Subota, 26 rujna, 2020

Zapanjujući dokaz o Božjem postojanju pronađen u ljudskom mozgu

Je li život nastao spontano, sam od sebe, ili ga je stvorio Bog? Evo jednog dokaza da Bog postoji i da je stvorio svijet!

„Količina informacija u ljudskom mozgu izražena u bitovima vjerojatno se može usporediti s ukupnim brojem vezâ između neurona, što iznosi oko stotinu bilijuna bitova. Kad bismo te informacije ispisali na engleskom jeziku, ispunili bismo dvadesetak milijuna svezaka, upravo onoliko koliko ih je sadržano u najvećim svjetskim knjižnicama. U glavi svakog pojedinca nalazi se onoliko informacija koliko sadrži dvadeset milijuna knjiga. Mozak je zaista veliko mjesto u vrlo malom prostoru. … Neurokemija mozga je zapanjujuće živahna. To je sklopovlje stroja ljepše od bilo kojeg ljudskog izuma.”

Autor ovih redaka o ljudskom mozgu je Carl Sagan – gorljivi evolucionist koji je vjerovao u spontani nastanak života te je pripomogao pokretanju SETI-ja (akronim za projekt/organizaciju: Search for Extra-Terrestrial Intelligence; eng. Potraga za izvanzemaljskom inteligencijom). Ironija leži u činjenici da je Sagan bio potpuno uvjeren kako jednostavan niz prostih brojeva dokazuje postojanje inteligentnog bića, dok poruka sadržana u prvom jednostaničnom životu, koja je dugačka poput tisuću kompleta enciklopedije to po njegovu mišljenju ne dokazuje. Trebamo imati mnogo vjere da ne bismo vjerovali u Boga!

Zapravo, Sagan je vjerojatno podcijenio količinu informacija koja se nalazi u mozgu uspoređujući je s količinom koja je sadržana u dvadeset milijuna knjiga. Ipak i ta je brojka zapanjujuća. Kako biste si je predočili zamislite da se nalazite na središnjem terenu Madison Square Gardena nekoliko sati prije početka košarkaške utakmice. Jedina ste osoba u dvorani i oko sebe možete vidjeti gotovo dvadeset tisuća praznih sjedala. Koliko biste knjiga trebali naslagati na svako sjedalo kako biste u dvoranu poslagali dvadeset milijuna knjiga?

Uistinu veliko mjesto u vrlo malom prostoru

Kako biste na Madison Square Garden poslagali dvadeset milijuna knjigâ, trebali biste na svako pojedino sjedalo naslagati tisuću knjigâ. Razmislimo o tome. Krov nije dovoljno visok da biste to mogli učiniti; trebali biste ga maknuti kako biste mogli na sjedala složiti tolik broj knjigâ! Eto, toliko se određenih i složenih informacija nalazi između Vaših ušiju. Sagan je doista bio u pravu kad je rekao da je mozak uistinu veliko mjesto u vrlo malom prostoru, i da je nemjerljivo složeniji od bilo čega što su ljudi ikada stvorili.

Razmotrimo činjenice. Sagan je bio svjestan da se u ljudskom mozgu nalazi onoliko informacija koliko ih je sadržano u dvadeset milijuna knjigâ. Također je shvatio da je to značajno određenije i složenije od niza prostih brojeva. Postavlja se pitanje zašto je onda smatrao da jednostavnija poruka zahtijeva postojanje inteligentnog bića, dok ona koja odgovara dužini od dvadeset milijuna knjigâ to ne zahtijeva.

Saganu i njegovim kolegama darvinistima mogli bismo postaviti još jedno pitanje slične težine: Ako inteligentna ljudska bića ne mogu stvoriti ništa slično ljudskom mozgu, zašto bismo očekivali da to uspije neinteligentnim prirodnim zakonima?

Odgovor darvinistâ će obično sadržavati „prirodnu selekciju”. No je li to dovoljno da bi objasnilo nastajanje novih oblika života? Uostalom, dalek je put od jedne stanice do ljudskog mozga. (…)

Komentari

Komentari