FaH

Aktualni predsjednik Hrvatske seljačke stranke, HSS-a, Krešo Beljak i dalje je uvjeren da će on biti baš taj frajer koji će mijenjati hrvatsku povijest. Prema kakvim-takvim istraživanjima rejtinga stranaka i početkom ove godine HSS ustrajno bilježi pad. U podizanju rejtinga ne pomaže ni gotovo svakodnevno, isforsirano Beljakovo medijsko pojavljivanje kao ni ono Anke  Mrak Taritaš kao liderice tzv. Amsterdamske koalicije u koju je Beljak upleo i duboko uvalio HSS.

Beljakove eskapade i totalni politički amaterizam ni među članstvom, a ni u javnosti koja simpatizira HSS više se ne doživljavaju kao slučajnost političara koji je sam za sebe priznao da mu je katkad ‘jezik brži od pameti’. Rastakanje HSS-a je odavno počelo, jer su čelnici zaklinjući se u nauk Stjepana Radića zdušno radili samo za vlastite interese. Sada, Beljak je na najboljem putu da najstariju hrvatsku stranku totalno uništi. Sporedno je pitanje hoće li mu to uspjeti već tko mu je to dozvolio?

Prevareno i dalje uspavano članstvo

Inertno i zbunjeno, već sto puta do sada prevareno članstvo HSS-a i simpatizeri, pretvaraju se kako je sve u redu i zbunjeno očekuju da će se stvari same od sebe ‘popraviti’. U međuvremenu hiperaktivni Beljak im otima stranku. Dok s teretom kriminala iz kasne mladosti sasvim nekritično druge poziva na red i drži moralne lekcije, članovi pognute glave šute u maniri hrvatskog vazalskog i kmetskog mentaliteta. Javnost ‘zabavlja’ s USKOKOM i prijavama protiv prebjega koje bi svakako drakonski kaznio, a članstvo HSS-a skrušeno očekuje da će Božjom providnošću problem nestati i da će se HSS vratiti na pravi put, prenosi kamenjar

Za  poražavajuće stanje u HSS-u nije kriv samo Krešo Beljak. Dio krivice snosi i inertno članstvo koje nema snage razjuriti kamarilu njegovih dvorskih ‘pjevača’ i iscrpljuju se u naricanju nad tužnom sudbinom svako malo zazivajući Stjepana Radića koji se ‘okreće u grobu’. Nisu složni u nakani da jednom zauvijek raskrste s lošim politikama svojih čelnika.

Što još predsjednik današnjeg HSS-a treba učiniti da bi se istinsko članstvo probudilo i smjestilo ga na svoje mjesto, a to može biti bilo gdje samo ne u HSS-u?!

Zapravo, zaprepašćujuće je ponašanje članstva HSS-a nakon Beljakovog govora prigodom proslave pravoslavnog Božića kada je kao laureat nagrade „Svetozar Pribičević“ Srpskog narodnog vijeća  poručio kako i „dalje vjeruje u bratstvo i jedinstvo hrvatskog i srpskog naroda“.

Zar je moguće da HSS-ovci imaju tolike praznine u znanju ili kratko pamćenje o činjenicama da su komunisti u bivšoj državi propagirali „bratstvo i jedinstvo“ i kada se nije smjelo znati da su „braća Srbi“ i četnici smrtno ranili najpopularnijeg hrvatskog političara i vođu hrvatskog naroda, ubili dva zastupnika HSS-a u Beogradskoj skupštini?

Umjesto da je okupljene pozdravio starim pozdravom „Vjera u Boga i seljačka sloga“,Beljak izaziva podsmjeh samih Srba koji su bratstvo i jedinstvo zazivali isključivo u vlastitu korist.

Iako se pravda da je prije svega želio iskoristiti geslo francuske revolucije – sloboda, jednakost, bratstvo, očito je zaboravio da autor slogana, vođa francuske građanske revolucije Maximilien Robespierre zajedno s najbližim suradnicima smaknut na giljotini.

kamenjar

KOmentari
Prati nas i ne propusti ekskluzive!