facebook

JAKOV FAK osvojio je drugu olimpijsku medalju u karijeri. Nakon što je Hrvatskoj 2010. godine u Vancouveru donio povijesnu broncu, osam godina kasnije u Pjongčangu je Sloveniji donio srebro.

Hrvatski biatlonac iz Mrkoplja je prije osam godina nakon niza osvojenih odličja pod hrvatskom zastavom i iako ga je Hrvatska stvorila nije imao problem da pređe u Sloveniju.

Fak je poput Kostelića, Ivaniševića ili Blanke Vlašić prošao tipičnu hrvatsku sportsku priču, “od ničega” do svjetskog vrha. Kolege biatlonci, ali i sportski rivali iz Slovenije, Faku su pružili podršku, trenirao je s njihovom reprezentacijom, a i prvu olimpijsku medalju za Hrvatsku posvetio je slovenskom taboru i svom treneru Urošu Velepecu i već tada nagovijestio ”prebjeg”.

Malo tko je znao ime Jakova Faka prije nego što je za Hrvatsku osvojio medalju na SP-u 2009. godine, zanimljivo, baš u Pjongčangu. Nedugo nakon toga u medijima se prvi put pojavila informacija kako mu Slovenija nudi državljanstvo, javnost se uzbunila zbog odlaska velikog talenta, a biatlon se probio i na sportske naslovnice.

“Imat će puno veću podršku HOO-a i dobit će sve što mu treba”, odgovorio mu je Zlatko Mateša, još uvijek predsjednik Hrvatskog olimpijskog odbora, a Faka su pokušali zadržati nudeći mu posao u Hrvatskoj vojsci.

Fak je ostao, a godinu dana kasnije nosio je hrvatsku zastavu na otvaranju ZOI-a u Vancouveru, na kojima je osvojio povijesnu broncu za hrvatski biatlon. Znakovito, prvi je osvajač zimske olimpijske medalje izvan obitelji Kostelić.

Medijska sapunica trajala je mjesecima, Slovenci su prijetili uskraćivanjem gostoprimstva Faku, a HOO je nudio nova obećanja i javno zbrajao koliko je novca Fak dobio od države.

Kad je bilo jasno da su ga izgubili, HOO je krenuo u pravnu bitku. Olimpijac koji je zadužio Hrvatsku javno je molio javnost za razumijevanje, a HOO da mu ne uništava karijeru tražeći da mu odobre registraciju za slovenski savez. Hrvatska strana je pak inzistirala na financijskoj odšteti zbog gubitka sponzora.

“Morao sam se odlučiti na takav potez jer bez trenera ne bih imao nikakvu perspektivu ni nadu da ću ostvariti svoje sportske ciljeve. Dugo sam čekao s odlukom jer sam se cijelo vrijeme nadao da će se dogoditi preokret i da ću ostati u Hrvatskoj. Nažalost, to se nije dogodilo”, objasnio je Fak rekavši da novac nije bio presudan u cijeloj priči:

“Da sam izabrao Hrvatsku sigurno bih više zarađivao, ali moj motiv je isključivo sportski. Financijski bih u Hrvatskoj prošao bolje. S te bi mi se strane ostanak isplatio. No Hrvatski biatlonski savez nije ispunio moje uvjete oko trenera i ostatka ekipe.”

“Slovenci su Faka trenirali dok Hrvati još nisu ni čuli za skijaško pucanje”, govorio je tada Fakov trener Velepec.

“Vjerujte da mu Slovenija ne može pružiti ništa bolje uvjete od nas”, govorio je Zlatko Mateša.

Osam godina kasnije Fak je opet na olimpijskom tronu, stepenicu više, ali pod drugom zastavom. Hrvatskoj je ipak ostala Fakova bronca.

U intervjuu za HRT Fak je objasnio koja je najveća razlika između ove dvije medalje.

‘Što se tiče medalje u Vancouveru bio sam dosta mlađi. Bile su mi to prve olimpijske igre, nosio sam hrvatsku zastavu na otvaranju i odmah u prvoj utrci medalja. Bilo je to ispunjenje mojih dječačkih snova,’ izjavio je Jakov pa samouvjereno naglasio:

‘Ovdje je to drugačije. Kad sam dolazio u Pjongčang bio sam gotovo 90 posto siguran da želim osvojiti medalju i da imam sve preduvjete da je osvojim.’

KOmentari
Prati nas i ne propusti ekskluzive!