“NORMALNO JE DA SU MEDIJI NA STRANI TOMAŠEVIĆA”, kažu iz mainstream medija. Je li moralno?

Podijeli

Dok se jedni mediji trude dokazati kako nije istina da su skloniji Tomaševiću, pa sazivaju i konzorcije stručnjaka kako bi izfilozofirali da to nije tako, drugi, poput Telegrama, bar priznaju da to jest tako.

“Točno je da su svi ozbiljniji mediji skloniji Tomaševiću nego Škori. I to je normalno”, kaže Sanja Modrić.

“I neki naši nedovoljno doučeni kolege rade priloge tako da jednome daju da izjavi kako upravo pada kiša, a onda mu suprotstave drugoga koji tvrdi da sija sunce i vruće je kao u paklu. To nije objektivnost. Zadatak je autora da pogleda kroz prozor, vidi je li kiša ili sunce i da konstatira tko je u pravu. Svi gubitnici uvijek udaraju po novinarima. Ta je kuknjava nategnuta, jadna i promašena. Idi i izbori se da te ocijene kao boljega”, kaže novinarka Sanja Modrić.

No je li objektivnost, kad padnu tri kapi kiše, pisati o uraganskom nevremenu, a kad pljušti kao u tropima pisati o laganoj kišici? Mi ovdje govorimo o dvostrukim kriterijima, jednima koji se primjenjuju na miljenike medija, bio to Chavez, Castro, Tito, Tomašević, Biden, Hillary Clinton, Puljak, u pravilu bilo tko tko je lijevo od centra, pa i ekstremno, i drugima koji se primjenjuju na Škoru, pokojnog Bandića, Trumpa, Orbana. Jednima se olako prelazi preko afera, gluposti, neuspjeha: Drugima se traži dlaka u jajetu, crtaju im se đavolji rep i rogovi, uspjehe se omalovažava ili prešućuje, afere se izmišljaju i kad ih nema. Ukoliko se u SAD Demokrati žale na krađu izbora i “rusko hakiranje biračkih strojeva” koji čak nisu umreženi pa ih je moguće hakirati jedino odvijačem i laptopom, mediji to prenesu kao ozbiljnu vijest. Kad Trump upozori na očite prijevare pri “glasanju poštom” i “ballot harvestingu”, objašnjava se da tu prijevare ne može biti, unatoč sudskim presudama za prijevare upravo kod takvog glasanja. Ako se Trump žali na prijevaru, to je “fake news” i prije nego se ispitaju optužbe, te ga se cenzurira. Ako Demokrati godinama pričaju o Trumpu i prostitutkama u Rusiji, ne samo bez dokaza nego uz jasne dokaze da je priča izmišljena, to se uzima zdravo za gotovo. Mediji su cenzurirali i priče da je virus možda pobjegao Kinezima iz laboratorija, pa je ispalo da možda ipak i jest.

Bi li, da je situacija obrnuta, da je Tomaševićeva kampanja objavila da je on od države i sponzora iz inozemstva dobio stotine milijuna kuna za aktivizam, a da je jedini vidljivi rezultat tog aktivizma 500 popravljenih bicikala, razapela Škoru? Pa razapeli su ga, kad nisu ništa drugo pronašli, radi naplate parkinga u blizini bolnice, dok istovremeno grad sve parkinge oko bolnica naplaćuje, u centru 12 kuna, pa i ispred dječje u Klaićevoj!

Pravda mora biti slijepa – novinari isto. Osobne simpatije treba ostaviti po strani – stvari treba vagati. A ne držati prst na vagi nekom tko se novinarima sviđa jer priča stvari koje svi vole čuti, o slozi, ljubavi, poštenju. Političare se sudi po djelima, ne riječima. Da je Škoro rekao da je primao 6.000 kuna plaće “kao predsjednik Zelene akcije”, kao Tomašević, a iz imovinske kartice je vidljivo da je primao plaću od 26.000 kuna bruto, plus putovanja i ostale naknade za druge eko projekte i udruge – samo od svog tzv. “instituta”, građanske udruge koja se zapravo lažno predstavlja, razapeli bi ga da je lažov (iako je tehnički istina da je on od Zelene akcije primao toliku plaću – samo je mudro prešutio da već godinama ne prima plaću od njih, nego od “instituta!” Mediji su problematizirali plaću gradskih pročelnika, 29.000 kuna bruto, ljudi koji vode stotine zaposlenih i snose odgovornost, koji se biraju na javnim natječajima, a to što on, koji ima pet zaposlenih i uglavnom se bavi “teorijskim radom” ima gotovo jednaku očito nije problem? Što bi bilo da je Škoro sebi isplaćivao toliko za rad u NGO sektoru, novcem koji dijelom dolazi od poreznih obveznika? Ili da je rekao da bi gradonačelnik trebao sam birati pročelnike, a ne da se biraju na javnom natječaju – kao što je rekao Tomašević? Kako bi to odjeknulo?

