Srijeda, prosinac 11, 2019

Vojislave, sjećaš li se vukovarskih rana: ‘Nakon što su me silovali, Stanimirović me pljunuo’

“Jedan dan Stanimirović, Dokmanović, Hadžić, došli su u krug vojarne, pljuvali su nas i govorili da je ovo sveto srpsko tlo. Plakale smo i šutjele”, priča Ružica Erdelji.

Vukovarska Kolona sjećanja simbol je toga grada, ali i sjećanje na najgori dan u povijesti Grada heroja. No, kada već govorimo o sjećanjima valja se zapitati hoće li vukovarskom Kolonom prošetati i glasni zagovornik tolerancije te jednakosti, ali i borac za poštivanje manjinskih prava Vojislav Stanimirović. Ta njegovo ime ionako je duboko urezano u vukovarsku povijest, a mnogi stanovnici ovoga grada ne sjećaju ga se po lijepom. Mutni i nikad razjašnjeni detalji kriju se u biografiji ovoga danas predsjednika SDSS-a. Naime, Stanimirović je tijekom bitke za Vukovar ’91. godine bio pričuvni časnik na čelu sanitetske službe Jugoslavenske narodne armije. Jugoslavenska vojska postavila ga je 1992. godine za direktora vukovarske bolnice, a političar je postao 1993. godine. Stanimirović je podsjetimo bio okupacijski gradonačelnik Vukovara dok je grad bio pod srpskom okupacijom, a bio je ministar koordinator bez lisnice u Vladi okupacijske Republike Srpske Krajine. U članku kojega je objavio 1993. godine u novinama Vojska Krajine pod naslovom Bolnica u pravom ruhu već u prvoj rečenici navodi:

– Tog 18. novembra 1991. pao je i poslednji bastion, poslednje uporište ustaške vlasti u Vukovaru – vukovarska bolnica. Njenim padom oslobođen je i sam grad Vukovar. Uz članak objavljena je i fotografija bolnice s potpisom Bolnica Sveti Sava. S obzirom da se upravo uz tu bolnicu vežu sjećanja na pokolj u Ovčari, ta tvrdnja izazvala je zgražanje u hrvatskim medijima. Stanimirović se pak opravdavao tvrdeći da su tu tvrdnju nadopisali urednici toga lista. O Vojislavu Šešelju progovarala je svojedobno Ruža Tomašić europarlamentarka i bivša šefica HSP AS. ‘Stanimirović je bio s četnicima’, poručivala je pravašica pozivajući se na tvrdnje svjedoka.

Svjedočanstvo o Stanimiroviću

Mediji su svojedobno prenosili pismo Ružice Erdelji koje su dobili od Udruge Sunčica. Zarobljena je na dan pada Vukovara, kobnog 18. studenoga 1991. godine u zgradi na Olajnici u hodniku trećeg kata. Odveli su je do Drvene pijace, gdje su se odvajali Hrvati od Srba, a muškarci od žena. Autobusima su ih odvezli na Velepromet i oduzeli joj sve što je imala kod sebe.

– Na Veleprometu su nas postrojili uza zid. … Uveo me u neku sobu, pokraj kreveta sam zapela za nešto što je izgledalo kao grob. Bacio me na krevet i silovao. Vrijeđao me, svašta je govorio, da je psiholog, cijelu noć me maltretirao i silovao, bilo je strašno. Vani su neprekidno pucali i samo zahvaljujući tome oni ga nisu čuli kada ih je zvao da dođu i oni. Ujutro me ponovno odveo u kuću koja je sigurno bila štab Vojislava Šešelja. Jedan me zatim odveo na kat te kuće u jednu dječju sobu, ta osoba je bila peder i na posebno perverzan način iživljavala se na meni. Nakon toga pozvao je još pet-šest pripadnika i oni su se jedan za drugim iživljavali na meni. Nije mi moguće ocijeniti koliko je to vremenski trajalo, a kada su konačno završili sa svojim iživljavanjem, preveli su me u drugu kuću u kojoj su bili paravojnici arkanovci. Taj dan silovali su me redom, sigurna sam njih dvadesetak. Vojni policajci su nekako osposobili autobus kojim su nas prevezli u vojarnu. … Jedan dan Stanimirović, Dokmanović, Hadžić, došli su u krug vojarne, pljuvali su nas i govorili da je ovo sveto srpsko tlo. Plakale smo i šutjele. Danima su nas mučili, noćima prijetili, ali sam uspjela da me više ne odvedu ni u jednu kuću – svjedočila je Ružica. Dana 29. studenoga 1991. godine potrpali su ih u kamione te vozili preko Negoslovaca, gdje ih je čekalo srpsko stanovništvo uz prijetnje i vrijeđanja. Iz kamiona nisu smijeli izaći sve do Šida, gdje su ih držali cijeli dan u kamionima, a tek predvečer vozili uz špalir četnika prema Sremskoj Mitrovici. Ova žena u više je navrata iznosila svoje bolno svjedočanstvo, a Stanimirović je tada tvrdio da on od početka rata pa sve do 1996. godine nije kročio u Vukovar, ali ova hrabra žena tvrdila je kako ima svjedoke koji to opovrgavaju. Drsko je tada Stanimirović kazivao da Erdelji samo pokušava izvući rentu.

