Četvrtak, prosinac 12, 2019

NAJLJEPŠI BOŽIĆNI DAR ZA ŠESTEROČLANU OBITELJ BEZ MAJKE: Župnik uz pomoć Caritasa im je sagradio kuću

Selo Bričanci nadomak Svetvinčenta nedavno je dobilo nove stanovnike. Kao što je i obećao, divni župnik Željko Zec iz župe Stari Pazin je putem Caritasa i brojnih drugih suradnika i donatora iz temelja sagradio dom šesteročlanoj obitelji Ivana Marinića. Iako ih čeka još dosta sitnijih završnih radova u i oko kuće, Marinići su prije gotovo mjesec dana uselili u svoju novu kuću sagrađenu na rubnom dijelu imanja od oko 200 hektara na kojem je Ivan i ranije uzgajao ovce i koze.

Kad su novinari Glasa Istre stigli u posjet pred ulaznim vratima stajala je blatna obuća, i mada je cijela obitelj bila u kući, nikakav zvuk se nije čuo, kao da nikoga nema. Nekoliko metara od kuće već su se oglasile guske, glasnije nego psi čuvari, što je dvanaestogodišnjoj Katarini Marinić bio znak da se nešto događa.

– Tko je? O, dobar dan. Izvolite, na ova vrata, rekla je Katarina, a tada se na vratima pojavio i njen otac Ivan.

Uvijek vedra lica, Ivan je rado ugostio novinare u svom novom domu, ovaj put naočigled opušteniji i sretniji. Naime, Ivan Marinić iz Žminja i njegovo šestero djece bili su sasvim prosječna, nevidljiva obitelj iz Istre, sve dok ih 10. siječnja 2016. nije zadesila velika tragedija. Tog dana, u rano jutro, Ivanovu je suprugu Željku, koja je tada imala samo 28 godina, iznenada izdalo srce. Ivan je ostao bez supruge, najveće potpore i ljubavi u svom životu, ali još tragičnije je bilo što je šestoro djece, od kojih je najmlađe u tom trenutku imalo samo tri mjeseca, ostalo bez voljene majke. To što su liječnici rekli da se vjerojatno radilo o nasljednim faktorima koji se nisu mogli niti predvidjeti niti prevenirati, njima nije bilo nimalo utješno. Život im se u trenu iz korijena promijenio i ostavio veliku prazninu koju ništa ne može ublažiti.

Tada su se mnogi ljudi pokrenuli i putem brojnih humanitarnih akcija i individualnih gesti omogućili Ivanu i njegovoj djeci da ostanu zajedno i žive što normalnije mogu, a čine to i dan danas. No, Marinići su u Žminju, na svom malom imanju koje je vrijedni tata Ivan pokrenuo, bili podstanari, a sa skromnim primanjima i nužnim otkazom koji je Ivan morao dati da bi brinuo o svojoj djeci, život mu je postao još teži. Zato je Caritas biskupije Porečke i Pulske odlučio da na zemljištu u vlasništvu biskupije u selu Bričanci sagradi kuću u kojoj bi Marinići mogli besplatno živjeti, sve dok bude potrebe za time.

Sve je na novom imanju Marinića puno života, obavijeno žarkim bojama jeseni kud god se pogleda. Na proljeće je, uvjerava Ivan, ovdje naprosto bajkovito kad sve procvjeta i zazeleni, a biti će još i ljepše kako budu napredovali radovi koje si je Ivan zacrtao. Za razmišljanje o prošlosti i tugovanje nema vremena, kaže on, svi zajedno moraju samo gledati naprijed i ići dalje, iz dana u dan, ka boljoj budućnosti.

 

Komentari

Komentari