Četvrtak, prosinac 12, 2019

(VIDEO) DA TI SRCE PUKNE: Živi u straćari bez vode i struje, mama ga je napustila i odvela onog kog je najviše volio…

Provjereno Nove TV donosi priču o jedanaestogodišnjem dječaku Dejanu do čije su drvene kućice od dvadesetak kvadrata pa do škole, dva kilometra asfaltnoga puta i još tri kilometra blatnjava i skliska makadama. Majka ga je napustila prije nekoliko godina i sa sobom povela onoga koga najviše voli – njegovu mlađu sestru.

Do kuće jedanaestogodišnjeg učenika Dejana ne vozi autobus, nego više kilometara mora pješačiti po makadamu uz brijeg. Zimi je snijeg, a na proljeće i u jesen izlije se nabujala Sana. Kada živiš u jednom od zaselaka u Donjim Agićima, prvi ti susjedi, kaže Dejan, nisu ljudi nego životinje.

U kućici od dvadesetaka kvadrata živi s bakom, djedom i tatom. Tata i djed rade u rudniku i više su na poslu nego kod kuće. Tata inače spava u kućici pokraj, koja je nekada bila štala. Dejan i baka noću dijele isti kauč. Zbog bolnih nogu ona ionako spava sjedeći pa kaže da im nije tijesno. Dejanu je zapravo više mama nego baka.

Ona koja ga je rodila, ostavila ga je prije više od četiri godine. Jedno je jutro uzela njegovu mlađu sestru i samo otišla. Što bi joj rekao da je vidi, iskreno dječji priznaje da nema pojma, ali bi je zamolio da mu vrati sestru.

”Zadnji sam je put vidio prije tri godine. Kad je otišla, imala je četiri, četiri i pol godine. Zove se Dejana i vidio sam je u godini i pol, dva puta. Onda je više nisam ni vidio”, priča Dejan.

Po njemu je ime dobila, a sada ni ne zna kako izgleda. Zašto je mama otišla i to na takav način, ne zna. Zna da žive negdje u okolici, ali ne i gdje točno.

Milan, Dejanov trener karatea, i sam otac dvojice dječaka nije mogao ostati na tome da mu pomogne samo kupnjom tenisica ili kimona. Zato je s kolegom Vladom odlučio pokrenuti akciju kako bi se pomoglo Dejanu. ”Krajnji cilj je da on za Božić bude u svojoj kući. To je nekakav moto naše akcije”, kaže Vladislav. Na zemljištu bliže školi žele Dejanu i obitelji kupiti montažnu kuću i to bi bio dom u kojem krevet više ne bi morao dijeliti s bakom, u kojem bi imao vlastitu sobu.

“Ne bojim se medvjeda”

Zimi ide po snijegu, a na proljeće i u jesen izlije se nabujala Sana. “Prije se ovdje dolje pojavio medvjed, ali ja se ne bojim. Vratim se kućim, odspavam dok on ne ode. Ovdje zna biti svašta, ali ne bojim se”, rekao nam je jedanaestogodišnji Dejan Zorić.

“Ovdje je fino živjeti na selu, ali je kuća jako loša. Ta je kuća bila napravljena kad je moj pradjed bio kao ja, možda malo manji. Znači, ta je kuća prerasla nas petero, šestero”, rekao je Dejan.

Dejan živi sa svojom bakom Stanom Zorić, koja mu je potpora i oslonac. Ovakvih poput Dejana mogla bi, kaže, odgojiti još petero.

“Znači, djetetu treba samo spremiti i oprati. Sam piše zadaću, sam se oblači. Znači, moje je samo da mu operem i da mu spremim. On drugo zna sam“, rekla je Stana.

“Prije sam svoju mamu našao na Facebooku, ima njezina slika. Poslao sam zahtjev za prijatelja, nije ga htjela prihvatiti“, rekao je Dejan te dodao: “Ja sam znao što će biti, zato se nisam nikako ni osjećao.”

Iskreno nam je priznao da ne zna što bi joj rekao da je vidi. Ipak, zna da bi je zamolio da mu vrati sestru.

“Najgore mi je kad dolazi iz škole, nekad zna doći plačući. Kaže da svatko u školi veli da ima brata ili sestru. Ja, kaže, nemam nikoga, a znam da imam sestru”, ispričala je Stana.

Komentari

Komentari