Srijeda, 8 srpnja, 2020

Ovih pet virusa su neusporedivo opasniji od koronavirusa! Nema lijeka koji pomaže, a ubijaju bez milosti

Osim koronavirusa, u svijetu postoje i brojni drugi, puno opasniji virusi, od kojih svake godine umire velik broj ljudi. Izdvojili smo pet vrsta koje su proteklih desetljeća izazvale bojazan da bi se mogle proširi i izazvati pandemiju s velikim posljedicama za ljudsku vrstu.

1. Marburg

Većina znanstvenika se slaže da je ovo najopasniji virus koji se sureo s ljudskom vrstom. Otkriven je 1967. u njemačkim gradovima Marburgu i Frankfurtu, ali i Beogradu. Marburg je toliko misteriozan da znanstvenici još nemaju odgovor kako ga uopće zaustaviti.

Trenutno je jedina mjera stavljanje u totalnu izolaciju oboljelih, a potom ako umru pokapanje duboko u zemlju. Uzorci virusa se nalaze i u londonskom laboratoriju Port Down, skrivenom bunkeru u koji može ući svega nekoliko ljudi. Da Marburg iziđe vani među ljude, dogodila bi se tragedija, možda i nezapamćena epidemija od koje bi većina ljudi umrla jer koliko se god liječnici desetljećima trudili, lijeka jednostavno – nema. Primjerice, tijekom epidemije 2004. i 2005. godine u Kongu je zabilježeno 252 oboljelih, od čega je čak njih 227 umrlo. Dakle, devedeset posto! Ne treba zamišljati što bi se dogodilo da se epidemija dogodi u velegradu poput Londona.

Koji su simptomi? Temperatura veća od 39 stupnjeva, iznimno jaka glavobolja, pojava osipa i mjehurića po koži, bolovi u cijelom tijelu, ljudi krvare iz usta, nosa, a masivna krvarenja pogađaju i unutrašnje organe. Umire se, navodi CDC, od gubitka krvi i šoka. Ljudi u Europi su zaraženi nakon što su uvezeni zeleni majmuni iz Ugande – navodi američki CDC, uz napomenu da osim majmuna groznicu prenose i šišmiši. No, oni za razliku od majmuna ne pokazuju nikakve znakove bolesti, samo su domaćini tom opasnom soju virusa.

U tadašnjoj Jugoslaviji su se zarazili dr. Živko Stefanović i njegova supruga Radmila. Blic podsjeća da se tada 44-godišnji dr. Stefanović probudio s visokom temperaturom. Nije ni mogao pretpostaviti da je to početak stanja koje će dignuti alarm u tadašnjoj državi, ali i u Europi, koja se prvi put susrela s tom nepoznatom, a tako opasnom bolesti. Stefanović će se naposljetku boriti za život; odjednom mu se pojavio osip, pa nezaustavljivi proljev. Tada je stigla vijest iz njemačkih gradova Marburga i Frankfurta da su i tamo deseci oboljeli od nepoznate bolesti. Borba za život supružnika Stefanović je trajala danima, lebdjeli su između života i smrti, ali na kraju su se izvukli. Drugi nisu bili takve sreće.

2. Ebola

Ovo je ekstremno smrtonosni virus, koji je najviše prisutan u Africi. Prvi put identificiran je 1976. tijekom epidemije u Kongu i Sudanu i vjeruje se da potječe od primata. Prenosi se bliskim kontaktom. Zavisno od varijante, virus može imati vrlo visoku stopu smrtnosti, koja varira od 25 do 90%. Od 1976. do 2013. WHO je zabilježio 24 šira javljanja bolesti s gotovo 2387 slučajeva na zapadu Afrike (1590 mrtvih). Tijekom epidemije na zapadu Afrike od 2013. do 2016. oboljelo je 28.646 osoba, od kojih su 11.323 umrle. Oboljeli imaju povraćanje, mučninu i strašne proljeve, pada im krvni tlak i naposljetku umiru.

3. Hantavirusni plućni sindrom

Hantavirusni plućni sindrom se pojavljuje ponajprije na jugozapadu SAD–a. Započinje kao bolest slična gripi, a nakon nekoliko dana nastaje nekardiogeni edem pluća. Smrtnost iznosi od 50 do 75%. Liječenje je potporno. Infekcija se na ljude prenosi udisanjem izlučevina nekih vrsta (sigmodontin) glodavaca (osobito jelenskog miša).

Većina slučajeva se zbiva zapadno od rijeke Mississippi u proljeće ili ljeto, u pravilu nakon obilnih kiša. HPS započinje kao nespecifična bolest slična gripi, s akutnom vrućicom, mijalgijom, glavoboljom i probavnim simptomima. Dva do 15 dana kasnije (prosjek četiri dana), u bolesnika se naglo razvija nekardiogeni plućni edem i hipotenzija. Bolesnicima koji prežive prvih nekoliko dana se stanje brzo popravlja a potpuno se oporave za dva do tri tjedna, često bez posljedica.

4. Denga hemoragična groznica (DHF)

Denga hemoragična groznica je inačica kliničke slike koja se pojavljuje ponajprije u djece do 10 god., koja žive u područjima s endemskom dengom. U odraslih DHF započinje naglom vrućicom i glavoboljom, te ju je u početku nemoguće razlikovati od klasične denge. Nagli razvoj bolesti i šok mogu uslijediti naglo, dva do šest dana nakon početka bolesti. Postoji sklonost krvarenju, a smrtnost iznosi od 6 do 30%. Do većine smrtnih slučajeva dolazi u dojenčadi. Za niti jedan antivirotik nije dokazano kako poboljšava ishod bolesti.

5. Lassa virus (groznica)

Lassa groznica je često smrtonosna infekcija arenavirusom, koja se pojavljuje uglavnom u Africi. Može zahvatiti više organskih sustava, no pošteđuje CNS. Dijagnoza se postavlja serološkim pretragama i PCR–om. Liječi se IV ribavirinom.
Do izbijanja Lassa groznice dolazilo je u Nigeriji, Liberiji i Sierra Leoneu. Bolest je bila unesena u SAD i Ujedinjeno Kraljevstvo. Rezervoar je Mastomys natalensis, štakor koji često živi u kućama u Africi.

Većina slučajeva u ljudi je vjerojatno nastala zagađenjem hrane mokraćom glodavaca, no do prenošenja s čovjeka na čovjeka može doći putem mokraće, stolice, sline, povraćenog sadržaja ili krvi. Do oporavka ili smrti obično dolazi 7 do 31 dan (prosječno 12 do 15 dana) nakon početka simptoma.

Do smrti dolazi u 16 do 45% slučajeva. U trudnoći je bolest jako izražena. U trudnica ili žena koje su nedavno rodile smrtnost iznosi 50 do 92%. U većine trudnica dolazi do pobačaja. Ribavirin može smanjiti smrtnost i do 10 puta ako se s primjenom započne unutar prvih šest dana.

Izvor: Slobodna Dalmacija (Medicinski priručnik, AJB, SZO, BBC) 

Komentari

Komentari