Sve se može zaboraviti ali oni !!!

S krunicom na ruci i vjerom u Boga,korak po korak, jedan uz drugoga,uzdignute glave,kao brat uz brata,dočekaše kraj Domovinskog rata.
Ostaviše svoju mladost, dadoše je za slobodu, Domovini i hrvatskom rodu,
klanjala se njima tada zemlja cijela, posebno onim što dadoše i dijelove tijela.

To su heroji Domovinskog rata
a nekima su danas teret oko vrata
i često su samo teška tema,
volili bi oni da uopće ih nema.

A da su samo tren na njihovom mjestu bili i da su iz njihove čaše, gorki pelin pili, tad bi znali kako bole te krvave rane,na mladom tijelu urezane.
Znali bi kako ružna riječ boli
i kako se Domovina svim srcem
voli al to objasnit njima nije lako,
kad sve to vidim od tuge bi plak’o!

Al zaplakat neću jer oni bi to htjeli,
nego ponosan biti svoj život cijeli,što mogu prijateljim zvati,
one što su za nas spremni život dati!

I na kraju prijatelji,od srca vam hvala,kao i majci što sinove je dala
a još i ovo vi morati znati, svaki od vas dostojan je herojom
se zvati.

Jer ste temelj naše Domovine,
što oni drugi nikad neće biti,
nek se vrate odakle su došli,
onda su se krili i uvijek će se kriti!

Velimir Velo Raspudić / Kamenjar.com

KOmentari
Prati nas i ne propusti ekskluzive!