Petak, 7 kolovoza, 2020

MARCEL HOLJEVAC: Nove politike EU odražavaju strah od desnice, ne od virusa, ali jesmo li svjesni što znače za Hrvatsku?

Što se dogodilo Europi pa da je napravila tako radikalan zaokret? Sve ono što je 2015. bilo proglašavano nehumanim i neprihvatljivim, ksenofobnim i rasističkim, sad je preko noći postalo službena politika EU. Zapravo, ona se vraća na početne, “tvorničke” postavke: sad se na granicama opet nekim čudom traže dokumenti, kako je uostalom još od srednjeg vijeka. Tada vam je, doduše, pasoš trebao da biste izašli iz zemlje, ne da biste u nju ušli, no trebao vam je: Državne granice zato i postoje, da bi se kontroliralo tko ulazi u zemlju.

Ako vam se po zemlji muvaju ljudi koji su došli bez ikakvih dokumenata, koji su zatajili svoje godine, lagali o zemlji iz koje dolaze, “zagubili dokumente” da ne možete znati odakle dolaze i gdje ih u slučaju potrebe možete vratiti, onda morate zaključiti da ti ljudi i nemaju predobre namjere.

Usto, kad u zemlju pustite čovjeka bez dokumenata, on može nekog ubiti, okrasti, a vi ne znate koga tražite jer on ne postoji u papirima i dokumentima. On je duh. Takvih slučajeva je bilo u Njemačkoj i drugdje, bilo je i imigranata koji bi počinili ubojstvo u jednoj državi (Austrija) – konkretno, bogate američke nasljednice koja je studirala u Beču i skrivala Somalijca od deportacije – pa bi ih uhitili u drugoj državi gdje su se prijavili pod posve drugim imenom i s drugim podacima.

Manipulacija i indoktrinacija

Godinama gledamo slike žena i djece koje plasiraju sve svjetske agencije, a kad dođete među “migrante” u neki njihov centar shvatite da je preko 90 posto mladih muškaraca. Slušamo da bježe od bijede, a dolaze s novim mobitelima, brendiranom odjećom i svežnjevima eura. I sam pojam “migrant” je manipulativan: Zvali su se “imigranti”, ali su higijeničari političke korektnosti rekli da to nije u redu jer svaki imigrant je i emigrant, iz svoje države. Naravno, no gledano iz naše perspektive oni su imigranti, kao što su naši ljudi koji odlaze van nama emigranti, ne migranti, a imigranti su u Irskoj.

Pokušalo se Marakeškim sporazumom pobrisati i razlika između legalne i ilegalne imigracije, pričom da “nitko nije ilegalan”, što je kao da pobrišete razliku između gosta u vašoj kući i provalnika, i obojicu nazovete “ulaznicima”. Naravno da postoji razlika između nekog tko je u vašoj kući s vašim odobrenjem, i u vašoj zemlji s odobrenjem vlasti, i nekog tko je ušao nepozvan i provalio u nju. Ali PC-jevi (Politički korektni) smatraju da to treba biti isto: Oni ih zovu “nedokumentiranim imigrantima”, a ne “ilegalnim”, što je otprilike kao da kradljivca u dućanu nazovete “nedokumentiranim kupcem” i optužite dućan da mu nije izdao račun za robu koju je ukrao (što je otprilike priča NGO-a koji se bune što Hrvatska vraća imigrante koji ulaze kroz šumu, jer im nismo dali mogućnost da zatraže azil, a ne pitaju zašto onda nisu došli na granični prijelaz / blagajnu i zatražili ga).

Usto, u Marakeškoj konvenciji je zapisano kako bi trebalo zabraniti i kažnjavati negativno intonirane tekstove o “migrantima”, pri čemu nije razjašnjeno odnosi li se to i na istinite činjenice (ali po iskustvu, da).

Politika pendreka i hinjene humanosti

No sad iz EU dolaze posve drugi tonovi: Promjena nije samo dramatična, nego i nagla. Dok Grci pendreče i suzavcem rastjeruju desetke tisuća muslimana koji napadaju granicu, a koje šalje Erdogan, europski mediji rade nešto do jučer nevjerojatno – pišu kako se uopće ne radi o Sirijcima, niti izbjeglicama, već o ljudima iz subsaharske Afrike, Magreba, Pakistana – uglavnom zemalja gdje rata nema. I čak i to da su ti ljudi već godinama u kampovima u Turskoj! Do jučer, to je bio narativ “ekstremne desnice” i fašista, te su se takve objave uredno brisale s fejsbuka kao fake news, a imigranti su u “istinitim vijestima” koje plasira režim bili jadni civili, žene i djeca koje su zli Rusi i još gori Asad bez nekog razloga protjerali iz miroljubivog grada Idliba (to što u Idlibu već godinama nema praktički nikog osim ISIL-ovaca bi se uredno zanemarilo).

