Petak, 5 lipnja, 2020

Venecijanska komisija neće podržati „građansku“ BiH

Načelni dogovor pet predsjednika stranaka da se za mišljenje obrate Venecijanskoj komisiji, potaklo je medije ali i političare da unaprijed procijene „na čiju će stranu stati Venecijanska komisija“, odnosno, kojem će pristupu biti bliža – građanskoj državi ili državi konstitutivnih naroda. S obzirom da se Venecijanska komisija već izjašnjavala o Domu naroda, i to ne tako davno, analizirali smo do kojih je zaključaka došla i kakve je primjedbe dala, piše portal Dnevnik.ba.

Na zahtjev Ustavnog suda BiH, a po apelaciji Bože Ljubića, Venecijanska komisija donijela je svoje mišljenje o demokratskim načelima izbora u Dom naroda FBiH 15. listopada 2016. godine.

Konkretno pitanje koje je Ustavni sud poslao Venecijanskoj komisiji odnosilo se na pitanje konstitutivnosti i prava proisteklih iz Izbornog zakona BiH, a koji se odnose na posredne izbore za Dom naroda FBiH i za njihovu usklađenost sa europskim pravnim (i političkim) naslijeđem.

Točno pitanje za Venecijansku komisiju je glasilo:

“Is the mode of election of delegates to the House of Peoples of the Parliament of the Federation of Bosnia and Herzegovina, having regard to the specificities of the constitutional situation and the decision of the Constitutional Court on constituent peoples, compatible with the principles underlying Europe’s electoral heritage?“

U svom kraćem opisu političkog i izbornog sistema u BiH, Venecijanska komisija primjećuje da postoje određena odstupanja između Izbornog zakona BiH i Ustava FBiH, ali za razliku od SDP-a koji je na ovom detalju pokušao opstruirati provođenje presude, Venecijanska komisija mu ne daje preveliku važnost, odnosne ne ostavlja mogućnost da Ustav FBiH diktira Izborni zakon BiH naglašavajući da se implementacija Izbornog zakona ne može smatrati zadiranjem države u entitetske nadležnosti.

Ravnopravnost kolektiva

Pozivajući se na Europsku povelju o ljudskim pravima (članak 1. i 3.) te ICERD – Međunarodnu konvenciju o elimimaciji svih vidova rasne diskriminacije (članci 1.1 i 2.1 a-d) Komisija ističe dio koji se odnosi na prava etničkih grupa, odnosno kolektiva, koji ne smiju biti diskriminirani, odnosno da im moraju biti omogućena jednaka poitička prava u smislu participacije u vlasti.

Članak 25 ICARD-a se odnosi na pravo građana da slobodno bira svoje političke predstavnike. Već ova formulacija objašnjava politička nastojanja Hrvata u BiH da imaju pravo birati svoje predstavnike.

Venecijanska komisija pojašnjava i dio koji se tiče posrednih izbora. Iako ni jedna spomenuta Konvencija ne definira prava posrednog biranja, odnosno delegiranja u gornje domove, Pravila Venecijanske komisije (Venice Commissions Code I.2.2. „Equal voting power“) definiraju ovaj dio vrlo precizno: „Mjesta moraju biti ravnomjerno raspoređena između svih konstituenata…“

Komisija dalje tvrdi da u Europi postoji 17 država, uključujući i BiH, koje imaju dvodomni Parlamentarni sistem, ali da ne postoji ujednačeno pravilo ili standard po kojem se biraju izaslanici u drugi Dom. Dakle, ne postoje jedinstveni standardi u načinu izbora, nego svaka država definira izbor izaslanika prema vlastitoj političkoj povijesti.

Ne postoji „jednaka vrijednost glasa“ u drugom Domu

Posebno važan je dio u kojem Komisija izričito tvrdi da „nije inherentno nedemokratski imati drugi Dom parlamenta u kojem se izaslanici biraju proporcionalno populaciji“ što uklanja bošnjačku argumentaciju o „nejednakoj vrijednosti glasa“. Prema ovom tumačenju, Zastupnički dom je taj koji mora poštivati načelo proporcionalnosti.

Vrlo decidno, Komisija navodi da je smisao postojanja Doma naroda PS FBiH „osiguravanje ravnopravne zastupljenosti konstitutivnih naroda i ostalih“. U nastavku članovi Komisije primjećuju da je način izbora u Dom naroda dizajniran kao neproporcionalan. Pozivajući se na Arenda Lijpharta, Komisija smatra da je u multietničkim zajednicama prepoznata važnost osiguravanja predstavljenosti svih komponenti društva, u slučaju BiH – konstitutivnih naroda.

Nije Dom kantona nego naroda

Venecijanska komisija izričita je i oko karaktera Doma naroda. Smatrajući da je način izbora izaslanika u Dom naroda iz kantonalnih skupština dobar za teritorijalnu zastupljenost, Komisija smatra da je osnovna funkcija Doma naroda zastupanje naroda, a ne kantona. Komisija vrlo jasno naznačava da se načelo jednake vrijednosti glasa u slučaju izbora za Dom naroda mora promatrati drugačije nego što je to slučaj u Zastupničkom domu.

Osvrćući se na presude Sejdić-Finci i Pilav Europskom sudu za ljudska prava, Komisija zaključuje da ove presude nemaju dodirnih točaka sa upitom Ustavnog suda BiH po apelaciji Bože Ljubića.

U zaključku, Venecijanska komisija potvrđuje nadležnost i kompetencije Ustavnom sudu BiH da donosi odluke vezano za ustavnost izbornog zakona BiH. Na samom kraju, Venecijanska komisija daje mišljenje da bi se u postojećem Izbornom zakonu koji kaže da „svaki kanton mora imati po jednog izabranog izaslanika Bošnjaka, Hrvata i Srbina“ trebao dodati dio „ukoliko takav bude izabran u županijsku skupštinu“.

Ovo je očito identična formulacija koju je predložio SDP u Parlamentu Federacije. Ipak, na ovaj način se ne rješava osnovni problem zbog kojeg je Božo Ljubić i uputio apelaciju – legitimitet izabranih zastupnika i manipulacije nacionalnim izjašnjavanjem! Naime, s obzirom na rasprostranjene zloupotrebe nacionalnim izjašnjavanjem, do sada je praksa pokazala da Bošnjaci nemaju nikakvih problema u izboru „svojih“ Hrvata, Srba i ostalih, kako bi popunili Dom naroda i manipulirali njegovim radom.

Iako se Venecijanska komisija u svom izvještaju nije ozbiljnije bavila legitimnošću, ipak je jasno naznačila važnost nekoliko pojmova, a to je reprezentativnost predstavljanja. Također, potpuno je anulirala argumentaciju koja se tiče nejednake vrijednosti glasa. S ovakvim pojašnjenjima, jasno je da Venecijanska komisija ima dobar uvid u politički sistem BiH i sve njegove manjkavosti čime je potpuno kvalificirana biti medijator u mučnim bošnjačko-hrvatskim pregovorima oko Izbornog zakona./HMS/

Komentari

Komentari