo diplomatski veleposlanstvo Njemačke u Zagrebu;

„S gledišta njemačke vlade važno načelo međunarodnog prava da se odluke arbitražnih sudova moraju poštivati te da ih stranke moraju implementirati.“

Nekoliko dana kasnije prvi potpredsjednik Europske komisije Frans Timmermans je kazao kako “Komisija očekuje implementaciju presude”.

Dakle, izjave Plenkovića da je je proces nepovratno kontaminiran i kompromitiran te da presudom, Hrvatska nije obvezana ni na koji način, naprosto je iluzija.

Arbitraža se dogodila i to je povijesna činjenica, nitko je više ne može negirati i tvrditi kako neće imati dalekosežne posljedice.

Andrej Plenković, koji se za interese EU bavio Ukrajincima, sada od istih onih koji su ga tamo poslali, dobiva posebnu „zahvalnicu“. EU od njega traži da provede „mirnu reintegraciju“ u Savudrijskoj vali, da je se odrekne, i preda je Sloveniji.

Sve bi napisano bilo izlišno, kada bismo se ponašali kao u vrijeme Domovinskog rata, i nametnutog embarga, te usprkos nesklonosti spomenute međunarodne zajednice, ali zahvaljujući jedinstvu i odlučnosti hrvatskog naroda i vodstva izborili, pobjedu.

U međuvremenu, Hrvatska je bezpogovorno provodila sve što joj je bilo naloženo i naređeno iz Bruxellesa, pa je veliko pitanje hoće li hrvatske političke elite, barem sada, imati snage, oduprijeti se stranom interesu.

KOmentari
Prati nas i ne propusti ekskluzive!