fbpx
Srijeda, listopad 23, 2019

Škoro kod Stankovića: “Ovo s Pupovcem je predizborni igrokaz, on po mišljenje ide na dernek na Frušku goru”

“Ja sam se 92. iz Amerike vratio u ratni Osijek”, možda je najjača rečenica kojom je Škoro odgovorio na optužbe “da nije sudjelovao u ratu”: Inače mediji smatraju bezobraznim pitanje “gdje si bio 91.” kad se to pita njihove miljenike, ali ne izbjegavaju postaviti to pitanje onima koje ne vole.

Stanković je pokušao napakirati Škori privilegiranost, “uhljebništvo” u HDZ-u, oportunizam – sve ono što bi prije vidio kod sebe u ogledalu. Koliko je bio ljubazan prema Milanoviću prošlog tjedna, toliko je sad prekidao Škoru u sred rečenice, upadao u riječ, i općenito bio neprofesionalan: Objektivno novinarstvo ne podrazumijeva da vam je svatko jednako simpatičan niti da nemate svoje ideje, no svakako podrazumijeva da sve mjerite istim metrom. A kod Stankovića isti metar nije primijenjen na dva kandidata: Nismo ni očekivali! Od tri novinara koji su komentirali njegovu kandidaturu u emisiji, tri su bila protiv njega: Kod Milanovića, dva su ga podržala. To je Stankovićev, manipulativni, izbor. S druge strane, Škoro je pokazao da ima državnički stav, bio je odmjeren, pazio je – za razliku od Milanovića – što govori, i pazio je da to ima svoju težinu.

Stanković je započeo pitanjem o navodnim planovima Škore za parlemantarne izbore i okupljanju desnih stranaka kojima bi bio na čelu. “Puno sam toga čuo o sebi otkad sam najavio kandidaturu, uglavnom to nisu točne informacije”, rekao je Škoro i odbacio takve
spekulacije. Ali, nije odbacio mogućnost bavljenja politikom i ako ne uspije na predsjedničkim izborima.

“Ne mislite li da građane više zanimaju ekonomska pitanja nego ovlasti predsjednika, naročito jer imate doktorat iz ekonomije i predajete sad i na fakultetu”, postavio je Stanković posve besmisleno pitanje jer Predsjednik nema nikakve ovlasti u gospodarstvu, niti načina utjecati na njega – bar ne uz ovlasti koje ima sada!

“Ovo kod nas je lažna parlamentarna demokracija”

Škoro je rekao da iseljavanje nije toliko iz gospodarskih razloga koliko zbog načina na koji elite vode Hrvatsku: “Da bi se dogodile promjene u gospodarstvu, moraju se dogoditi važne promjene u političkom sustavu. Zbog toga ja jašem po pitanju da se omogući bolja kontrola na podjeli sudstvo – izvršna vlast – zakonodavna vlast. Kod nas je to jedna lažna parlamentarna demokracija”, komentirao je svoju inicijativu da se povećaju predsjedničke ovlasti.

“Što se tiče samog gospodarstva, kaže jedna kineska da će u tvornici budućnosti raditi jedan čovjek i pas. Čovjek će hraniti psa, a pas mu neće dati pristup strojevima. To je naša realnost. Velik broj ljudi će ostati bez posla i morat ćemo se pobrinuti za njih. Moramo osigurati ljudima poslove u našem gospodarstvu”, rekao je, i dodao da je važno i da odlučimo koje će to biti grane gospodarstva.

O gospodarstvu misli da je dobro i da se smanjuje potrošnja, da se vraćaju dugovi i da se što prije dođe na nulu.  “Nije dobro trošiti više nego što imaš”, kaže, i nije potrebno biti ekonomist da bi se razumjele takve stvari.

Na pitanje misli li da bi se trebala oporezivati imovina, rekao je da su njegova specijalnost u ekonomiji intelektualna prava i monetizacija nematerijalnog vlasništva, dok o svemu drugome zna “vjerojatno na razini prosječnog ekonomista”. Ali zna, kaže, da u Hrvatskoj postoje stručnjaci koje nitko ništa ne pita, a on bi ih vrlo rado pitao i odluku prepustio njima.

“Zbunjujemo investitore”

O oporezivanju kapitala je rekao, “Živio sam u zemlji u kojoj se oporezuje kapital. Živio sam u SAD-u i kod njih je situacija takva da svatko tko posjeduje nekretninu mora jedanput godišnje plaćati porez. Iz tog poreza se onda rješavaju komunalni i ini problemi lokalne samouprave. Kod nas je situacija takva da se kod svake kupoprodaje nekretnine plaća taj porez. Bio je 5 posto, pa 4 posto, sad je 3 posto. To je stvar odluke, ali tu odluku moramo donijeti mi.

“Mi smo zemlja u kojoj se vječno rade neke reforme. Zbunjujemo investitore, moramo se odlučiti”, rekao je. “Dakle, kod nas investitori kada uđu u bilo koji investicijski ciklus, ne znaju što ih očekuje sutra”.