Stavovi o Stanimiroviću

I Antun Ivanković, predsjednik Udruge Dr. Ante Starčević iz Tovarnika jedan je od uporbih boraca za dokazivanje ratnog zločina kojega je počinio Stanimirović. O njemu je progovarao i za naš portal.

– Sramota. Ovo je hrvatska sramota, jer taj čovjek ne da ne bi smio uopće politički djelovati niti istupati na bilo kojem polju… On bi trebao biti priveden i upitan što je učinio za spas ranjenih u vukovarskoj ratnoj bolnici koja je bila u njegovoj nadležnosti! Bio je u komandant saniteta tzv. JNA za Zapadni Srijem i nazočio je 20. studenog odvođenju ranjenika iz vukovarske bolnice. Također, postoji opravdana sumnja da je njegova supruga liječnica izdavala lažne potvrde o načinu smrti pobijenih stanovnika Tovarnika, bez pregleda tijela poginulih, kao što postoje živi svjedoci koji uporno ukazuju na tu činjenicu. Postoji i osnovana sumnja  da je ovaj bračni par dao lažni iskaz u postupku za ratni zločin koji se vodi na Županijskom sudu u Vukovaru. Ne znam što reći, DORH ne čini ništa jer najodgovorniji ‘namjerno’ nisu obuhvaćeni optužnicom- navodio je Ivanković.

O Stanimirovićevoj prošlosti progovarao je također za naš portal povjesničar Ante Nazor.

– Stanimirović je bio među najekstremnijim Srbima koji su zagovarali pripojenje okupiranih hrvatskih krajeva s Republikom Srpskom. To je osoba koja je imala odgovarajuće dužnosti tijekom Domovinskoga rata, od ravnatelja bolnice, gradonačelnika, sve do sudjelovanja u Vladi tzv. republike srpske krajine i to u trenutcima kada je ona bila najtvrđa. Kad gledamo dokumentaciju, vidljivo je da se Mile Martić vrlo pohvalno izjašnjavao o Stanimiroviću, predlaže ga za mandatara, ističe njegovu dobru suradnju sa Slobodanom Miloševićem, koja je kasnije zahladnjela jer je Stanimirović surađivao s Palama, a znamo da se tamo nalazio najekstremniji dio, odnosno Karadžić i Mladić. Tu jasno vidimo u kojem se krugu kretao i koji su mu bili ciljevi. Nadalje, kad su rađene obdukcije hrvatskih ljudi koji su ubijeni u Tovarniku, tijekom tih obdukcija u vrijeme tzv. krajine napisano je da su poginuli od granate, a kasnija je obdukcija pokazala da su zapravo ubijeni metkom, likvidirani. Očito je da se obdukcijom htio prikriti stvarni način smrti tih osoba 1991. – već odavno tvrdi Ante Nazor. O njegovom djelovanju u Vukovaru postoji i video, kojega objavljujemo kao podsjetnik.


>>> MOŽDA ĆE VAS ZANIMATI <<<
>>> ZLOČINCI ŠETAJU VUKOVAROM: Potresno svjedočenje ‘silovali su me svaku noć, bili su to domaći Srbi’
>>> BORNA (10) JE NA VIJESTIMA ČUO PRIČU O VUKOVARU… A onda je napisao ovo!
>>> MEDIJI SU GA POGREŠNO PROZVALI ‘STARCEM’: Znate li koliko je godina u trenutku smrti imao nesretni Vukovarac Slavko?
>>> MASKIRANI RAZBOJNICI: Kamenovali vozila koja su se vraćala iz Vukovara
Komentari

Komentari