Godinama EU proglašava lažnim vijestima sve one o “migrantima” koje im ne idu u prilog, neovisno o njihovoj istinitosti: Najbolji je primjer masovno seksualno zlostavljanje na proslavi kelnske Nove godine 2016., kad su mainstream mediji danima šutjeli o svemu iako su se na youtubeu pojavile snimke “taharusha”, zanimljivog bliskoistočnog običaja koji nije do li institucionalizirano nasilje, ali u nekim društvima prihvatljivo.  Isto tako, kad bi se desio teroristički napad, izvješćivanje je išlo u dva smjera: Jedan je, poput gaženja ljudi u Nici šleperom, išao za tim da se objasni kako terorist “nije imigrant”, što je naravno manipulacija jer to nije poanta, nego je poanta je li musliman (a ako jest, onda, s izuzetkom Bošnjaka i Albanaca, nije europski starosjedilac nego imigrant, možda ne u prvoj generaciji ali najdalje u trećoj) i je li teroristički čin počinjen u ime Islama (a u takvim je slučajevima, kad je napadač bio musliman, uvijek bio počinjen u ime islama).

No to samo upućuje da je problem dublji od same imigracije, jer ako i njihovi potomci u trećem ili četvrtom koljenu i dalje ne odustaju od terorizma, ljudi koji su ne samo rođeni, socijalizirani i školovani na zapadu, nego su to i njihovi roditelji, što onda zapad u budućnosti može očekivati? To s drugim imigrantima nikad nije bio problem, druga ili treća generacija Slavena pa i većine Turaka rođenih na zapadu se je gledala uklopiti, adaptirati!

Drugi je smjer išao za tim da to što je netko zaklao čakijom par ljudi na ulici, ili se šleperom zaletio u gomilu na Božićnom sajmu, nema veze s terorizmom jer je počinitelj bio psihički nestabilan, depresivan, i nije bio članom nikakve terorističke organizacije niti povezan s njima. Naravno, kad smo nedavno smo imali slučaj “desničarskog terorista” koji je “iz rasističkih motiva” ubio njemačku konobaricu, svoju majku Njemicu, nešto Turaka i ponekog Makedonca i Bosanca to je odmah proglašeno “desničarskim rasističkim terorizmom” koji je, naravno, opasniji od islamskog – iako dotični isto tako nije bio ni član ni simpatizer ničeg: Samo što se tu, o čemu sam pisao, nije radilo ni o kakvom desnom terorizmu već o paranoidnom shizofreniku koji te ljude nije pobio zbog politike niti ideologije, već jednostavno zato jer je bio potpuno lud i mislio je da ga proganjaju. Nisu tu krive “desničarske” nego liberalne politike koje su ga ostavile na slobodi umjesto da ga strpaju u ludnicu kao opasnog za okolinu.

Što se promijenilo?

No sad najednom imamo posve novu situaciju: Što se dogodilo? Jesu li danas “imigranti” opasniji za Njemačku i zapad nego što su to bili prije pet godina? Ne, naravno. Niti su Nijemci došli do nekih novih spoznaja, sve o potencijalnoj prijetnji terorizma je tajnim službama poznato oduvijek, kao i to da će rezultati pokušaja integracije biti mizerni: Većina ih je i nakon pet godina u Njemačkoj na socijali, pokazuju čak i službeni često frizirani podaci. Rijetki rade puno ili pola radnog vremena, još jedan dio njih radi tek pomoćne poslove par dana u mjesecu, velik dio ne radi baš ništa iako posla i te kako ima. Neki misle da Njemačka ionako ne računa s imigrantima s Bliskog istoka nego s njihovim potomcima kao radnom snagom, no to je upitno.