Govoreći o zaduživanju, reka je kako Hrvatska danas ima bolji bonitet bolji nego u vrijeme Milanovićeve vlade, kada smo bili rangirani kao “smeće”.

Na pitanje o tome da je bio dio političkog establishmenta, rekao je:

“Da su stvari u hrvatskoj politici dobre, ja se ne bih prije svega imao ambicija politički artikulirati. One jednostavno nisu dobre. Da su stvari u HDZ-u, kada je u pitanju vodstvo HDZ-a, dakle ta politička oligarhija ili elita koja se odvojila od samog članstva dobre, ja nikada ne bih ni izlazio iz tog HDZ-a. Međutim one nisu dobre. I to je razlog zbog kojeg sam ja napustio tu stranku. Nisam od onih ljudi koji smatra da sama činjenica da sam bio u HDZ-u mene ‘za sve vijeke vjekova amen’ stvrstava kao nekog ortodoksnog HDZ-ovca. Tom analogijom je Jasmin Stavros još uvijek bubnjar grupe More, a nije vokalni solist. Svi mi prolazimo određene procese u sazrijevanju, odrastanju, životu. Ja jesam bio član HDZ-a, međutim vratio sam iskaznicu HDZ-a i dao sam ostavku, otišao sam, vratio sam mandat Ivi Sanaderu, odnosno HDZ-u. Svi ovi licemjerni ljudi koji mene na neki način pokušavaju gurnuti u taj ekstremni desni spektar, su u to vrijeme ostali uz Ivu Sanadera i dan danas se nalaze u vlasti – rekao je.

“Nije mi se dopalo da žele izbaciti vjeronauk i zabraniti glasanje dijaspori”

“Drugi put je bio više igrokaz za ljude. Ušao sam 1994. ili 1995. To je bilo prvi put”, a drugi put mu je člansku iskaznicu, 2007. godine, uručio Ivo Sanader. “To je bilo procijenjeno da bi bilo dobro medijski da me se učlani još jedanput u taj HDZ”, rekao je.

Iskaznicu HDZ-a te godine primio je kada su, rekao je, “s drugog spektra dolazile glasine da će zabraniti glasovanje hrvatskoj dijaspori”.

– Nije mi se sviđalo kada su govorili da bi izbacili vjeronauk iz odgojno-obrazovnog procesa. To su neke stvari koje mene ideološki smetaju. S druge strane, dovoljno sam iskusan da znam da se svi mi kao ribe krećemo u toj politici i nema mogućnosti artikulacije vlastitih želja, htijenja i promjena, ukoliko se politički ne artikulirate, rekao je.

O pitanju pobačaja je rekao: “Ja sam protiv pobačaja. Smatram da pobačaj nije kontracepcijsko sredstvo. Smatram da treba više raditi na edukaciji, posebice mladih, kad je u pitanju pobačaj i nisam za to da se time licitira na način na koji se licitira, pogotovo kada se govori o zabranama. Zabrana je zadnja instanca o kojoj moramo govoriti, do zabrane ima još jako puno, još jako puno razgovora koje moramo obaviti, a zabranu ako ju treba ozakoniti to treba donijeti hrvatski sabor. Uvijek sam bio i ostat ću za razgovor i da na kraju pobjedi razum i ono što je na dobrobit hrvatskom čovjeku.”

Vjerojatno najbezobraznije pitanje koje je Stanković postavio bilo je je li bilo moralno uzeti ugovorom određenu otpremninu od nekih 135.000 kuna. Radi se, naravno, o pokušaju diskreditacije Škore kod gledateljstva: Bi li Stanković, otpuste li ga danas-sutra s Prisavlja, uzeo otpremninu ili rekao “neću, to mi je previše novca”?

“Nisam dobio ništa na što nisam imao pravo po ugovoru”

Škoro je odgovorio, “Ja sam imao menadžerski ugovor s Hrvatskom radiotelevizijom, da ću obavljati poslove u Ofeju i temeljem tog menadžerskog ugovora sam prilikom sporazumnog raskida radnog odnosa imao pravo na otpremninu od 12 mjesečnih plaća. Dobio sam tu otpremninu i čitam sada u medijima da bih ja trebao neke novce vratiti. Međutim meni se čini da je tu teza postavljena naopako. Ako je netko tu pogriješio pa je to utvrdila Državna revizija, a to je bilo navodno prije 20 godina, onda Državna revizija to upućuje Državnom odvjetništvu, a Državno odvjetništvo onda poduzima nekakve radnje, vjerojatno protiv Hrvatske radiotelevizije koja je to isplatila. Ja uistinu s tim nemam ništa i ne mislim da sam dobio išta drugo nego što su dobili i svi drugi ljudi koji su imali takav tip ugovora“.

“Ja sam umjesto puške na ramenu nosio tamburicu, tako je prokomentirao pitanje o zamjerkama da u vrijeme rata nije nosio pušku na ramenu, te izjavama Krunislava Olujića.

