fbpx
Četvrtak, listopad 24, 2019

PARTIZANI NA DJELU 2018: Zašto ljevičarima smeta pokapanje 55 žrtava partizanskih zločina

Zašto ljevičarima smeta pokapanje posmrtnih ostataka 55 žrtava PARTIZANSKIH ZLOČINA PROTIV ČOVJEČNOSTI tijekom Drugog svjetskog rata i poraća?
Radi se o pedeset i pet žrtava civila, kao i pripadnika ustaške i domobranske vojske koji su pokopani uz vojne počasti na mjesnom groblju u Vagancu.
Samom pokopu nazočio je ministar branitelja Tomo Medved, izaslanica predsjednice Silvana Oruč Ivoš, predstavnici lokalnih i regionalnih vlasti, vojske, policije, Generalskog zbora, Hrvatskog žrtvoslovnog društva, kao i Hrvatskog domobrana, udruge koja je poznata po uzbuđivanju lijeve političke scene.
Ljevičare je, najviše čini se zasmetala izjava gospođe Oruč Ivoš kako je jedina krivnja žrtava ta što su bili domoljubi, Hrvati, što su voljeli svoj narod i Katoličku crkvu. Zanimljivo je kako se na ovakve izjave pjene jugonostalgičari, koji se čim im spomeneš Hrvatsku, Hrvate, Crkvu i Boga pretvore u čili papriku.
Vjerojatno bih i ja imala sličnu reakciju nakon sedamdeset i tri godine neuspjelog iskrivljivanja povijesti, skrivanja zločina, pripisivanja istih oponentu u Drugom svjetskom ratu, uvlačenja u najviša tijela državne vlasti radi bolje kontrole naroda i političkih radnji, kao i inozemnim smaknućima i progonima političkih neistomišljenika.
Intrigantno je kako se ” left moralisti” nikada nisu pobunili kada su u pitanju partizanske javne orgije (Srb, Kumrovec), prozivanja Crkve i kolektivno osuđivanje naroda za “zločin” za koji u cijelosti nikako ne može biti odgovoran, te konstantno pljuvanje po kulturi i povijesti hrvatskog naroda (Oliver Frljić).
Upravo takvi partizanske zločine opravdavaju besmislenim činjenicama poput one da su na Bleiburškom polju i tijekom poraća likvidirani isključivo državni neprijatelji.
Naravno, tome i idu u prilog pletenice iz Huda jame, te mnoštvo nevinih živih zazidanih iza slojeva i slojeva vapnenca čiji su ostatci pronađeni isključivo uz zalaganje velikog čovjeka Romana Leljaka, čija iskapanja je vršio bez Hrvatske vlade iako se radilo o hrvatskim žrtvama. Da li se ikada itko od takvih moralno uzornih novinara, povjesničara i političara ikada očitovao o Jazovki ili Križnom putu ili su izjavljivali sramotne izjave poput one da su četrdeset i pete obavili loš posao?
U cijeloj priči najzanimljiviji su internet portali koji čim netko progovori “ZA” deklariraju ga kao fašista, nacista, ustašu, a možda je čovjek samo htio pitati ” Zašto niste platili porez državi?”
Kome to zapravo smeta pokapanje žrtava partizanskog režima? Kakve veze ima je li ta osoba bila ustaša, domobran ili civil? Žrtva je prije svega bila osoba, osoba s dostojanstvom, za koju vjerujem da je postala žrtva zato jer je imala kriva (čitaj hrvatska) krvna zrnca. Svaka žrtva zaslužuje poštovanje bila ona civilna, ustaška, domobranska ili neka treća.
Oni koji žrtvama uskraćuju poštovanje, te osuđuju jedine dostojne ispraćaje samo pokazuju prisutnost onih gena svojih predaka koji su te žrtve učinili žrtvama.

Neka im je laka hrvatska zemlja.

Iva Majčica
foto(fah)

Komentari

Komentari