Subota, prosinac 7, 2019

Marcel Holjevac: Zašto za novinare Indeksa ne važe zakoni koji važe za sve nas ostale?

Bi li u Hrvatskoj trebalo uvesti institucionalnu neravnopravnost građana, bi li jedni zakoni trebali važiti za „ugrožene skupine“ (Srbi, homoseksualci, feministice, novinari Indeksa, itd. – u stvari, trebalo bi ih zvati agresivne skupine) a drugi za sve druge? Za utorak je najavljen prosvjed u režiji profesionalnih i poluprofesionalnih prosvjednika (Vili Matula, Urša Raukar) zbog prekršajnog kažnjavanja Gordana Duhačeka, koji je na twitteru napisao ACAB, a za koji dan će se odlučivati o prijavi protiv tog Čeha, imigranta iz BIH, zbog grubog nacionalističkog vrijeđanja domicilnih Hrvata i Republike Hrvatske. Zašto nisu prosvjedovali kad su privođeni – za taj isti ACAB – obični građani, navijači, klinci, a tih slučajeva je bilo koliko hoćete? Ili zbog  ZDS, nedajbože?  Onda je „verbalni delikt“ bio u redu? Ili ćemo se praviti blesavi, poput odvjetnice Alaburić koja je za Index slagala kako se ne sjeća “da je ikada u proteklih tridesetak godina protiv nekog novinara ili bilo kojeg građanina pokrenut prekršajni postupak zbog onog što je negdje napisao, uključujući napise i priloge na društvenim mrežama”? Što, ona ne čita novine i ne gleda TV?

Ovih je dana policija pretresala kuće u Dalmatinskoj zagori i masovno privodila ljude da bi otkrili tko je napisao par za Srbe navodno uvredljivih grafita u rodnom selu stanovitog političara M.P-a, i mediji su redom tražili kažnjavanje zločinaca koji su napisali – “Teror velikosrpskoga luđaka nad cijelom Hrvatskom, posljedica je bolesne Plenkovićeve politike istjerivanja ekstremizma, klerofašizma i nacionalizma iz HDZ-a i Hrvatske”. Pretresane su kuće, uhićivani ljudi, građani su se bunili da se nad njima provodi „neviđeni progon policijske države“; ali nikog nije bilo briga. Oduzeti su sprejevi autolimaru koji s njima radi, iz Vrane je policija odvela trojicu mještana, a iz drugih sela, kažu mještani, još najmanje osmoricu. „Nitko ovdje Srbe ne dira. Mi smo prošli križni put zbog tog sela, a sada kupe dečke. To je suludo“, rekao  je za Jutarnji jedan mještanin Vrane, koja se nalazi između Ceranja Donjih i Benkovca.

Mediji su podržali najstrože kažnjavanje počinitelja. Ali ne radi se samo o vrijeđanju po nacionalnoj osnovi: Kad je stanoviti Bećar otpjevao prostačku pjesmicu policajki – i kad je kažnjen zbog toga, Gordan Duhaček, zbog čije se globe od sto eura i privođenja na noge digla cijela „antifašistička“ Hrvatska, podržao je ne samo isti zakon po kom je sad kažnjen, nego se također radilo o vrijeđanju policije. Samo ne ovako kako je on to uradio, već u sklopu pjevanja tradicionalnog bećarca, dakle kao šala.  Duhaček je napisao:  „Sve moje rezerve su nestale kada sam vidio što se po društvenim mrežama piše o policajki kojoj je Čolaković prostačio i koja je o tome svjedočila i na sudu.

… Unatoč zakonima, svakodnevica žena u Hrvatskoj je takva da na ulici često mogu čuti stvari poput “skini gaće pa mi se naguzi”, a ja želim živjeti u društvu u kojemu žene nisu konstantno, na male i velike načine izložene teroru patrijarhata. Njena upornost da se ovaj slučaj u poslovično tromom hrvatskom sudstvu istjera do kraja je uzorna, to je primjer i drugim ženama kako se treba suprotstaviti uvriježenim a odvratnim i seksističkim ponašanjima. Marija Iličić je stoga narodna heroina koju treba slaviti i koju treba podržati jer ju se i dalje prostački napada.