Dakle, da je situacija obrnuta, Škoro bi bio razapet kao grebator, muljator, i sisač javnog novca – i ovako ga se za to pokušava optužiti, jer je kao poduzetnik poslovao s gradom, plaćajući iz druge ruke nešto što mu je preprodao netko tko je to od grada dobio puno jeftinije, zahvaljujući korupciji, dakle on je tu kao poduzetnik – oštećen, neovisno što je u konačnici zaradio, jer bi bez korupcije zaradio osjetno više. A što bi bilo da je on od grada, kao Matula, dobio stan za 10.000 maraka pa ga preprodao za 300.000 eura? Bi li mediji bili tako benevolentni kao prema Matuli i rekli, “pa sve je po zakonu!?” Pa i naplata parkiranja je po zakonu, isto tako i otpremnina. Ali to je eto problem kod Škore.

Legitimna je i zakonita negativna kampanja. Huškanje? Pa na huškanju protiv Bandića su Možemo! sagradili brand i image! Na tome što su bili protiv nekog i nečeg! Na propitivanju tijeka novca, financija! Da, oni donose promjenu – ali je li to promjena na bolje, ili samo promjena jednog koruptivnog i klijentelističkog modela u drugi klijentelistički, sa zadahom totalitarizma?

I kako je jedna ideološki ekstremno lijeva stranka medijima postala tako simpatična, dok je ona druga, iza koje ne stoji nikakva ideologija već uglavnom zdravorazumske politike dokazane u praksi kao učinkovite i liberalne građanske ideje, sotonizirana? I zašto je “huškanje” uopće spomenuti da su ekstremna ljevica? Pa oni su do nedavno bili u koaliciji s “Radničkom frontom!” Strankom koja otvoreno zagovara staljinističke metode, nacionalizaciju, pa je čak i njihov čelnik Kapović otvoreno govorio – u snimci koju je dao pozivajući se na “autorska prava” izbrisati s Youtubea – da će uposliti “neke malo grublje dečke” da uvjeravaju batinaškim metodama građane, i koji je otvoreno rekao kako se treba pretvarati da nisu tako radikalni kako stvarno jesu, kako bi bio prihvatljiviji medijima, dok ne prigrabi svu vlast, a onda će se “izoutati”? Nije li ideja “degrowtha” koju zagovara Institut za političku ekologiju izrazito ekstremna? Kakav je to napredak i što je tu progresivno ako se zagovara ekonomska regresija?

Netko bi mogao reći, ali oni su raskinuli s Radničkom frontom, pa više nisu ekstremno lijevi. Nije točno, oni su raskinuli jer se nisu uspjeli dogovoriti oko fotelja i zajedničkog izlaska na izbore u Rijeci i Zagrebu: Tomaševiću nikad nije smetao otvoreni fašizam (crveni, ali i dalje fašizam) jedne Radničke fronte – ali za medije on je sunce koje sija kroz prozor, a Škoro, čiji program ne odudara od načela liberalne demokracije, je mrak, srednji vijek, opasnost za demokraciju i osobne slobode (koje te ekstremno lijeve stranke guše oduvijek i svugdje, od slobode govora, savjesti, izbora, do te mjere da zabranjuju i neke riječi, kad se dokopaju vlasti?)

Dragi kolege, objasnite radije ljudima što su opcije poput Možemo! donijele Španjolskoj ili Njemačkoj. Svi podaci su lako provjerljivi. Na primjer, Nijemci plaćaju najskuplju struju u EU jer su tamošnji Zeleni – koji financiraju i Možemo! – ishodili, u određenom roku, zatvaranje svih nuklearnih elektrana i termoelektrana, pa Njemačka kupuje struju od Francuske koja ima šezdesetak nuklearki, koje naravno ne zagađuju zrak i ne proizvode CO2, ali zelenima ne odgovaraju jer tu oni nemaju svog profita  – odnosno, profita nema krupni kapital koji gura skupe zelene tehnologije i na tome masno zarađuje, pa financira Zelene da u ime socijalne pravde pomogne građanima nametnuti skuplju struju.

I pustite priču o tome da je “u redu biti neobjektivan”. Nije. Pravedno je samo jedno – jednakim mjerilom mjeriti stvari kod svih kandidata. A kad bi se to radilo, medijska bi slika posve sigurno bila znatno drukčija. Jer, možda je normalno da su svi mediji na strani Tomaševića – ali nije moralno.

Komentari

Najnovije