Vječiti koalicijski partner HDZ-a Milorad Pupovac, u vrijeme dok je podržavao vladu HDZ-a 2006. godine, bez dlake na jeziku izjavljuje da postoje indicije da su prvi predsjednik HDZ-a i predsjednik Hrvatske dr. Franjo Tuđman i monstruozni zločinac i pokretač genocida na prostorima Jugoslavije, predsjednik Slobodan Milošević, postigli – dogovor oko Oluje.

Ova laž Milorada Pupovca na javnoj televiziji ne samo da diskreditira predsjednika Hrvatske dr. Franju Tuđmana, već i samu hrvatsku borbu za slobodu i cijeli Domovinski rat. Zanimljivo da je ovo teza koja se često može čuti i u medijima u Srbiji.

Skandalozni Intervju je da za HRT u ljeto 2006. godine u vrijeme vladavine HDZ-a, voditelj je bio Mislav Bago, a gosti Milorad Pupovac i general Petar Stipetić.

Sugovornici za temu bili dijametralno suprotni: jedan potpuno kompetentan za temu Oluje, a drugi kao političar nekompetentan.  S jedne strane vrhunski časnik general Stipetić, potpuno upućen u Domovinski rat koji je isplanirao i osiguravao granice razdvajanja vojske u Oluji prema Srbiji sa, kako je sam rekao, 55.000 hrvatskih vojnika. Kasnije sam uključen u akciju Oluja u UNPA zoni sjever, te s druge strane Milorad Pupovac koji je potpuno irelevantan za vojna pitanja i bilo kakvu vojnu strategiju.

No, niti to nije sprječilo Pupovca da, nakon briljantnog uvoda generala Stipetića, počne svoj govor sljedećim riječima o lažima koje se plasiraju iz Srbije o dogovoru Miloševića i Tuđmana o Oluji:

Indicije o tome da je takav dogovor postignut prije Oluje su se mogle vidjeti, primijetiti ili čuti iz međunarodnih krugova, ako hoćete, prisutnih u Hrvatskoj u to vrijeme. A mogli su se kasnije čuti, već kod Medačkog džepa mnogi ljudi su počeli sumnjati da postoje neke vrste dealova (dogovora op.a.), s obzirom na to što se događalo, kako se događalo i kakav je ishod bio u ponašanju, s jedne strane međunarodnih snaga, s druge strane prisutnih zapovjednika krajiške vojske i njihovoga ponašanja“.

Naravno, Pupovac u svom stilu nije konkretno i argumentirano naveo koji su to „međunarodni krugovi“ i o kojim se osobama radi. Također nije naveo o kojim se zapovjednicima „krajiške vojske“, kako je Pupovac nazvao ove fašističke snage koje su držale pod okupacijom dijelove Hrvatske nakon izvršenog genocida nad Hrvatima, te niti o kakvom se „ponašanju“ radi.

Pri tome se nije nimalo osvrnuo na egzaktnu i preciznu analizu i svjedočanstvo prisutnog generala Hrvatske vojske, potpuno ignorirajući njegov iskaz.

O pitanju zbjega i evakuacije Srba prilikom napada na već, praktički okruženi Knin, Pupovac je rekao slegnuvši ramenima:

„Ono što se moglo čuti je sigurno da su mnogi značajniji i ugledniji pripadnici krajiških Srba i obitelji povukli ranije i otišli ranije iz svojih zavičajnih sredina u Bosnu ili u Srbiju…“

General Stipetić spomenuo pregovore u Ženevi prije Oluje između predstavnika Hrvatske i okupacijskih snaga s područja tzv. Krajine, te ultimatumu Zagreba da se otvore svi putovi, ceste, komunikacije i da se život u Hrvatskoj normalizira, to nije omelo Pupovca.

Na konkretno pitanje trebaju li Srbi u Hrvatskoj, tj. građani Republike Hrvatske srpske nacionalnosti, slaviti oslobodilačku akciju Oluja, Pupovac odgovara:

„Oluju Srbi u Hrvatskoj teško mogu slaviti jer je to dan njihovog stradanja nakon kojega se teško oporavljaju od toga stradanja“.