Nadam se da je ovo suđenje bila i lekcija za bećara Čolakovića. Ako mu i dalje nije jasno u čemu je problem, predlažem mu da se nađemo, pa ću mu onda reći da skine gaće i naguzi mi se.“

Nije vrijeđanje policajke kad joj Duhaček kaže da je kopile

Vrijeđa li tu istu ženu, policajku, manje kad joj njen „zaštitnik“ s antifašističko-homoseksualno-feminističkih pozicija poruči da je „kopile“ nego kad se Bećar pokuša našaliti s njom s pozicije „heteropatrijarhata“? Je li uvreda na račun policajke Iličić manje uvreda kad je napiše Duhaček nego kad je izgovori bećar Branimir Čolaković?

Isto tako, kad su nedavno zbog istog tog „ACAB“ uhićivani navijači, Bad blue boysi, kad su odvođeni da prespavaju u zatvoru, mediji su to podržavali. Danas svi oni govore kako je taj zakon „bezveze“, komunistički, nepotreban, spremaju prosvjede – jer je stradao „njihov“ od njihovog zakona kojim su htjeli ograničiti slobodu govora.

Prosvjednici, ali i većina „desnih“ novinara, kažu da se novinara ne bi smjelo kažnjavati zbog izgovorene riječi, da je to povratak verbalnog delikta. No ovdje nije kažnjen novinar, niti je time vraćen verbalni delikt :  Duhaček je, naime, kažnjen globom od stotinjak eura zbog pisanja po svom tweeteru, što s njegovim novinarskim poslom ima veze koliko i kazna za prometni prekršaj s mojim.

A verbalni delikt je vraćen još pred neko vrijeme, uvođenjem „govora mržnje“ u kazneni zakon, i brojni su građani već kažnjeni po tom osnovu. Je li se Duhaček kad usprotivio uhićenjima zbog “govora mržnje” protiv homoseksualaca? Ne, naravno, podržao je to. A sad kaže da nije u redu da ga hapse zbog govora mržnje protiv Hrvata. Po čemu bi (homo)seksualni identitet trebao biti zakonski zaštićen, ali nacionalni identitet ne?

Privatna osoba, a ne novinar

Dakle, nije kažnjen „novinar“ nego privatna osoba zbog privatnih stvari koje je pisao i govorio na svom privatnom profilu na društvenoj mreži. Tumačenja da je on novinar 24 sata dnevno i da za novinare zakoni o govoru mržnje, uvredi i kleveti ne važe su smiješna koliko i glupa, jer bi time oni bili izuzeti iz zakona, a pravnoj državi je nedopustiva neravnopravnost građana pred zakonom.

I nije priveden zbog tog što je napisao nego jer se nije odazvao na sudski poziv, što je praksa koja se ne primjenjuje na novinare Indexa nego na sve građane, oduvijek, tako da tu nema ničeg spornog. Sporno je jedino što je Duhaček slagao da su ga „bacili u ćeliju“: On je koliko je poznato priveden na Prekršajni sud u Zagrebu, a tamo ćelija – nema. Da su ga bacili u ćeliju znao bi to, jer bi mu oduzeli mobitel i vezice na cipelama.

Za njegove novinarske tekstove pune bijesa i histerije, te mržnje prema Hrvatskoj i Hrvatima, ga nitko za sad ne dira. Za razliku od mještana sela u okolici Pupovčeve rodne kuće. Tako da GONG i HND pričaju gluposti da se tu radi o „pritisku na novinare“. Onda je pritisak na novinare i ono kad su mene priveli zbog neplaćene prometne kazne, mislim da se čak radilo o parkiranju, u svakom slučaju nećem beznačajnom. Ili kad su došli, nedavno, po kolegicu Snježanu u Dnevno radi neke privatne tužbe. Po dužnosti, ništa sporno, samo onda se HND nije oglasio jer, je li, quod licet Indexu non licet Dnevnom. Ništa zato, Snježana je to muški primila i nije cvilila poput nekih koji na najgrublji mogući način napadaju sve što je drugima sveto i što im nešto predstavlja, a onda cvile kao psi ako ih se samo malo udari po prsićima.

