Petak, 5 lipnja, 2020

VIDEO Žene i djeca islamista vratili se na Kosovo: “Mi nismo znale za zločine”

TISUĆE stranih pripadnika “Islamske države” nalaze se u kurdskim logorima na sjeveru Sirije. Većina europskih država odbija primiti natrag svoje državljane iz redova IS-a. Njemačka također. Kosovo je postupilo drukčije, piše Deutsche Welle.

Mensur Hoti pali cigaretu na cigaretu. U jednom prištinskom kafiću direktor Sektora za javnu sigurnost na Kosovu govori o tajnoj operaciji obavljenoj u noći između 19. i 20. travnja. Bio je na dužnosti kada je pod okriljem mraka u Prištini sletio zrakoplov u kojem je bilo 110 kosovskih državljana iz propalog terorističkog kalifata IS-a. Oni su prije toga bili zarobljenici u kurdskim logorima na sjeveru Sirije. Ni članovi njihovih obitelji nisu znali ništa o njihovom povratku.

Povratak u noći

Otpivši gutljaj kave, Hoti se prisjetio da danima nije spavao jer je morao sa svim stranama koje su sudjelovale u operaciji koordinirati povratak tih ljudi. Njegova zemlja nema službene odnose s Kurdima iz pobunjeničkog saveza Demokratskih sirijskih snaga (SDF) koje kontroliraju veliko područje na sjeveru Sirije.

Akciju s povratnicima na Kosovo su omogućile Sjedinjene Američke Države. Amerikanci su u savezu s Kurdima i imaju stacionirane vojnike na sjeveru Sirije.

Aerodromu u Prištini nije se moglo prići dok su se 32 žene, 74 djeteta i četvorica muškaraca iskrcavali iz zrakoplova i smještali u autobuse sa zatamnjenim staklima. Muškarci su prebačeni u zatvor u Podujevu; žene i djeca su prevezeni u Vranidol na medicinske i psihološke preglede.”Bili su u vrlo lošem stanju, ne samo medicinski”, priča Hoti i dodaje da se vidjelo da su došljaci izgledali izgladnjelo i zapušteno.

Hoti, snažan čovjek četrdesetih godina s kratko ošišanom kosom, ne gaji iluzije i vrlo dobro zna da najteži dio posla s povratnicima iz IS-a tek predstoji. “Pomislite samo na ideologiju u njihovim glavama. Rad sa svim tim ljudima će biti vrlo zahtjevan.”

Kalifat u glavi

To je bilo jasno pri susretu s Vlorom (naslovna fotografija). Kao i ostali povratnici, ona je sada već gotovo pola godine ponovo kod kuće. Vlora nije njezino pravo ime. Njega nitko ne smije doznati. Poput drugih povratnika, ona je pod nadzorom i nalazi se u kućnom pritvoru na imanju svojih roditelja u jednom malom kosovskom selu. Sjedi u hladu bukve. Kokoši kvocaju, jedna mačka se šulja okolo, suncokreti se povijaju na vjetru. Scena djeluje idilično. Ali razbijeni prozori na kući njezinih roditelja ukazuju na siromaštvo.

Druge žene u obitelji nose široke, šarene suknje. S Vlorom je drukčije. Od nje se vidi samo onoliko koliko to dozvoljava mali otvor za oči. Vitka 22-godišnja djevojka je pod crnim pokrovom od glave do pete. Za vrijeme razgovora neprestano stišće svoje ruke.

Pet godina je živjela u terorističkom kalifatu takozvane Islamske države. Ne otkriva se ni u kući. Religija još ima važnu ulogu u njezinom životu, kaže, dok njezino dvogodišnje dijete u prevelikim cipelama tapka po dvorištu. Obitelj je zamolila DW da ne otkriva spol djeteta kako netko ne bi došao na ideju o kome se radi.

Vlora i njezina tri supruga

To dijete nikad neće upoznati svog oca. “Bila sam u blizini kada je poginuo”, kaže Vlora. “Prije toga smo nakratko bili zajedno; izašao je iz kuće i pogodila ga je raketa.” Bio je to drugi od trojice boraca IS-a s kojima je Vlora bila vjenčana.

Za terorističku paravojsku je poginuo i Kosovar s kojim je sa 17 godina otišla na područje IS-a. Tada je slagala ocu da ide na odmor u Tursku. Njezin treći suprug je još živ i kurdske vlasti ga drže zatočenog u jednom logoru na sjeveru Sirije.

Između kajanja i ideologije

Vlora sada kaže da je bila greška to što je otišla u IS, ali ne razumije zašto se protiv nje i ostalih povratnica na Kosovo sada pripremaju optužnice.”Mi smo bile u kući i ništa nismo učinile”, pravda se ona. “Nismo imale loše namjere i samo smo slijedile svoje muževe.” Taj argument se stalno može čuti iz usta žena IS-a.

Tvrdi da ne zna ništa o pogubljenjima i drugim zlodjelima IS-a. No, vidjela je ratna uništenja. Vlora sebe vidi kao žrtvu i nada se da neće dospjeti u zatvor zbog članstva u terorističkoj organizaciji. Kaže da se hoće integrirati u društvo, ali i da očekuje “da je ljudi prihvate onakvu kakva je”. “I da prihvate to što nosim nikab.”

 

Komentari

Komentari