O krivnji Srba za Oluju, Pupovac se uopće nije osvrnuo na etničko čišćenje i prethodno počinjen genocid nad Hrvatima, već je lopticu prebacio na vodstvo „krajiških Srba“.

Kada je upitan od voditelja zašto ne bi većina hrvatskih Srba mogla slaviti Oluju, jer je to njihov blagdan, pošto su za vrijeme rata živjeli na slobodnom, neokupiranom dijelu Hrvatske, Pupovac je odgovorio:

„Mi želimo, hoćemo i možemo slaviti dvije stvari: uspostavu teritorijalnog integriteta i mir…a što se tiče političkih posljedica, što se tiče ratnih posljedica koje su za vrijme Oluje, a posebno nakon Oluje uslijedile. O kojima se nažalost nedovoljno kritički i nedovoljno otvoreno govori i nedovoljno distancira u momentima obilježavanja Oluje, to je nešto što…“.

Slijedi upad voditelja i komentar da se od 2000-e godine svaki put  u proslavi Oluje, državni vrh spomene ‘zločine’  i to baš svake godine, na što je Pupovac rekao:

„Da, spominju se zločini kao pojedinačni incidenti, kao nešto što se dogodilo u obliku pljačke, ali spaliti 30.000 kuća kao što je spaljeno na tom području, spaliti cijela naselja, onemogućiti i stvoriti zakonodavni okvir da se ljudi ne mogu vratiti i da treba proći više godina da bi se mogli vratiti, to opterećuje ono što je moglo politički stajati iza same akcije Oluja“.

Kada je Pupovcu rečeno da je već 3 i pol godine u koaliciji s HDZ-om i Sanaderom, Pupovac je rekao: „Štošta smo promijenili, treba biti pošten i reći da je puno napravljeno…“, te da Sanader razumije probleme Srba i otvorio mogućnost da se problemi Srba bolje rješavaju nego ranije, s naglaskom „kao nikada do sada!“

General Stipetić upao je u ovaj dijalog voditelja i Pupovca, morao je upasti i rekao je da je Srbima ponuđeno da ostanu u Hrvatskoj, ali su odbili.

Milorad Pupovac nije samo lagao o dogovoru Tuđman-Milošević, on je na HRT-u lagao o 30.000 spaljenih kuća, premda je čak i velikosrpska teza bila manja i govori o 22.000 spaljenih kuća. O tome svjedoče riječi Luke Mišetića, branitelja nevino optuženog generala i zapovjednika u Oluji Ante Gotovine za vecernji.hr:

  1. Je li 20.000 kuća spaljeno u Sektoru Jug?

Ova tvrdnja je temeljito diskreditirana na suđenju. Ova teza, koja se stalno ponavljala u posljednjih 15 godina, temelji se na pogrešnim tvrdnjama u izvješću HHO-a o Oluji od 1999. godine, u kojem je HHO tvrdio kako je kanadski general Alain Forand, zapovjednik UN-ovih snaga u Kninu, izjavio da su 22.000 kuća spaljene u Sektoru Jug. Stvarnost je da je Forand izjavio kako je ukupno bilo pregledano 22.000 kuća u sektoru Jug, a ne da je toliko spaljeno. Istina o broju spaljenih kuća na oslobođenom prostoru vjerojatno je bliža brojki iz izvješća glavnog tajnika UN-a u prosincu 1995: oko 5000 kuća i staja u sektorima Sjever i Jug spaljena su nakon Oluje

2. Jesu li hrvatske snage ubile 600 civila tijekom i nakon operacije Oluja?

Ovo je također uobičajena tvrdnja koja se stalno ponavlja u medijima. Međutim, Tužiteljstvo je tvrdilo da je oko 320 civila ubijeno u Sektoru Jug, a ne 600. Od tih 320, Raspravno vijeće zaključilo je da ih je 44 ubijeno od strane pripadnika hrvatskih oružanih snaga. Broj srpskih civila koji su ubijeni od strane hrvatskih snaga je bliži 44 nego 600.

Izvor: Narod.hr

KOmentari
Prati nas i ne propusti ekskluzive!