Srijeda, 8 srpnja, 2020

NASA je objavila nova otkrića o „životu izvan Zemlje“: Jesu li pronašli Boga?

NASA je ovih dana objavila vrlo važno otkriće u „potrazi za životom izvan Zemlje“. Jesu li pronašli Boga?

Ovo je pitanje rezultat povijesnih nastojanja čovjeka da istraži zvijezde, a koje se obilježava na 12. travanj. Na taj dan, 1961. godine sovjetski je kozmonaut Jurij Gagarin postao prvi čovjek koji je otputovao u svemir, i obavio prvi let u orbiti kojim je upravljao čovjek.

Kada se Gagarin vratio na Zemlju, navodno je rekao da je u svemiru “Gledao sam i gledao, ali nisam vidio Boga.“ Druga verzija citata navodi da je Gagarin gledao u prazan svemir i samo izjavio „Ne vidim nikakvog Boga ovdje“.

Zvuči dobro na nekom plakatu, no Gagarin to nije izjavio. Rečenica je interpretacija onoga što je vođa Sovjeta Nikita Hruščov rekao, u kontekstu sovjetske protureligiozne kampanje.

Za neke ljude citat donosi provokativnu i pametnu izjavu koja ukazuje na suludost vjernika: zamislite Boga koji živi negdje van Zemlje – samo trebate otići u svemir i reći „aha!, njega tu nema! Eto vam na, vjernici.“

Ponešto je i zabavno zamisliti tvorca cijelog svemira kako se ne tako spretno skriva u blizini Zemlje, možda kampira na tamnoj strani mjeseca, nadajući se da na njega ne naiđu Zemljani koji su sada smilili let u svemir.

No, ljudska potraga za božanskim nikada nije bila cilj putovanja u svemir, ili odlaska van Zemlje kako bi se ustanovilo gdje Bog živi. To je potraga koja je puno dublja – koja se nalazi u samoj srži čovjekova srca i bića. Za ovaj iskrivljeni citat moglo bi se reći da je Hruščov Boga tražio na krivom mjestu.

Kada se psalmisti Staroga zavjeta dive ljepoti zvijezda, tada oni ujedno i hvale Boga, ali ne govore o tome da je božansko tamo gore, među zvijezdama. Za njih je Bog moćan, predpostojeći tvorac, onaj koji je temelj svim stvarima i izvan svih stvari: „Nebesa pripovijedaju slavu Božju“ (Psalam 19,1). Kršćanska teologija je spojila ovu ideju svetog i transcendentnog Boga, koji je van naše sposobnosti mišljenja, s još jednom idejom – da je Bog isto tako bliže nego što mislimo.

Sveto Pismo se ne bazira na tome da čovjek traži Boga, nego ponajviše o Bogu koji traži čovjeka. Kako David izjavljuje u psalmu 139, 7-12:

Kamo da idem od duha tvojega
i kamo da od tvog lica pobjegnem?
Ako se na nebo popnem, ondje si,
ako u podzemlje legnem, i ondje si.

Uzmem li krila zorina
pa se naselim moru na kraj,
i ondje bi me ruka tvoja vodila,
desnica bi me tvoja držala.

Reknem li: »Nek’ me barem tmine zakriju
i nek’ me noć umjesto svjetla okruži!« –
ni tmina tebi neće biti tamna:
noć sjaji kao dan
i tama kao svjetlost.

Kozmička drama koja se slavi na Uskrs ovaj događaj proširuje. Kroz otjelovljenje Bog je postao čovjekom, On prebiva među nama, Njegov je dom na Zemlji. Evanđelist Ivan opisuje ovu misteriju: „Boga nitko nije vidio nikada. Jedinorođeni, koji je Bog, koji počiva na srcu Očevu, on je donio vijest“ (Ivan 1,18).

Sveti Pavao je ohrabrivao pogansku rulju u Ateni da Bog „nije daleko ni od jednoga od nas.“ (Djela apostolska 17,27) Bog nije neki udaljeni kozmički čovječuljak koji živi na oblaku i čeka da ga se pronađe. Po Isusu je Bog putnik, pionir, spasitelj koji pronalazi nas.

Kakav je NASA-in pronalazak? Svemirska je agencija obećala važnu vijesti o „potrazi za životom van Zemlje.“ Zasigurno nisu „pronašli Boga“ (iako bi to bilo impresivno), no imaju neka bitna otkrića o „oceanskim svjetovima“ unutar našeg Sunčevog sustava. Interes je porastao za Jupiterov mjesec Europu, i spekulira se da oceani na mjeseci mogu pružiti stabilne uvjete za život. Ljudi iz NASA-e su vrlo tajnoviti oko svega, pa samo možemo čekati dok ne objave svoje pronalaske.

Potraga za „životom na drugim planetima“ neke kršćane može učiniti nervoznima, s obzirom da Biblija ne kaže puno o mogućim vanzemaljcima. Ako se i otkrije inteligentan život izvan Zemlje, bi li to razorilo kršćansku vjeru? Bi li to potkopalo ideju da su ljudska bića posebna Božja tvorevina, kako se navodi u Bibliji? Glasni kreacionist Ken Ham misli tako, argumentirajući da je potraga za životom u svemiru besmislena te vođena „ljudskom pobunom protiv Boga“.

Drugi su optimističniji i otvoreniji. Kršćanska teologija na kraju krajeva ne kaže da su ljudi posebni zato što nalaze u središtu svemira, nego zato što primaju Božju milost. Kao što je David zapisao u psalmu, dar života i odnos s Bogom je ono što nam daje vrijednost, a ne mjesto među planetima.

Što se tiče istraživanja, kršćani su često vodili pronalaske novih čudesa u našem svemiru. Potraga za znanjem i istraživanje ispunjava nas čuđenjem, ljepotom, najvažnije, poniznošću. U svemiru možemo pronaći Boga, samo ne onako kako je Hruščov zamislio.

Kada pogledamo u nebesa, ne treba nam istraživanje svemira da shvatimo da nismo sami. Kršćanska je mudrost jasna, mi nikada ne hodamo sami.

Autor: Joseph Hartropp; Prijevod: Ida R.; Izvor: Christian Today

Komentari

Komentari