Subota, prosinac 7, 2019

POBIJEDITI SEBE VODI POBJEDI

“ Neupjeh je uspjeh ako iz njega izvučemo pouku.”   (Malcolm Forbess)

Kad su se  naši Vatreni s 20-te pozicije uspješnosti (mogućnosti) na nogometnoj svjetskoj rang listi, počeli penjati na vrh te liste, na Mundijalu u Rusiji, napisala sam kako prije svega trebaju pobijediti sebe, odnosno  svoj ego, svaki ponaosob, raditi jedan za sve i svi za jednoga, s jednim jedinim ciljem boriti se za Hrvatsku.

To su i učinili, uz mudro vodstvo izbornika. Došli bi  na sam vrh, da nije bilo nekih izvanrednih i neočekivanih okolnosti, odnosno da se nije pojavio “crni labud”, u obliku, za mnoge  sumnjivog kaznenog udarca.

Što vrijedi za nogomet, igrače, trenere, izbornika i kompletno  njihovo vodstvo, vrijedi i za političare.

Da bi pobijedili na bilo kojim izborima, trebaju naprije pobijediti sebe, odnosno suspregnuti svoj ego, biti spremni na suradnju, ne bilo skim, nego sebi srodnima, po mnogo čemu, u čemu se poklapaju ili preklapaju. Kako vidimo i što znamo to je nemoguće, barem je bilo do sada. Sve političke koalicije principijelne i neprincipijelne su u prvom planu imale istaknute pojedince, njihovu osobnu korist, a onda ostale aktere, na svim stranama, bez realnog političkog programa na kojem se prepoznaju , zasnivaju, rade i opstaju, a tek potom   realnu strategiju  djelotvornu taktiku, za ostvarenje primarnih nacionalnih ciljeva, ako uopće znaju što je to. Što su primarni nacionalni ciljevi??? Svakako to nije smanjenje, potiskivanje, zatiranje suverenosti, nacionalnog identiteta, neovisnosti, demokracije, ukidanje temeljnih ljudskih prava i sloboda, zaobilaženje i nepoštivanje Ustava i zakona, podilaženje i služenje velikima i moćnima, opća globalizacija, “zaboravljanje” Domovinskog rata, zapostavljanje većine branitelja, rastakanje društva, podjele po raznim osnovama, sijanje mržnje, miješanje u upravljanje i ustrojstvo susjednih država, uspostava jednoumlja, vraćanje na Balkan, stvaranje regiona, obmanjivanje i podcjenjivanje vlastitog naroda, bježanje od svake odgovornosti, prebacivanje krivnje na druge, rasprodaja “životnih” i gospodarskih resursa, relativizacija i racionalizacija svega i svačega, kako bi se porazi prikazali i pretvorili u pobjede. Kaj god! Nismo vesla sisali, dok su oni “popili” svu pamet svijeta. Znamo i tko su crni labudovi i tko je njihov vođa.

Razni  i različiti spinovi i skupi PR uratci više ne pale, ako ponekad i uspiju, to je na kratke staze. Po zakonu Prirode, poput bumeranga se vrate onome tko ih je osmislio, zavrtio i odaslao.

Depresivni, letargični, nezainteresirani, gladni i jadni građani i  narod se bude. To zorno pokazuju izbori za EU parlament. Izlaznost  na izbore je veća,  još uvijek  premala i nedovoljna, ali je pokazala kao i rezultati izbora, da više ne mogu sve što zamisle i hoće, niti pojedinci, niti političke stranke, niti političke  koalicije, kako god jaki bili.

Zna se tko je najveći gubitnik, unatoč tome što je relativni pobjednik. Vratimo li se 5 godina unatrag, u 2014. godinu, brojke su puno veće, i u HDZ-u i u SDP-u. Istina, nisu na EU izbore izlazili samostalno, ali kad se to matematički izračuna i usporedi, značajna je razlika, unatoč D’Hondtu, koji se ne može zanemariti.

D’Hondt i njegova metoda krajnje raspodjele glasova i izračunavanje mandata bi manje došlo do izražaja, da nije bilo tolike rascjepkanosti, pogotovo na desnici.

