Poslovična netrpeljivost između Beograda i Prištine u posljednjim su tjednima dosegnule novu razinu na kojoj se sada održavaju, a uključuje redovne prijetnje upotrebe sile i izbijanja sukoba.

Još početkom ovog tjedna je načelnik Glavnog stožera Vojske Srbije upozorio da ne isključuje vojnu opciju u pogledu stanja na sjeveru Kosova.

Kosovska policija snaži svoju prisutnost, a jedina garancija zauzdavanja tenzija je KFOR.

Kosovski premijer Taci je upozorio da je spreman odgovoriti na srbijansku ratnohuškačku retoriku vojskom i policijom, premda će transformacija Kosovskih sigurnosnih snaga u vojsku trajati godinama.

Krajem veljače su srbijanski mediji čak tvrdili kako je skupina naoružanih Albanaca upala u sela u samoj Srbiji.

Napetosti su u proteklih nekoliko mjeseci dovele do potpunog raspada dijaloga, a prošlotjedno kosovsko usvajanje platforme za dijalog s Beogradom, koja traži priznanje Kosova i ukidanje Rezolucije 1244 kojom se jamči Srbiji teritorijalni integritet, ne ostavlja puno vjerojatnosti da bi se dijalog mogao obnoviti u dogledno vrijeme.

Borba s Kosovom zasigurno donosi političke bodove srbijanskom predsjedniku Vučiću, koji ponovno kalkulira s izvanrednim izborima i intenzivno provodi novu kampanju samopromocije nazvanu „Budućnost Srbije“.

U skladu s tim je i jačanje Vojske Srbije i opremanje njenog zrakoplovstva u skladu s potrebama protugerilskih i asimetričnih sukoba, što će osigurati sposobnost da se u slučaju eskalacije tenzija u otvorene sukobe uspostavi kontrola nad sjevernim, većinski srpskim dijelom Kosova.

Zbog animoziteta srpskog stanovništva, kosovske snage ne bi mogle takvo što spriječiti, jer zbog ograničenja svojih sposobnosti mogu računati prvenstveno na gerilsko ratovanje u eventualnom srazu sa Srbijom, a isto je dugoročno neprovedivo bez potpore lokalnog stanovništva, odnosno na prostoru s većinski srpskim stanovništvom.

Srbijanske snage pak ne bi se mogle odvažiti na pokušaj osvajanja ostatka Kosova, kako zbog u tom slučaju izvjesne opće mobilizacije albanskog stanovništva, tako ni zbog međunarodnih političkih posljedica.

U bilo kakvom vojnom preslagivanju ključna će biti hidrocentrala Gazivode, koja je uz samu granicu sa Srbijom i ključna je za kosovsku opskrbu strujom i vodom.

Unatoč režanju obje strane, oružani sukobi su još uvijek malo vjerojatni, no jasno je da ovakav status quo samo pruža podlogu na kojoj se eskalacija može inicirati u izuzetno kratkom periodu, te je dugoročno rješenje, pa bilo to i kroz dogovornu razmjenu teritorija od čega se zapadnim silama diže kosa na glavi, nužno pronaći, komentirao je vojni analitičar Jan Ivanjek

KOmentari
Prati nas i ne propusti ekskluzive!