fbpx
Ponedjeljak, studeni 18, 2019

(VIDEO) Obljetnica operacije ‘Bljesak’ – briljantna pobjeda Hrvatske vojske i vojna katastrofa srpske vojske!

U redove srpske vojske počela uvlačiti panika i defetizam, a potpuni poraz i slom Srba u Domovinskom ratu spriječila je međunarodna zajednica pritiscima koji su zaustavili Hrvatsku vojsku pred ulaskom u Banja Luku, čime bi bila otvorena vrata za potpuni vojni poraz Srba ne samo u Hrvatskoj, već i u Bosni i Hercegovini.

Operacija Bljesak je vojno-redarstvena akcija Hrvatske vojske i specijalne policije RH. Započela je 1. svibnja 1995., kada su hrvatske vojne i redarstvene snage munjevitom akcijom oslobodile okupirana područja zapadne Slavonije. Za samo 31 sat oslobođeno je oko 500 četvornih kilometara teritorija koje je zaposjeo srpski agresor i uspostavljen je nadzor nad autocestom Zagreb-Lipovac.

Akcija Bljesak bila je u vojnom smislu nastavak uspješne vojne operacije Otkos 10 iz prosinca 1991. kada je oslobođen veći dio zapadne Slavonije. Potpuno oslobađanje zapadne Slavonije u zimu 1991. spriječilo je potpisivanje Sarajevskog sporazuma i dolazak mirovnih snaga UN-a.

U skladu sa strategijom odmazde osmišljenom u Beogradu, kao odgovor na operaciju Bljesak tzv. RSK i SVK izveli su terorističke napade na civilne ciljeve u hrvatskim gradovima. Građani Zagreba napadnuti su raketama s kazetnim punjenjem, a građani Karlovca i Siska topničkim granatama.

Operacija je počela 1. svibnja 1995. ujutro u 5:30, napadom HV-a na južni i središnji dio zapadnoslavonske enklave RSK snagama sastavljenim od dijelova četiri profesionalne brigade te niza specijalnih, pričuvnih, domobranskih i policijskih postrojbi. U akciji je sudjelovalo oko 7200 hrvatskih vojnika i policajaca. Oslobađajući zapadnu Slavoniju, poginula su 42 pripadnika Hrvatske vojske i policije, a 162 su ranjena.

Napad je izveden na nekoliko smjerova: sa zapada od Novske prema Okučanima s pomoćnim krakom na jug prema Jasenovcu, a s istoka od Nove Gradiške, također prema Okučanima, s pomoćnim krakom prema Staroj Gradiški. Nastupima prema Okučanima, koji su išli autocestom odnosno usporedno s njom, nastojala se presjeći enklava i rasjeći te potom razbiti glavne snage neprijatelja, dočim su pomoćne snage imale zadaću da izbijanjem na Savu kod Jasenovca i Stare Gradiške spriječe eventualnu intervenciju VRS te zaposjednu državnu granicu.

Uzroci vojne katastrofe srpske vojske

Srpska vojna katastrofa u zapadnoj Slavoniji ima nekoliko uzroka.

HV je operaciju pripravila na vrijeme. Izabrani su pogodni smjerovi i promišljeni manevar, ostvaren je razmjerno visok tempo nastupanja (oko 20 km dnevno), a osobito je bila dobra zamisao da se težište djelovanja stavi na južni i središnji dio enklave, čime su srpske snage na sjeveru ostale odsječene i dovedene u bezizlazni položaj. Ključna je bila odluka da se napad ne izvodi frontalnim udarom na cijeli neprijateljev borbeni raspored, nego se odluka nastoji postići prodorima na izabranim smjerovima (napad JNA na Vukovar kao i maslenička operacija HV primjeri su tome suprotnih rješenja). To je umnogome skratilo trajanje operacije i znatno ekonomiziralo snage te omogućilo da se zaostale srpske snage neutraliziraju bez velikih napora i uz male žrtve. U operaciji su prvi put upotrijebljeni i masivniji udari zrakoplovstva, čime je HV pokazala da je uspjela ostvariti i integraciju rodova vojske.

Na vanjskopolitičkom planu Hrvatska je operaciju također dobro pripravila. Međunarodna zajednica, obaviještena o hrvatskim namjerama, prešutno je prihvatila situaciju.

Srbi su pokazali da nisu dorasli svojem cilju stvaranja vlastite države na račun ojačale Hrvatske vojske. Odvojena od Hrvatske, zapadnoslavonska srpska enklava (površine oko 500 km2) nije se mogla održati ni gospodarski ni vojno.

Brzi poraz 18. korpusa pokazao je sve slabosti srpskog sustava obrane. Iako su postojali jasni nagovještaji da će doći do napada i iako je zapadnoslavonska enklava bila logičan cilj, obrambene priprave bile su manjkave, a i sam početak napada potpuno je iznenadio srpsko zapovjedništvo.

Srpska vojska je bila demoralizirana.

Zapovijedanje je potpuno zakazalo, kako pokazuje i sraman bijeg zapovjednika korpusa. Martićeva odluka da raketira Zagreb, donesena u skladu s problematičnom idejom da se Hrvatsku odvraća realnom prijetnjom napada na objekte infrastrukture i masovnom odmazdom, bila je nerazumna i posve kontraproduktivna te je pokazala da srpsko vodstvo nije kadro strategijski razmišljati.

Pouke koje su za obje strane proizlazile iz Bljeska bile su jasne.

Hrvatska vojska je postala snaga za koju srpska vojska tzv. SVK više nije ravnopravan protivnik; znatno bolje naoružana i opremljena nego ranije, HV je sad bila sposobna razbiti pobunu, a postalo je isto tako očito da je hrvatska strana odlučila da se problem u cjelini riješi vojnim sredstvima te da nema smetnji da se to dogodi vrlo brzo, čim se ukaže povoljna prilika.

Stoga se u redove sprske vojske počela uvlačiti panika i defetizam, a potpuni poraz i slom Srba u ratu spriječili su međunarodni pritisci koji su zaustavili Hrvatsku vojsku pred ulaskom u Banja Luku, gdje bi bila otvorena vrata za potpuni vojni poraz Srba.


>>> MOŽDA ĆE VAS ZANIMATI <<<
>>> STUTTGART-BAD CANNSTATT: Uhićen 43-godišnji Hrvat
>>> Šokantna vijest iz Portugala o Ikeru Casillasu
>>> Malo je poznat podatak da je Brkić ranjen u vojno-redarstvenoj akciji Bljesak
>>> Predsjednica odgovorila i na pitanje o stradalim Srbima
Komentari

Komentari