Ako je za vjerovati “znalcima” i voditeljima nekih TV emisija, do koalicije i suradnje pojedinih stranaka, nije došlo zbog osobne egomanije pojedinih stranačkih lidera, odnosno zbog straha kako će dobiti manje glasova u odnosu na druge stranačke lidere, s kojima sklapaju dogovore i ugovore. U tome je problem. Za ne vjerovati je da tako razmišljaju intelektualci. Zar oni nemaju viši cilj, bilo idejni ili politički? Sve dok se to ne pobijedi, odnosno ne prelomi u svakom pojedincu, od principijelnog političkog koaliranja nema ništa, osim formalnosti ako se koalicija uspostavi.

Tko je najveći pobjednik ovih izbora? Ovisi o tome kako tko gleda na pobjedu, pojedinca, stranku ili koaliciju.  Po meni pobjednici su  gospođa Ruža Tomašić, gospidin Mislav Kolakušić, gospođa Marijana Petir i gospodin  Davor Bernadić, koji je demokratski, ravnomjerno i vrlo uspješno sastavio izbornu listu SDP-a, s provjerenim, poznatim i odgovornim osobama, što je pokazalo njegovu političku mudrost i razboritost vrha stranke.

Ne mogu se složiti s tim, kako su pobjednici Suverenisti, jer su postali treća politička snaga u državi. Istina, postali su to, zahvaljujući gospođi Tomašević, koja nosi 75 % glasova cijele liste. Nisu bez razloga nazvani “Ruža i 11 patuljaka”.

Da nije bilo jake egomanije, da su izašli svi desno i desnije orijentirani zajedno, “pomeli” bi do kraja HDZ i osvojili najmanje tri mandata.  Sad, je li bi to bilo dobro ili ne, na političkim je analitičarima, da nam objasne i pojasne, s raznih aspekata, kao i što bi to značilo u sadašnjosti i budućnosti Hrvatske.

Ne navijam, ni za koga, jer vidim da su kod svih, osim u gospođe Tomašić,  prvenstveno bili osobni interesi u pitanju, osobna promidžba, brendiranje, odrađivanje dobivenih zadataka od svojih domaćih i stranih mentora. Vrlo brzo su uslijedile nagrade za odrađeni posao.

Pitanje je gdje je tu Hrvatska? Gdje je tu hrvatski narod? Gdje su tu građani Hrvatske?  Koga briga?

U našem ustavu piše: Vlast proizlazi iz naroda i pripada narodu kao zajednici slobodnih i ravnopravnih državljana. Najviše vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske su: sloboda, jednakost, nacionalna ravnopravnost, mir, socijalna pravda, poštivanje prava čovjeka, nepovredivost vlasništva, očuvanje prirode i čovjekova okoliša, vladavina prava i demokratski višestranački sustav.

Za nadati se i vjerovati je kako su ovi izbori velika prekretnica u našem društvu i državi, kako će vlast sve više prozlaziti iz naroda i pripadati narodu.

Predsjednički izbori će to potvrditi i dokazati. Narod će sebi izabrati predsjednika (cu) države, bez da mu ga itko nameće, “prodaje”, preporučuje i naručuje. Iz naroda su spontano već krenule neke inicijative, koje nažalost neke nasmijavaju. Ne treba nikoga, nigdje, nikada podcjenjivati, kao ni precjenjivati. To znamo iz iskustva. Postoje ljudi koji ujedinjavaju, koji dijele i kojima je sve svejedno, osim njih samih, njihova uspona, bogaćenja, moći i vladanja. Imamo dovoljno iskustva, zdravog razuma, znanja i sposobnosti da to prepoznamo. Ne trebamo u kandidatima tražiti novog Tuđmana. Država je stvorena, obranjena i gradi se, doduše razgrađuje  i rastaće. Tome će se uskoro stati na kraj, samo bi trebalo se slomiti korupciju, nepotizam, uhljebastvo, partikularizam,…., prepoznati i izabrati prave ljude, na prava mjesta, prvenstveno poštene, istinoljubive, domoljubne, hrabre i vjerodostojne.

Autor: Ankica Benček

Komentari

Komentari