fbpx
Petak, listopad 18, 2019

IMIGRANTI NAPUŠTAJU HRVATSKU: Trebali smo živjeti u stanu koji je imao samo jednu sobu, djeca su spavala na kauču

Priča s dolaskom sirijskih izbjeglica u Zadar, čini se, ipak neće imati sretan kraj. Barem za jednu obitelj. Na autobusnom kolodvoru u Zadru, jučer poslijepodne, 30-godišnji pekar Abdulkader Alsuari, njegova supruga Ala i troje male djece ukrcali su se u autobus za Zagreb, odakle će svoju novu životnu šansu ponovno tražiti u Turskoj, zemlji iz koje su početkom godine stigli u Hrvatsku kao ratni izbjeglice iz Sirije, piše Zadarski.hr.

– Od svega što su nam obećavali, prije svega odgovarajući smještaj i liječničku pomoć za mog trogodišnjeg sina kojemu je hitno potrebna operacija noge, ništa se nije dogodilo. Ni kuće, ni doktora. Toliko puta sam ih zvao, molio da to riješe, ali ništa. Jučer sam dobio putovnicu i odlazimo iz Hrvatske – kazao je Abdulkader Alsuari, koji je ljutit i ogorčen na službe koje su ih trebale zbrinuti, Međunarodnu organizaciju za migracije (IOM), koja je partner Vladi u provedbi ovog projekta, i Središnji državni ured za stambeno zbrinjavanje, preko kojega im je osiguran smještaj.

Loš smještaj

Alsuarijevi su u Zadar stigli krajem siječnja, kao jedna od sedam obitelji u sklopu pilot-projekta preseljenja sirijskih izbjeglica koje se Vlada obvezala prihvatiti u Hrvatskoj, i to zahvaljujući zadarskom poduzetniku Mladenu Ninčeviću i njegovoj supruzi Sari. Nakon kratkog boravka u Prihvatilištu za tražitelje azila u Kutini, Ninčevići su im u svom hostelu u Zadru dva mjeseca pružili smještaj i svu potrebnu pomoć dok se ne snađu, a nakon toga brigu o sirijskim obiteljima trebala je preuzeti hrvatska država i osigurati im adekvatan smještaj dvije godine dok se u potpunosti ne adaptiraju, integriraju i budu sposobni sami uzdržavati svoje obitelji.

Abdulkader je ubrzo našao posao u jednoj zadarskoj pekarnici, a država je obitelji trebala riješiti stan. I tu su počeli problemi. Od prvog dana, Alsuari je upozoravao kako je smještaj koji su dobili daleko od adekvatnog.

– Nas petero trebali smo živjeti u stanu koji je imao samo jednu sobu. Djeca su spavala na kauču koji je spojen s malom kuhinjom, a u stan se slijevala voda pa je bilo vlažno. To nisu uvjeti za život male djece – rekao nam je Alsuari.

Kad su vidjeli kakvo je stanje, Ninčević i supruga ponovno su im izašli u susret pa su preseljeni u trosobni stan u njihovu obiteljskom vlasništvu, gdje je sirijska obitelj zadnja dva mjeseca živjela besplatno, dok im je država plaćala neadekvatan stan u kojemu uopće nisu živjeli. I to je samo jedan od apsurda u ovoj priči.

– Uspjeli smo doći do liječnika u Zagrebu koji bi operirao sinčića kad napuni tri godine. To je sada u svibnju, ali prije operacije morali smo donijeti nalaz magnetske rezonancije za koji smo naručeni tek u prosincu 2018., što je sedam mjeseci nakon operacije. Je li vama to normalno – pita Sirijac, kojemu je teško shvatiti hrvatske apsurde, a još teže komunikaciju s birokracijom na koju je svaki prosječni Hrvat već oguglao.

Komentari

Komentari