U Hrvatskoj sve manje ljudi izlazi na izbore, a slično je i u većini razvijenih demokracija. Na parlamentarne izbore 2016. izašlo je oko 52% birača, 2015. tek neznatno više, 2011. godine je izlaznost bila oko 61%, četiri godine ranije preko 63%.

A na prvim višestranačkim izborima 1990. glasalo je preko 80% birača! Devedesetih se izlaznost smanjila na oko 70 posto, a sada je u rangu istočnoeuropskog prosjeka, dok je na zapadu još gre. U čitavoj EU pada povjerenje u političke stranke, parlamente, predsjednike država i vlade, a istovremeno – građani sve manje izlaze na izbore kako bi to pokušali promijeniti. Očito, građani imaju sve manje povjerenja u demokratske institucije, počevši od same institucije višestranačkih izbora.

Nije teško reći zašto: Percepcija je javnosti da političari koriste svoje javne funkcije za osobne interese, i ona svakako nije pogrešna. No postoje dva argumenta koja koriste protivnici izlaska na izbore i oni, ne bez razloga, skeptični spram demokracije: Prvi je da je posve svejedno kog ćemo birati, jer su svi oni ionako isti, a ako i nisu, ne mogu puno promijeniti. Sistem je kakav je, EU je kakva je, mi tu ne možemo ništa. Drugi, da smo time što je izlaznost mala ionako dosegli zapadnoeuropske standarde demokracije, gdje je izlaznost još i manja, i gdje nikog nije briga za politiku.

Ako ste zadovoljni, nemojte izaći na izbore

Pa, ako ste zadovoljni stanjem u državi, onda je drugi argument svakako valjan, a ako smatrate da je svejedno je li na vlasti netko poput Orbana ili Donalda Trumpa, s jedne strane, ili netko poput Tsiprasa, ili Therese May s druge strane, dakle netko tko će zemlju odvesti u kaos, onda je svakako valjan i onaj prvi.

Izbori imaju jasnu i jednostavnu svrhu u demokracijama. Oni nisu tu da bismo izabrali najbolje među nama, jer za to narod nije kvalificiran, ali jest kvalificiran da sam odluči po kojim i kakvim zakonima želi živjeti. Poanta demokracije je da odluke donose oni koji će posljedice tih odluka morati i snositi, odnosno, u predstavničkoj demokraciji, da te odluke u ime birača donose njihovi izabrani predstavnici, koji će vjerodostojno volju birača prenijeti u djelo. Dakle, koji će provoditi onakvu politiku kakvu su narodu i obećali i kakvu je on odabrao.

Pa iako se ne može reći da je Plenković ikad otvoreno obećao narodu da neće potpisati Istanbulsku konvenciju ili da će umjesto Hasanbegovića instalirati Ninu Obuljen, i iako se iz njegovog ponašanja i govora prije izbora moglo između redova pročitati kamo će ići njegova politika, ne može se ipak reći da se ne radi o prijevari birača. Jer, od HDZ-a su birači i stranačko članstvo ipak očekivali drukčiju politiku, ne politiku koja će samo nominalno biti demokršćanska a u stvarnosti politika lijevog centra. I imaju to pravo očekivati, jer se zna što je HDZ.

Plenkovićeve liste – odraz autokratskog vladanja HDZ-om

No i više od toga, Plenković je izbornim listama za europski parlament jasno pokazao i stranačkom članstvu i biračkom tijelu HDZ-a što misli o njima. Na listama su njegovi miljenici i njegovi poltroni, prije svega.

S druge strane, za jednu Marijanu Petir koja je u Bruxellesu učinila jako puno za hrvatsku poljoprivredu nije bilo mjesta na listi HDZ-a jer nije član stranke, nakon što je HSS prešao s umjereno konzervativne na radikalno projugoslavensku i ljevičarsku politiku i izbacio je, i k tome raskinuo koaliciju s HDZ-om. A HDZ trenutno nije raspoložen stavljati na liste sposobne koji su prošli put ušli u parlament na njihovoj listi, već samo podobne.

Ressler će, dakle, sigurno u Europarlament, kao što će to i europarlamentarka Dubravka Šuica, saborski zastupnik Tomislav Sokol, dosadašnja eroparlamentarka Željana Zovko, bivša glasnogovornica Vlade Sunčana Glavak, a možda i Marijana Balić.

Značaj preferencijalnih glasova

Naime, o tome tko će u Europarlament u ovakvom sustavu odlučuju prvenstveno oni koji – sastavljaju liste. A to su šefovi stranaka. Za svako mjesto od 11, a nakon izlaska UK iz EU 12, potrebno je oko 6,5% glasova onih koji će izaći na izbore. Prema sadašnjim projekcijama 6 mjesta će dobiti HDZ, tri SDP, po jedno Živi zid i Most, a za preostalo će se boriti Amsterdamska, lista Marijane Petir, Nezavisni za Hrvatsku i Suverenisti. Inače u Europarlmentu je ukupno 751 zastupnik, no provede li se Brexit prije novih izbora bit će ih, u novom sazivu, 705.

Zbog toga su presudni preferencijalni glasovi, koji su za birače prilika da se nešto izmijeni, ali i prilika da se u Europarlament dovedu, odnosno vrate, europarlamentarke koje su do sad pokazale da su spremne raditi u interesu Hrvatske i pošteno zaraditi plaću, umjesto “Plenkovićevog dječjeg vrtića”. On je, naime, odlučio definitivno u stranci nametnuti svoju samovolju i voditi je onako kako se inače vodi EU: Ruža Tomašić je nedavno rekla da političari u EU imaju svoju agendu koju provode mimo volje birača, a to je očito slučaj i u Plenkovićevoj Hrvatskoj i naročito u njegovom HDZ-u, gdje je kriterij za napredovanje odanost Plenkoviću osobno.

Izlaznost na euroizbore je pred pet godina bila 43,1 posto, što ide na ruku onima koji sastavljaju stranačke liste. No masovnijim izlaskom na izbore i uz pomoć preferencijalnh glasova moguće je poremetiti takve planove stranačkih lidera i nagraditi one koji su nas dobro zastupali i do sad, a manje-više je općepoznato koji su to. Preferencijalni glasovi za pojedine kandidate uvažavaju se ako je njihov broj najmanje deset posto glasova koje je osvojila pojedina lista. Ironija je da je najupitniji reizbor onih kandidata za Europarlament koji su se do sad iskazali kao najvjerodostojniji, jer za njih nije bilo mjesta na listama nekadašnjih im stranaka ili koalicija.

A ovi izbori će, ne treba zaboraviti, u velikoj mjeri ipak odlučiti budućnost Europe, jer iako će većinu i od sad imati EPP, koji je u cjelini velikim dijelom izdao svoje birače koji se sad okreću drugim opcijama, i koji izbacuje svoje najvjerodostojnije predstavnike poput Orbana a gleda prigrliti takve poput Plenkovića, Europa se nalazi pred velikim raskrižjem, i bitno je da što više autentičnih zastupnika volje europskih naroda uđe u parlament, a da se što više oslabi utjecaj zastupnika elita i establishmenta.

Izvor: narod.hr

KOmentari
Prati nas i ne propusti ekskluzive!