fbpx
Utorak, listopad 22, 2019

ŠKORIĆ: Bošnjaci se predstavljaju kao jedina žrtva rata u BiH, dio javnosti nasjeo na te podvale

Saborski zastupnik i šef splitskog HDZ-a Petar Škorić komentirao je za Dnevnik.ba jučerašnju obljetnicu stravičnog masakra u Križančevu Selu. Škorić smatra da su Bošnjaci uspjeli dijelu javnosti nametnuti sebe kao jedine žrtve rata u BiH dok su mnogi stravični zločini nad Hrvatima zaboravljeni.

Škorić uspoređuje Ahmiće s Križančevim Selom i način na koji se tamošnjem zločinu pristupalo dok je onaj u Križančevom Selu ignoriran.

“Tijekom 1993 godine ratni sukob između Armije BiH i Hrvatskog vijeće obrane došao je do usijanja, pri čemu su u sukobima u Lašvanskoj dolini u Središnjoj Bosni počinjena teška ubojstva i ratni zločini. Neki od njih, poput zločina u Ahmićima, su temeljito istraženi i počinitelji kažnjeni, a taj slučaj je višestruko medijski korišten za stvaranje potpuno krive slike o genocidnosti hrvatskog naroda”, podsjeća Škorić.

Neistraženi zločini na području Lašvanske doline

Žalosti i činjenica da su zločini na području cijele Lašvanske doline ostali neistraženi.

“S druge strane ostaje činjenica kako su zločini nad Hrvatima ostali medijski zanemareni, prikrivani i neistraženi, a počinitelji nisu kažnjeni, ne samo u Križančevu selu, nego i u cijeloj Lašvanskoj dolini gdje je u 316 dana opsade pobijeno ukupno 653 vojnika i civila, a među njima i 21 dijete”, rekao je.

“Prije 25 godina, 22. i 23. prosinca 1993. godine u Križančevu Selu, strateški važnom mjestu središnje Bosne, samo oko četiri kilometra udaljenom od Ahmića, pripadnici Armije BiH počinili su jedan od najtežih zločina nad Hrvatima, pri čemu su ubili 64 vojnika HVO-a i hrvatskih civila, a selo opljačkali i spalili”, podsjeća saborski zastupnik i dodaje kako se o tom zločinu godinama šuti.

“Uništiti svu živu silu…”

“O tom zločinu godinama se šutjelo, a pred Tužiteljstvom BiH prije desetak godina je formiran spis na kojem se do ove godine promijenilo pet tužitelja, a tek prije mjesec dana uhićeno je osam bivših pripadnika Armije BiH koje se sumnjiči za ovo zlodjelo. O napadima na HVO i nemilosrdnom odnosu prema Hrvatima svjedoči i zapovijed dozapovjednika Trećeg korpusa Armije BiH, 22. prosinca 1993., nakon koje se dogodio zločin nad Hrvatima u Križančevu Selu”, rekao je.

Škorić je podsjetio i na naredbu tadašnjeg dozapovjednika Trećeg korpusa ARBiH.

“… uništiti svu živu silu, uključivo žene, djecu i starce na prostoru Novi Travnik, Nova Bila, Vitez, Busovača radi spajanja s prometnicom Vitez-Kruščica. U tu svrhu upotrijebiti sva raspoloživa artiljerijska sredstva, pješadiju, raspoloživa kemijska sredstva i sve goste u slavu uzvišenog Allaha dž.š. … Po izvršenoj naredbi forsirati pravac Pavlovića – Gornji Vakuf uz podršku ‘S’ sa strane.”

Škorić drži da je tragično to što se zločini nad Hrvatima nisu procesuirali.

“Nad hrvatskim narodom u Herceg Bosni počinjeni su stravični masovni zločini, ali tom je narodu napravljena i velika nepravda, jer za brojna okrutna zlodjela, za koja postoje nepobitni materijalni dokazi i izjave živih svjedoka, nitko nije osuđen.
I četvrt stoljeća nakon ovog strašnog zločina trebamo učiniti sve za utvrđivanje pune istine i kažnjavanja počinitelja, što je temeljni preduvjet za mir i suživot te zajedničku budućnost”, naveo je.

