Srijeda, 5 kolovoza, 2020

LAŽ I MANIPULACIJA U ŠVEDSKOJ: ZAŠTO GLASNOVIĆ KAO JASNI POBJEDNIK IZBORA U DIJASPORI NIJE DOBIO NITI JEDNO OD TRI MJESTA?

S portala Dnevno.hr djelomično prenosimo kolumnu Mate Bašića o najvećem paradoksu ovih izbora – o tome da general Željko Glasnović, iako je dobio daleko najviše izbora u dijaspori, nije ušao u Sabor:

Po objavi vijesti o ponavljanju izbora u Švedskoj pojavila se informacija da je – kako formulira Maxportal – “politički živnuo” Željko Glasnović, kojemu je do osvajanja mandata u XI. izbornoj jedinici trebalo tek 11 glasova. Na izborima u Švedskoj bilo je samo jedno glasačko mjesto (ono u hrvatskom veleposlanstvu u Stockholmu), gdje su glasala 23 birača i gdje je Glasnović osvojio 9 glasova, po 4 glasa osvojili su HDZ i Možemo!, Most 2 te četiri liste po jedan glas.

Taj jedini saborski zastupnik iz dijaspore koji je ikada ušao u Sabor a da nije bio na listi HDZ-a, general Željko Glasnović, čiju je listu na ovim izborima podupro Domovinski pokret, mandat nije osvojio jer po važećem nakaradnom Izbornom zakonu tzv. dijaspora (odnosno, svi hrvatski državljani koji se trenutno nalaze u inozemstvu plus svi hrvatski državljani u BiH) iz XI. izborne jedinice daju ograničen broj od samo tri saborska zastupnika, pa se – po D’Hondtu – rezultati lista koje prijeđu izborni prag od pet posto dijele sa 1, 2 i 3.

Tako dobiveni rezultati se uspoređuju i tri najbolja količnika određuju komu će pripasti mandat. Pojedinačno gledajući, Glasnović je uvjerljivi pobjednik izbora u dijaspori sa 4439 glasova (iza njega slijede HDZ-ovci Nevenko Barbarić sa 3864, Radoje Vidović sa 2827 te Zdravka Bušić sa 2784 glasova), međutim, HDZ-ova lista osvojila je 17.905, a Glasnovićeva lista 5958 glasova, pa su po D’Hondtovoj metodi pretvaranja glasova u mandate, sva tri mjesta pripala HDZ-u. Sada pak, nakon što su poništeni izbori u Švedskoj, Glasnović je u minusu 18 glasova: HDZ (17.905-4):3=5967; GLASNOVIĆ 5958-9=5949, dakle, HDZ je u prednosti od 18 glasova za treći mandat.

Zabrinjavajuća računica

Slučaj Glasnović, međutim, u općoj analizi ovih izbornih rezultata sam po sebi nije posebno značajan jer jedan mandat više za Domovinski pokret (16+1) ne bi bitno utjecao na HDZ-ovu pobjedničku brojku (66-1), ali je indikativan jer još jednom ukazuje na nakaradnost postojećega hrvatskoga Izbornoga zakona te na manjkavosti D’Hondtove metode.

Jednako tako, podatak da je na ovim izborima ukupno sudjelovalo žalosnih 1,638.497 birača na općim listama (I.-X.) plus njih samo 28.410 u neprijeporno segregiranoj XI. izbornoj jedinici tj. ukupno bijednih 1,666.907 glasača, jest poražavajući.

Obično se govori kako je riječ bila o izlaznosti od cca. 46 zarez nešto posto, iako nitko živ ne zna točan broj hrvatskih državljana na općem popisu birača, već se njime barata ad hoc, posebno kad treba spriječiti kakav referendum. Dakle, utoliko taj broj od samo 1,6 milijuna birača, tj. onih koji su se potrudili ili udostojili izaći na izbore, još više zabrinjava, i to ne samo kad se promatra u odnosu na ukupnost biračkog tijela, ili na ukupnost stanovnika, ili na ukupnost nacionalnog bića pod kapicom nebeskom nego, recimo, kad se pomisli je li moguće da o našim patetičnim sudbinama i sudbinama naših potomaka odlučuje tako malo osoba te je li tu uopće moguće razmišljati o legitimitetu (ne govorim o legalitetu, makar bi i on – legalitet – zapravo trebao imati korijene u legitimitetu).

Dalje od toga, ali vrlo slično zabrinjavajuće – Plenkovićeva najavljena ideja o tome da će nužnu saborsku većinu sastaviti tako da će svojoj većini od 66 zastupnika (HDZ plus HSLS na aparatima) priključiti HNS-ova Štromara i reformista Čačića te još osmero “manjinaca” (3+5), nalikuje na dobar i duhovit, samo kad ne bi bio bahat, štos.

Cijelu kolumnu možete pročitati na portalu dnevno.hr

Komentari

Komentari