Nedjelja, 31 svibnja, 2020

A ŠTO JE S HERCEG-BOSNOM

“Naša sloboda je naša država, a naša država je Republika Srpska”. Jedna je u nizu kontroverznih izjava predsjednika Republike Srpske, Milorada Dodika.

Dodik je također izjavio kako nitko ne može natjerati Srbe da žive s ljudima koji su ubijali njihovu djecu, te je spomenuo kako je srpski narod navikao da mu ubijaju djecu, spomenuvši NDH i 33 000 “srpske djece, ubijene u logorima, pokrštene ili protjerane.”
Dodikove izjave su relevantne jednako kao i popis žrtava u radnom logoru Jasenovac. Iako brza jezika, neutemeljen i kontroverzan, upravo kao i njegova takozvana državica koja je okupirala 48% teritorija Bosne i Hercegovine.

Milorad, baš kao i imenjak mu Pupovac, biva mjerodavan ljevičarima i svim drugim prigušivačima istine koji drže većinu medija u državi i regiji, te im kao takvima daju medijski prostor i njihive izjave nameću narodu kao istinu.

Ako Srbi imaju tolika prava i ogorčeni su što žive u Bosni i Hercegovini, čiji je dio Republika Srpska koja pokušava na sve načine dobiti suverenitet, te ne dozvaljava ulazak federalne policije na “njihov” teritoriji, zanima nas što je s Hrvatima i Herceg-Bosnom?

Zašto Hrvati po uzoru na Srbe ne okupiraju područja gdje su potlačena većina? Zašto mi Hrvati nemamo taj gen protjerivanja i raseljavanja ljudi s njive zemlje i njihovih domova?
Podsjetimo se da je Herceg-Bosna nastala kao tijelo vlasti vlade Republike Hrvatske u funkciji obrane onih dijelova Bosne i Hercegovine gdje su Hrvati bili većina ili su činili značajan udio stanovništva. Vodstvo Herceg-Bosne vjerovalo je da će uz pomoć tadašnjih Muslimana, današnjih Bošnjaka, sutrašnjih “ne znaju ni oni čega” uspjeti obraniti te prostore. Od čega su se zapravo branili tada Hrvati, ako Dodik kaže da ga nitko ne može natjerati da živi s nekim tko je ubijao srpsku djecu? Što su pak radili Srbi devedesetih, pa su se Hrvati morali braniti, je li Dodik tada mislio mogu li Hrvati živjeti s nekim tko ubija i proganja Hrvatsku djecu iz njihovih domova?

Ogorčeni srpskom agresijom, koja podrazumjeva klanja Hrvata, pustošenjem i paljenjem njihovih domova, osnovali su Hrvatsku Republiku Herceg-Bosnu, koja je potpuno ukinuta 1996., te osuđena u Haagu zajedno s generalima Praljkom i Petkovićem, predsjednikom vlade Herceg Bosne Prlićem, zapovjenikom Ćorićem, ministrom Stojićem, te predstojnikom Odjela za zatočene Pušićem, upravo zahvaljujući medijskim i političkim utjecajima koji izvrću istinu na našim prostorima. Danas Hrvati, ne samo u Bosni i Hercegovini, nego i u Republici Hrvatskoj, žive od tihom agresijom i okupacijom manjinskih Srba, da istih onih Srba koji su u obje Jugoslavije, baš kao i devedesetih, klali hrvatsku djecu, protjerivali i naseljavali naša opustošena ognjišta. Danas ti isti Srbi sjede u Hrvatskom Saboru i vladaju zajedno s izdajnicima koji su na vlasti od osnutka moderne Hrvatske. Hoće li se isti očitovati na ovu podmuklu Dodikovu izjavu? Ako hoće, pitanje je što će učiniti? Na to pitanje, nažalost već imamo odgovor. Učinit će kao i dosadašnjih godina, jedno veliko NIŠTA, a  Hrvati će nastaviti živjeti potlačeni od strane ostala dva konstruktivna naroda u Bosni i najveće manjine u Republici Hrvatskoj. Naši čelnici nastavit će živjeti lagodno, uživati u svim blagodatima njihovih položaja, na štetu naroda kojeg zastupaju, istog naroda koji ih je nažalost izabrao kao i njihove prethodnike. Hrvati će nastaviti živjeti sa svojim agresorima i trpiti daljnju agresiju, sve dok ne dođe ona prava snaga i zalupi šakom, te vikne da je dosta.

Podsjetimo se izjave predsjednika Mate Bobana ” Bosna ponosna, prestala je biti ponosna. Njenim cestama, željeznicom, eterom, kruži zlo. Ona je okupirana. Hrvatski narod, ponosan narod morao je učiniti nešto da u tome ne sudjeluje, da da doznanja da to ne želi.”

Povucimo paralelu s Hrvatskom i Bosnom i Hrecegovinom danad i zapitajmo se što smo činili prethodna dva desetljeća.

Iva Majčica/Priznajem.hr

Komentari

Komentari