Uostalom, nije teško vidjeti koliko je Duhaček sretan, jer se toliko svojim infantilnim i glupim provokacijama trudi privući pažnju na sebe, a svi ga ignoriraju. Pa on onda tuče još jače po tipkovnici nadajući se da će nekog uspjeti isprovocirati da mu uzvrati, pa da može glumiti žrtvu (Pupovac to odlično radi, a nije nezreo kao Duhaček). I sad je konačno uspio! Uz malu pomoć medija koji su od ničega napravili slučaj. Inače bi njegova lamentiranja o tome da će on “sudjelovati u rušenju Hrvatske” ostala dobar vic, on doduše čisto zbog volumena amorfne mase oko svog struka može srušiti dosta toga u prolazu ali za rušenje države – ne vlade, države, što bi inače u svakoj državi podlijegalo kaznenom progonu i na razini same ideje jer država nije do li zakonima uređena i granicama omeđena ljudska zajednica – potrebni su ipak malo jači igrači. Nije da se na rušenju Hrvatske ne radi, ali Duhaček u toj igri nije niti pik sedmica.

Svete krave

U demokracijama ne bi smjele postojati svete krave koje su izuzete od zakona. Zašto bi Duhaček bio izuzet od poštivanja zakona, zašto za njegove divljačke ispade prema Hrvatima – što je druga stvar za koju ga se tereti – ne važi zakon o govoru mržnje, za čije se poštivanje Indeks inače posebno zalaže kad ne vrijeđaju oni Hrvate, nego netko od Hrvata Srbe ili homoseksualce?  Vrijeđanje policije s privatnog profila nema veze s novinarstvom, a ni vrijeđanje po nacionalnoj osnovi. Ako ćemo ga dozvoliti, u redu, dapače ja jesam za, ali onda nema ni privođenja kad neko napiše grafit “Srbe na vrbe” ili tako nešto, kamoli „Za dom spremni“. Za ACAB su nedavno osuđivani klinci koji su to napisali kao grafit, ili na Facebooku, u više navrata, pa ne vidim zašto bi zakon vrijedio za njih, a ne i za Duhačeka. Po kojoj osnovi bi on trebao biti izuzet od poštivanja zakona, dok se njegov medij za koji piše zalaže za strogo kažnjavanje uvreda po nacionalnoj osnovi i govora mržnje? Jer je Bosanac? Ili jer je homoseksualac, pripadnik tzv. „ranjive skupine“? Ili zato jer je novinar?

Na žalost, danas se i na zapadu preko „antidiskriminacijskih“ zakona poništava osnovni princip građanske  i civilizirane države – princip ravnopravnosti građana pred zakonom, princip da je zakon jednak za sve. Prihvaća se da ako je netko pripadnik neke od posvećenih skupina, da je automatski „žrtva“- pa bi po tome npr. i ludi rimski carevi poput Nerona i Kaligule bili „ranjivi“ jer su redom bili homoseksualci, a jedan Ratko Mladić također jer je „manjina“, pa tako najgori zlostavljači u javnosti postaju „žrtve“ čisto jer su žene ili pripadnici neke manjine, a pošteni ljudi stradaju i budu obilježeni kao negativci temeljem medijske manipulacije, poput dječaka na nedavnom Hodu za život u SAD, no to je tema za sebe.  Kao što je tema za sebe treba li zakone kojima se regulira „govor mržnje“ i vrijeđanje službenih osoba mijenjati.

Dok je zakon na snazi mora važiti za sve jednako

Zakon je takav kakav je, ako se do sad nitko nije bunio na njegovu provedbu, a Duhaček ju je i zazivao i podržavao  zašto bi sad on trebao biti izuzet od zakona? Ljudi su privođeni za zastavu HOS-a, za prvo bijelo polje, za ZDS, za svašta što nekog „vrijeđa“. Za homofobne izjave na društvenim mrežama.

Ili neka se mijenja zakon, ja sam za, ali dok god je na snazi, i dok god se primjenjuje u praksi, ne smije se primjenjivati selektivno.

A do sad je već i te kako bilo slučajeva da se zakon selektivno (ne) primjenjuje na novinare Indeksa, pa je tako Duhačekov gazda Matija Babić, za višemilijunsku pronevjeru i utaju poreza, osuđen na tri mjeseca „društveno korisnog rada“: Novinar kakvog desnog tjednika bi vjerojatno dobio deset godina robije, a običan građanin pet do šest. I nitko ne bi prosvjedovao.

Komentari

Komentari