Subota, 30 svibnja, 2020

Prije točno 33 godine ANTIFAŠISTI su počeli genocidni pohod, uz “MI SMO TITOVI, TITO JE NAŠ!” i Miloševićevo “Niko ne sme da vas bije”

Prošle su točno 33 godine otkad je tadašnji predsjednik CK SK Srbije, a zatim i posljednji predsednik Srbije i Savezne Republike Jugoslavije Slobodan Milošević tijekom posjeta Kosovu i Metohiji pred Srbima izgovorio čuvenu rečenicu ” Niko ne sme da vas bije”. Tom rečenicom je počeo njegov uspon kao i raspad Titove Jugoslavije.

Tadašnji predsjednik Predsjedništva Socijalistčke Republike Srbije Ivan Stambolić poslao je Miloševića na Kosovo, da pokuša smiriti tamošnji srpski narod. Tada političar u usponu, Milošević je 24. travnja 1987. godine stigao u Kosovo Polje.

Tusuće Srba guralo se oko Miloševića, pokušavajući se rukovati sa njim, dok se on provlačio kroz masu. Uplašena od nasilja, kosovska policija, koju su pretežno činili Albanci, koristila je palice kako bi udaljila masu i održavala kontrolu nad situacijom. Demonstranti su im uzvraćali parolama poput “Ubice!” i “Mi smo Titovi, Tito je naš”.

Milošević se ubrzo obratio masi i održao jedan od govora koji će obilježiti njegovu političku i državničku karijeru.

-...Treba da ostanete tu i zbog predaka i zbog potomaka. Pretke biste obrukali, a potomke razočarali… – rekao im je on između ostalog.

Nakon što se Milošević obratio masi, situacija je krenula na gore. Demonstranti su željeli prići bliže, a milicija ih je pokušavača potisnuti. U sveopćem naguravanju se našao i Milošević i jedan mu demonstrant tada dovikuje: „Ali, biju nas! Biju nas!”.

Milošević tada izgovara rečenicu “Niko ne sme da vas bije”.

Samo nekoliko mjeseci kasnije Kosova Polja, “osvojio” je Osmu sjednicu CK Saveza komunista, pobjedio svog mentora i tada već bivšeg prijatelja Ivana Stambolića, kojeg je kasnije dao smaknuti – službeno je Stambolić “nestao” – i čiji su posmrtni ostaci puno godina kasnije pronađeni plitko zakopani u šumi. Postao je prvi izabrani predsednik Srbije krajem 1990. godine, Savez komunista se raspao, a ubrzo za njim i Jugoslavija.

Milošević se cijelo vrijeme rata pozivao na antifašističke vrijednosti, a Hrvate koji su u rat išli s krunicom i pozdravom ZDS pokušavao predstaviti kao “klerofašiste” kako bi zadobio međunarodnu podršku. Istu politiku spram krunice i ZDS imaju i neki današnji hrvatski političari koji Srbiju i dalje vide kao antifašističku i ujediniteljsku, a Hrvatsku kao ustašku i separatističku.

Osim ratova koji su za posljedicu imali raspad tadašnje države, Miloševićev predsjednički mandat obilježilo je i bombardiranje SR Jugoslavije 1999. godine od strane NATO saveza, kojem danas pripada i Hrvatska. Napad NATO pakta na Jugoslaviju, kojim se htjelo zaustaviti genocid srpskih snaga nad Albancima na Kosovu, je trajao od 24. ožujka do 9. lipnja, kada je potpisan Vojno-tehnički sporazum između KFOR-a i Vlade Srbije i tadašnje SRJ.

Dan kasnije u Vijeću sigurnosti UN-a usvojena je Rezolucija 1244, a srpska vojska i policija su se povukle sa čitavog teritorija Kosova i Metohije.

Period vladavine Slobodana Miloševića okončan je u listopadu 2000. pobjedom kandidata Demokatske opozicije Srbije na izborima za predsjednika SRJ.

Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju u Hagu objavio je 27. svibnja 1999. godine, tijekom NATO bombardiranja Srbije (odnosno SRJ), optužnicu protiv Miloševića. Uhapšen je 1. travnja 2001. a izručen Haškom tribunalu 28. lipnja iste godine, na Vidovdan.

Umro od infarkta u pritvoru Tribunala u Hagu, tijekom suđenja za ratne zločine i zločine protiv čovječnosti na Kosovu i u Hrvatskoj i za genocid u Bosni i Hercegovini. Miloševićevi posmrtni ostaci dopremljeni su iz Haga u Beograd 15. ožujka 2006, a tri dana kasnije sahranjen je u dvorištu svoje kuće u Požarevcu.

 

Komentari

Komentari