Ne, radi se o AfD-u. Radi se o tome da Orban, Trump, i njihovi pandani u Poljskoj i drugdje redaju velike uspjehe, zemlje su im sve bogatije i napreduju, dok lijevoliberalne vlade (pa i kad su nominalno “demokršćanske” kao kod nas i u Njemačkoj) laviraju na samom rubu recesije. I radi se o tome da imigranti ne samo teško terete socijalne sustave zapada, nego i svojom brojnošću potiču ljude da glasaju za stranke koje nude promjene, napredak, a ne žele vječno održavati status quo i konzervirati postojeće stanje.

Ljude ne možete držati cijelo vrijeme izoliranima od činjenica, raspoloženje na zapadu se ipal polako okreće od neuspješnih politika masovne imigracije kao kompenzacije za nizak natalitet, i to imigracije iz država koje je Trump s razlogom nazvao “shithole countries”. One nisu takve zbog drugih, nego zbog sebe.

No ne treba biti naivan. Establishment na zapadu, nakon pada SSSR-a neometan ideološkom konkurencijom, će se i dalje ponašati kao i svaki monopolist – a činjenica je da danas do kvarenja demokracije najviše dolazi zbog ideološkog monopola. To znači da će i dalje sve napore ulagati u očuvanje svog monopola, uništavati svaki glas razuma i ušutkavati svako suštinski drukčije mišljenje sustavom difamacije kroz obrazovni sustav i medije, te udaranjem u ratne bubnjeve protiv Putina i sličnih, držeći tako narod u stalnoj psihozi prijetnje s jedne strane “ekstremnih desničara” (koji su ekstremni samo po tome što se drže zdravorazumskih i logičnih politika, radije nego objašnjavanja narodu da je glup i da nije to što vidi, nego to što mu oni kažu, u stilu Rene Artoisa iz Alo Alo i njegovog “Ti glupa ženo….” koje uputi Edith kad ga zatekne s konobaricom) a s druge strane “vanjskih neprijatelja” – Rusa i Irana prije svega. Pritom je izgovor o “ljudskim pravima” jadan, jer taj isti zapad jede iz ruke posve neljudskom režimu u Saudijskoj Arabiji, i islamistima koje su sami instalirali u “arapskom proljeću”.

Sve se mijenja da bi ostalo isto

Ovaj prekid u zatrpavanju zapada imigrantima stoga ne treba nikog zavarati, planovi se nisu promijenili, tek okolonosti nalažu da se oni malo odgode i uspore “dok se društveno-politička situacija ne smiri”, rekli bi komunisti, preteče današnjih zapadnih “liberala”. U Francuskoj se praktički dogodila revolucija koju je Macron suzbio grubom silom, u SAD Demokrati već četiri godine ne priznaju rezultate izbora, u Njemačkoj je Merkel dovela CDU na najnižu razinu podrške nakon Drugog svjetskog rata, u Švedskoj sve stranke koaliraju da bi spriječile dolazak Demokrata (desnice) na vlast nakon što pola stoljeća uništavaju švedsko blagostanje i sigurnost. U Hrvatskoj Plenković otvara prostor za “veliku koaliciju” Milorada Pupovca, HDZ-a i SDP-a. Zato su se sad malo pritajili, no svatko tko povjeruje da neće nastaviti još žešće s politikama iz 2015. čim im se pruži prilika, griješi.

A naročito je naivan onaj tko nije primijetio da su nam Austrijanci nedavno vratili jednog “azilanta” koji je prvi put registriran u Hrvatskoj, a koji krši pravila samoizolacije i, moguće, širi koronavirus po Zagrebu. Po Dublinskom sporazumu – kojeg je Njemačka obilato kršila kad joj je odgovaralo, ali mi to nećemo moći jer nismo tako politički moćni – Zapad nam može hladno vratiti sve imigrante kojima je Hrvatska bila prva “sigurna zemlja” u koju u došli na svom putu u kojoj su registrirani, a neke procjene govore da bi takvih moglo biti na stotine tisuća, čak i do 600.000… drugim riječima, kad se zapad bude rješavao viškova, poslat će ih nama. Kome da ih mi pošaljemo? Ili za sva ova stoljeća nismo naučili lekciju kako se bogati i moćni odnose prema onima koji to nisu, kad ih prilike natjeraju na to? Zato se promjeni na Zapadu ne treba previše veseliti: Oni će dignuti žicu, barijere, zidove – ali prema nama. A što ćemo mi s imigrantima, pa još kad nam ih počnu masovno vraćati?

Autor: Marcel Holjevac/Priznajem.hr

Komentari

Komentari