Opasna propaganda

On podsjeća i na propagandu kojom su se Bošnjaci prema vani postavili kao jedine žrtve rata optužujući za to i medije u Republici Hrvatskoj.

“Muslimani-Bošnjaci su se svojom propagandom uspjeli u jednom dijelu međunarodne javnosti nametnuti kao jedine žrtve rata u BiH, a Ahmići i Srebrenica bacile su u sjenu grozne masovne zločine i masakre pripadnika njihovih postrojbi i mudžahedina. U stvaranju takve orkestrirane klime sudjelovali su i hrvatski mediji. Svako spominjanje sukoba  Hrvata i muslimana /Bošnjaka i u hrvatskim medijima, posebno HRT-u, popraćeno je i slikom srušene džamije u Ahmićima, dok u isto vrijeme srušene i zapaljene crkve i sakralni objekti Hrvata nikada nisu prikazivani.  S pravom se pitamo za koga rade i čije interese zastupaju pojedini hrvatski mediji”, navodi saborski zastupnik.

Postalo je normalno, navodi Škorić dalje, promovirati čitav niz netočnosti o bh. Hrvatima.

“Upravo takav odnos i stalni pokušaji kriminaliziranja borbe hrvatskog naroda za vlastitu opstojnost doveli su do zanemarivanja statusa Hrvata u BiH. Postalo je posve normalno u hrvatskom javnom diskursu emitirati i promovirati čitav niz netočnosti, laži i kleveta o hrvatskom narodu u BiH, bez ikakvih argumenata i najčešće na klasičnim krivotvorinama bošnjačkih obavještajnih službi. Takvo djelovanje je nedopustivo”, smatra on.

Orkestrirane velikobošnjačke laži

Škorić kaže i da orkestrirane velikobošnjačke laži usmjerene prema bh. Hrvatima treba spriječiti

“Obveza je Republike Hrvatske koja ima ustavnu – a što je posebno važno i međunarodnim sporazumima utvrđenu dužnost štititi interese svog naroda u Bosni i Hercegovini. A jedan od ključnih interesa je suprotstavljati se orkestriranim velikobošnjačkim lažima i napadima na opstojnost hrvatskog naroda u BiH. Na to nas dodatno podsjeća i nedavno u Hrvatskom saboru usvojena Deklaracija o pravima Hrvata u BiH, koja predstavlja svojevrsni  poziv svim sudionicima javnoga i društvenoga života u Hrvatskoj, da se u samoj Hrvatskoj treba korjenito mijenjati klima prema zaštiti Hrvata i hrvatskih interesa u BiH”, kazao je.

Zločin koji kao da nije počinjen

Podsjetimo, u Križančevom Selu jučer je obilježena 25. godišnjica zločina nad Hrvatima  u tom mjestu kojeg su počinili pripadnici tzv. Armije RBiH 22. prosinca 1993. godine u akciji “Krvavi Badnjak”. Zločin nad 64 hrvatska branitelja i civila najveće je stratište Hrvata u BiH koje nije kazneno procesuirano ni pred Haškim tribunalom, a ni Sudom BiH u Sarajevu.

U napadu tzv. Armije RBiH 22. prosinca 1993. na Križančevo Selo ubijena su 34 vojnika HVO-a, međutim, kasnije se ustanovilo kako je taj broj porastao na 64 budući da je još 30 Hrvata iz tog mjesta odvedeno u pravcu sela Počulica pod bošnjačko-muslimanskom kontrolom. Za nešto manje od dva mjeseca, pod pritiskom UNPRFOR-a njihova mrtva tijela su vraćena u plastičnim vrećama UNCHR-a, izmasakrirana. O stupnju ozljeda tih, trideset razmijenjenih Hrvata, najbolje svjedoči činjenica kako je dr. Tibold koji je vršio identifikaciju izgubio svijest.

Dnevnik.ba

Komentari

Komentari