Razjasnio je i neke stvari iz svoje biografije, a koje se odnose na ’89., odnosno 1990. godinu.

“Ja ne znam pretpostavljaju li ljudi da sam ja ’89. godine otišao u Ameriku, onda su me zavezali za nogu od stola pa sam tamo bio zavezan cijelo vrijeme, nisam se mrdao. Ja sam se od ’89. godine pa do danas jako puno mrdao svugdje, tako da jesam 1990. godine bio u Hrvatskoj na nekoliko mjeseci pa se ponovno vratio u Ameriku. Godine 1992. sam se vratio u ratni Osijek s malim djetetom. Uvijek pokušavam raditi stvari na način da slijedim taj svoj unutarnji instinkt, da budem pravičan, da radim stvari koje su dobre. I imam neki kontinuitet, od toga da sam napisao pjesmu ‘Ne dirajte mi ravnicu’, da sam napisao ‘Sude mi’ kad su mnogi otvarali hladne pjenušce pri uhićenju hrvatskih generala, do dana današnjega kada smatram da treba napraviti promjene u ovom našem sustavu, kada sam se uistinu javno izložio svim objedama – rekao je.

Na pitanje je li mu na kraju žao što se nije borio s puškom u ruci rekao je:

“Za domovinu se može boriti na puno načina. Ako bi ta puška na mom ramenu završila prije rat i pomogla da se Hrvatska prije prizna u međunarodno priznatim granicama, onda definitivno je. Ja se ispričavam ako nisam nosio tu pušku. Međutim ja sam napisao pjesmu ‘Ne dirajte mi ravnicu’ i učinio sam sve što mogu da doprinesem tome da država kakvu danas imamo bude stvorena u uvjetima u kojima se onda stvarala. Hrvata je u svijetu negdje osam milijuna. Tako kažu. S druge strane, u obrani Republike Hrvatske s puškom na ramenu sudjelovalo je 400 tisuća, 500 tisuća, neki 600 tisuća, neki 800 tisuća… To je opet 10 posto stanovništva. Tom analogijom, što je onda radila moja sestra? Što je radila žena, što su radili svi ti ljudi koji su se kretali po crti bojišnice i radili u gospodarstvu i privredi, da bi svi skupa mogli održavati tu vojsku koju smo imali? Je li rat završio ’91. godine?” – odgovara.

Prokomentirao je i svoju imovinsku karticu.

– Supruga i ja imamo obiteljsku kuću u Zagrebu, imamo vlasničke udjele u jednom poduzeću u kojemu ona ima 50 posto, ja 50 posto. To je poduzeće koje se bavi diskografijom i proizvodnjom vina. Ja imam još 50 posto udjela u jednoj tvrtki koja se bavi nekretninama. Imam pet posto udjela u firmi koja se bavi softverom, imamo još nešto sitnih dionica u HT-u i Mon Perinu. Imam vinograd u kutjevačkom kraju u Mitrovcu… – nabrojio je.

Zahvalio je Stipi Mesiću na potpori u kandidaturi. Ustvrdio je da nije ni desničar ni ljevičar, a podjele se rade da bi se polarizirao narod.

Oko toga da bi zabranio neke stranke kaže da bi to učinio kad se steknu uvjeti.

– Meni se čini da me jedini u državi shvatio Ivo Josipović, kaže Škoro ističući pritom da on govori kao obični građanin i traži promjene kao običan čovjek koji nije trenutno na nikakvoj funkciji i zato ima pravo to činiti. Na izravan upit treba li zabraniti SDSS Škoro je rekao, “Okruženi smo licemjerjem. Postoji zakonska pretpostavka da Vlada, Sabor ili Vrhovni sud mogu pokrenuti proces zabrane političke stranke. Rekao sam da ako se steknu uvjeti da bi pokrenuo‘. Milorad Pupovac, kaže, djeluje u politici na osebujan način. Izborna je godina i odmah se pojavljuju ustaše i partizani i igra se igrokaz na razini vladajuće koalicije koje je Pupovac član.

‘On je ugledni hrvatski političar. Taj ozbiljni političar običnom građaninu poput mene izaziva nelagodu kada kaža da mi svi skupa živimo u državi koja nalikuje ili će završiti kao fašistička tvorevina iz 1941. godine. Mene to zabrinjava Ako je to tako ja u takvoj zemlji ne želim živjeti, a s druge strane ako nije tako pa čemu to onda služi? Je li to destabilizacija ili pokušaj destabilizacije? Je li u redu da netko poput njega ide po svoje mišljenje na dernek na Frušku goru dok mi svi skupa obilježavamo godišnjicu u Oluje i vrati se s idejama da je odlazak srpskog stanovništva iz Hrvatske egzodus, koji se žaluje na tom derneku, i nas pokušava prikazati kao fašiste. Meni je to grozno’, poručio je Škoro koji smatra da način na koji Pupovac vodi svoje politike nije dobar ni za Hrvatsku ni za srpski narod u Hrvatskoj ni za njega osobno.

Komentari

Komentari