Živite sami, nikad vas nema kod kuće, pazite na potrošnju i opet vas svakog mjeseca dočeka račun za struju od 200-tinjak kuna. Vaši susjedi, koji su stalno kod kuće, a u kućanstvu ih je pet ili više, svakog mjeseca plaćaju vama naizgled malih 500 kuna
Naš čitatelj, koji je iznio ovaj primjer, pita se kako je to moguće? Odgovor je zapravo jednostavan, a dao nam ga je domaći stručnjak za zaštitu potrošača Nenad Kurtovićiz udruge Splitski potrošač.
Prva stvar na koju treba obratiti pozornost, kaže Kurtović, tarifni je model. ‘Nije isto ako je potrošač u jednotarifnom ili dvotarifnom modelu. Pretpostavimo da je mjerni uređaj ispravan, da registrira kako treba. Potom treba vidjeti jesu li oba potrošača u istom modelu. Ako je vaš čitatelj u jednotarifnom modelu, on mora biti svjestan toga da je cijena kilovata nešto veća nego u dvotarifnom. To je prvo mjesto u kojem nastaju razlike’, kaže Kurtović te nastavlja:
‘Možda su kupci iz primjera i kod različitih opskrbljivača. Što se tiče prvog elementa, tarifnog modela, razlike u cijeni penju se i do deset posto, dok se kod različitih dobavljača može uštedjeti ili potrošiti dodatnih pet posto i već smo na 15 posto razlike u cijeni.’
Zbog kontinuiranog poboljšanja rada portala Priznajem što Vama, našim čitateljima dugujemo, koristimo kolačiće koji omogućuju ispravan rad ovoga portala. U redu
