Max Pixel

Plenkoviću, Dan državnosti nije vreća krumpira

Iako je jučer obilježen, a ne proslavljen Dan državnosti, što je prilično velika razlika u značenju pojmova i sadržaju, tijekom jučerašnjeg državnog protokola javnosti su ponovo poslane poruke o namjeri da se promijeni Zakon o državnim praznicima i Dan državnosti vrati na 30.svibnja. Andrej Plenković je tu zamisao izgovorio i time stalno tinjajuću ideju velikoga broja Hrvata oslužbenio na izvještajnoj konvenciji stranke. Odmah su se orkestrirano započele izgovarati suglasnosti pripadnika prohadezeovskog establišmenta. Navode se modificirani razlozi, a dominira jedan – 30.svibanj je ostao u memoriji većine naroda, ljudi su se poistovjetili s tim datumom pa je zbog toga politički važno prilagoditi državnu odluku želji i osjećajima naroda. Dirljivo, ali i pogrešno.

Prvo, samo se deset godina Dan državnosti obilježavao, a tada i proslavljao, 30.svibnja, a 18 godina se obilježava 25.lipnja. Ako govorimo samo o navikama i poistovjećivanju naroda, onda ništa ne treba mijenjati jer je logično da je lakše stvoriti naviku ponavljanjem osamnaest, nego devet ili deset puta.

Drugo, privrženost naroda 30.svibnju nije dakle nastala zbog ponavljanja ili trajnosti obilježavanja tog datuma, nego zbog memorije i svijesti o događaju koji simbolizira datum, a to je bit stvari, ne nekakva državna alkemija.

Treće, kada se donosi državna odluka, kao i svaka ljudska odluka, njoj smisao i opravdanost daje obrazloženje. U ovom slučaju obrazloženje o Danu državnosti nema samo protokolaran značaj, nego čini najdublji državno-politički odnos prema svojoj nacionalnoj državnosti, odnosno – slobodi.

Četvrto, zato bi Plenković, s obzirom da se svako malo poziva na Franju Tuđmana, inicijativu o promjeni datuma Dana državnosti i povratku na 30.svibanj mogao i morao obrazložiti jedinim smislenim, stvarnim, sadržajno ispravnim obrazloženjem. Obrazloženjem koje bi bez ijedne jedine riječi pokazalo kontinuitet Tuđmanove državne politike, u ovom slučaju povratka njoj. Dan državnosti treba obilježavati i slaviti 30.svibnja jer taj datum hrvatski narod pamti, doživljava i poistovjećuje se s njegovom simbolikom zato što je taj dan konstituirana i potvrđena nacionalna izborna volja o obnovi hrvatske ničim ograničene i uvjetovane državnosti. Taj dan simbolizira prekid jugoslavenske-komunističke diktature, raskid beogradsko-petokolonaških okova iznad hrvatskog naroda, te označava posve suprotan pravac razvoja hrvatske državnosti, slobode i društva prema svemu što je bilo na snazi i službeno do prvih slobodnih izbora i 30.svibnja, dana institucionalizacije narodne volje. Zato je autentičan Dan državnosti 30.svibnja, zato su narodne emocije srođene s tim, a ne bilo kojim drugim danom.

Peto, ozbiljna politika se svakom svojom idejom i njezinim obrazloženjem očituje i legitimira. Plenkovićevo obrazloženje je stoga izraz gole stranačke, dnevno-političke i prijetvorne pragmatike, koja po njegovoj političkoj i karijernoj matrici nastoji pomiriti u lonac potpuno nepomirljive vrijednosti. Obilježavao bi dan prekida s jugoslavensko-komunističkim stečevinama, a kao temeljnu državnu paradigmu nameće tzv. antifašizam koji je povijesni mutant rigidnih obilježja tog poretka. To je prijevara jer simbolika isključuje sadržaj, koji joj se podmeće.

Zato, Dan državnosti svakako treba vratiti na datum 30.svibnja, ali taj povratak mora biti autentična potvrda državno-političkog povratka svih nacionalnih politika na simboliku i sadržaj obnove hrvatske državnosti, a ne s potpuno banalnim i pogriješnim obrazloženjima dodatno urušavati i obezvrijeđivati sam sadržaj pojma hrvatske državnosti. Upravo to Plenković radi, iako mu formalno ideja koalira s nacionalnim težnjama. Obrazloženja o navikama su stoga srozavanje državnosti na vrijednost vreće krumpira.

Plenkoviću, Dan državnosti nije vreća krumpira

Iako je jučer obilježen, a ne proslavljen Dan državnosti, što je…

Objavljuje Marko LjubićSrijeda, 26. lipnja 2019.

KOmentari
Prati nas i ne propusti ekskluzive!